Monday, 31 March 2014

58. " Prosle godine u ovo doba..."

Prosle godine u ovo doba smo:
 nosili kratke rukave
 suncali se na terasi od skandala
drzali otvorena vrata od balkona preko dana
 pili pivo vani
razgovarali o odjevnim kombinacijama za Bojanin rodjendan


Ove godine:
njegujem blijedu kozu
 gledam kako vani pada snijeg
 nosim cizme i zimski kaput pijemo pivo unutra
planiram neki "bijeg iz grada" na par dana


 Stavim si naocale za razmisljanje, rekli su mi da to pomaze....a pomazu i kod gledanja tv-a, voznje i gledanja u u bilo sto zivo i nezivo sto je udaljenije od pol metra od mene.Starim gracijozno.

Kako zivimo na dobroj lokaciji ( jer lokejsn, lokejsn, lokejsn, to je veri important ), blizu 100-te avenije koja ide kroz centar grada i onda blok dalje je Stony plain road, opskurno pitoreskni, ofucani krajolik sa odbojnim izlozima i zapustenim facama. Knjizara u koju smo usetali je smrdila po plijesni a pljesnivo nas je pozdravio vlasnik i njegova macka.





 Lijepo ruzno. Nekoliko blokova na jednu stranu je centar grada i dolina rijeke sa prekrasnim stazama, na drugu stranu je sam centar grada sa neboderima koji izgledaju kao ogromna ogledala. I u ovoj ulici je graficki studio kojem sam u samom pocetku nase odseljenicke spike poslala zivotopis. Nekako mi bilo drago sto mi nisu nista odgovorili...hahahaha.
Za mjesec dana ce biti godina dana da smo tu.


Sunday, 23 March 2014

57. Ja bih bila visibaba....

....jer je prvi dan proljeca bio zatrpan snijegom i minus temperaturama. Nekoliko dana ranije sunce i lagani plusic na termometru me naveo da napravim proljetno ciscenje ormara, sto ce reci da sam zimske cizme zapakirala i ne vadim ih ni pod razno. Stvar principa. Kraj ozujka smo, moze biti hladno jos...mjesec, dva najvise ( wink wink ) ali me griju proljetno ljetne fotke iz rodnog grada i vase saljive doskocice o tome kako se spremate na kupanje.
Kad smo kod kupanja Jas i ja smo u nekoliko navrata krenuli na bazen ali mislim da nam je netko bacio urok: naime prosli vikend je bilo krcato pa smo odustali...onda smo odlucili da cemo ici ujutro u 6 i pol ali smo prespavali...zatim smo otisli drugi dan ali je taj dan bazen bio zatvoren. I onda smo se opet dogovorili za ranojutarnje plivanje no bas taj dan je termometar pokazivao -17 pa nam je bilo milo ostati u toplom krevetu. Kazu i namjera se broji.
U toj fazi pokusaja ranog ustajanja dobila sam poruku u cik zore od moje sister da je stari zavrsio u bolnici i da je hitno operiran. Oblio me hladan znoj i osjecaj nemoci. U nastavku poruke sam procitala da mu je pukla slezena. Nekoliko sati kasnije javlja mi sister da se papa probudio nakon operacije i da joj je rekao da mi ne kaze sta mu se dogodilo....isto tako sam saznala kako je doslo do ozlijede. Sada se tome slatko smijem jer je mister papa odlucio biti kauboj pa je pao s konja. Long story short vec nakon dva dana mu je sisterica morala reci da je bio bolji dok je bio pod sedativima nego sada jer ga je svrbilo za ici doma pa je bio nervozan....razumljivo, i ja bi bila u istom fazonu ali sutra bi stari trebao biti u svoja cetiri zida.
Pljukanci posast jos uvijek kruzi pa su od susjede M roditelji bili jucer kod nas na veceri. Proveli smo nekoliko sati kidajuci se od smijeha jer se razgovor vrtio u tonu kako su prodavali fore svojoj djeci....tipa mama kupi kokosh, umrtvi je i ocisti za jesti...djeci je to fuj pa mamasita lijepo  stavi ruku u kokosh ko da je lutka i pocne juriti djecu po kuci. Jedno od troje djece je danas zakleti vegetarijanac. Mama i tata crkavaju od smijeha kad se sjete kako su zaj...vali svoju djecu dok su bila mladja. A i sad. Lijepa moja susjeda i njen dragi su neki dan saznali spol djeteta i iako smo svi iz nepoznatog razloga bili ubijedjeni da ce biti decko, ipak ce biti curica!


Ja sam pak progutala ponos i usetala kod opticara da bih potvrdila ono sto sam pretpostavljala a to je da mi je vid malo oslabio i da mi jaj lagani minus od dijoptrije razlog sto vidim malo mutnije sve sto je dalje od pol metra...i jos malo mutnije sve sto je jos malo dalje. Za sada, ocale ne moram nositi stalno, vec dok gledam telku ili vozim. Eto.

Na poslu je ok, tu i tamo ima trzavica uzrokovanih pms-om ili punim mjesecom ali je ok. Ja se navikavam prihvacati stvari koje su meni bez apsolutne logike. Ja sam dobila primjedbu da ocekujem previse od kolega i da ne mogu svi imate takve radne navika te da bi za dobrobit kolektiva trebala malo popustiti. No dobro.

Zato uzivamo u hladnim setnjama preko zamrznute rijeke i pricamo o sta bi / gdje bi / kako bi varijantama. Ja se nadam da cu dobiti pozitivan odgovor za moju aplikaciju o stalnom boravku u ovoj africkoj zemlji safari, ovaj....khm Kanadi.  Nada je kurba bi rekli neki. Ali i umire zadnja.

Thursday, 13 March 2014

56. Sunce me zove da se migoljim vani

Cak mi je i Jasen prigovorio da imam premalo slika...savjetovao mi je da na zadnjem postu stavim neku random sliku jer je ozbiljna tema. Ma daj, kako dobra ideja, sliku stenca ili mace.
Prosvrljala sam mobitelom i zakljucila da su mi slike vise-  manje idiotske.
Heidi je imala rockas ( 37 ) pa sam joj isla kupiti poklon u Toy'r'us. Osim sto smo joj vadili mast za godine cijeli dan, napravili smo indoor picnic ( svako je nesto skuhao, ispekao i donio na posao ) lagali ljudima da ima 52 godine i tjerali je da puse u svijecicu.


Ima li smisla da nastavim dalje?  Od drugih zabavnih stvari,
zaboravih podjeliti s vama "radost" svevisnju koju sam vidjela u Jasenovim ocima prosli mjesec nakon sljedeceg dogadjaja:
naime, zamolila sam ga da mi skokne u ducan po uloske. ( Tu je vec prica sama po sebi zanimljiva ) Pokazala sam mu prazno pakiranje i napomenula mu: kupi bilo koje samo da nisu alldays. Nebitno, samo da imam za prvu ruku. Thanks, najbolji si!
Vraca se Jasen za 15 minuta i pobjedonosno na stol baca ne jedno, vec tri razlicita pakiranja ulozaka."Evo, pa biraj" kaze on meni. Ja pogledam a ono sva tri pakiranja - dnevni ulosci.




Jucer navecer smo se nasli sa nekoliko kolega iz juznog ducana na veceri i ja sam se topila dok sam jela sendvic u ciabatta kruhu sa namazom od smokve, brie sirom, spinatom i pecenim jabukama....bilo je toliko dobro da mi je sumilo u usima. To nazvati sendvicem smatram uvrijedljivim.

Drage moje cure bas me inspirirate i podrzavam vas u vasim treninzima, promijeni prehrane i ostalim lijepim "brinem o sebi" promjenama!  Odlucih i ja malo pojacati svoje fizicke aktivnosti pa sam si napravila pass za city facility, tj. bazen i teretanu u susjedstvu da malo plivam dok ne zatopli da mogu biciklirati.

U medjuvremenu su se minus temperature pretvorile u lagane nule i pluseve pa smo krenuli u setnje i brijanja naokolo. Jedan od neizostavnih pejzaza Edmontona jesu shopping kolica koje mozete vidjeti u svim dijelovima grada, u svim mogucim pozama, sama i napustena....ova su danas bila parkirana nasred vanjske hokejaske arene koja se pocela topiti....


Snow mold....mljackavo i trackavo

Grad se divi vlastitom odrazu u bezbrojnim lokvama

    Ako ne znas dali bi jeo, pio, pjevao ili podignuo pare....

U dvoristu imamo mnostvo vjeverica. Simpaticne zivotinjice, rekli biste. Ova izgleda kao da kuje neki zli plan....nije mi svejedno.

Toliko za sad. Cmok.

Wednesday, 5 March 2014

55. O ignorantima i imigrantima.

Ok, prosli tjedan je u jednom skladistu, nekoliko blokova dalje od nas, lik izbo sa nozem jedno 7 - 8 ljudi. Taj lik je radio u tom skladistu. Godinama. I jedan dan je usetao ( sa pancirkom na sebi ) i krenuo u pohod od ureda do ureda. Nekoliko njih je umrlo od posljedica a dvojici jos zivot visi o koncu. Nakon sto je odradio svoju misiju taj 30 godisnji mladic je odsetao iz skladista, sjeo u auto i odvezao se. Uhvatili su ga nakon sat vremena i vec mu je izrecena presuda. No, tip ( cije je prezime slavenskog porijekla ) je izgleda za metu imao one s tamnijom bojom koze....taj isti tip je prije pet godina maltretirao susjede tako sto ima je vandalizirao auto, lukom i strijelom gadjao kucu, prijetio im telefonom....iako je tvrdio da je mentalno zdrav, priznanje da vodi razgovore s ljudima koji ne postoje, tvrdi drugacije.
Nakon sto se to dogodilo odlucila sam biti mega ljubazna prema onima koji mi dizu zivce na petsto. Onima koji rade jednom tjedno i onda ne rade nista nego poziraju i ne mogu posluziti ljude jer nisu u stanju zapamtiti kako izgleda mortadela ( ili ne zele ). Prema onim kupcima koji pitaju za mortadelu i kad pocnem rezati kazu: aaa nenenenee ne!! Ne sluzi se tako mortadela! Mora biti tanka kao papir! " Gospodine, tanje od ovog bi znacilo da NE POSTOJI ova feta koju vam pokazujem a uostalom nasa politika u ducanu je da rezemo meso na nacin kako svaki kupac zeli...on meni: " ah, VI KANADJANI.." ja njemu:"Hvala, da bar."  ( tip je kao "talijan" zato jer jednom bio na aerodromu u Rimu i cukunbaba mu je dosla u kanadu prije 200 godina pa misli da je on izmislio mortadelu, espresso i pizzu. )
Ili pak oni bezobraznici koji mi slovkaju jer imam naglasak ( jer ako imas naglasak onda znaci da si glup a ne da pricas jos barem jedan jezik vise od njih ) pa da bi mi "olaksali" onda mi speluju. EF AJ EN AJ...Ma dobro....
Jeli drustvo licemjerno, jesu li kanadjani netrepeljivi? No moje prvo pitanje je: koji su to kanadjani? First nation people ( iliti indijanci? ) Ne...oni su to koji su bili potisnuti od pridoslica koji su ih pokusali asimilirati u "zapadnocivilizacijski" sistem....oni zive marginalizirano ( no o tom neki drugi put ). Sjedim u mallu i gledam oko sebe - pored mene prolaze filipinci, indijci, kinezi, nizozemci, australci, sikti, bosanci, somalijci, i jos mnogi za koje bi im do sutra mogla pogadjati porijeklo i vjerovatno bih dijametralno - suprotno promasila. Vecina njih jesu kanadski drzavljani - rodjenjem ili  steknutim statusom ili su u procesu. Ili to zele biti. Jer su dosli prije 2 dana ili prije 9 mjeseci kao ja.
Dakle ako nije bas ovo tamnoputo lice bademastih ociju i kose pokrivene maramom imigrant, onda su njeni roditelji...( ili bar jedno od roditelja ). Jesu li TO kanadjani koji su netrepljivi? Ne bih rekla. Pa dobro, tko su ti kanadjani? Bijelci ciji su preci tu vec 3, 4 koljena? Imam jednog starog na poslu koji se smatra Kanadezom original. Prezime mu je njemacko, usput budi receno. Cini li taj stav njega istinskim kanadjaninom? Jeli on vise kanadjanin od Ester kojoj je mama peruanka, otac kanadjanin a ona je  rodjena tu, zivi i radi.
Sto kanadjanina cini - kanadjaninom? Pravno je papir koji dokazuje da si drzavljanin. Kulturoloski? Ne znam. I mislim da odgovor ne postoji.  I u tome je ljepota. Moj odgovor na pocetno pitanje je li drustvo netrepeljivo i licemjerno? Ne. Ali ignoranti - pojedinci jesu i to nema puno veze s porijeklom.
Isto tako znate za slucaj na sjeveru Alberte gdje su hrvati "oteli" poslove Kanadjanima, cijeli skandal. Zbilja? Kao prvo, u najkanadskijoj firmi u Kanadi ( hokejaska legenda otvara fransizu sa svojim imenom i od obale do obale mozes piti kavu i jesti krofnice sa istim okusom ) je iznimka ako ti kavu napravi netko tko nije - filipinac. Dakle, uvode radnike koji su voljni dati 110 % od sebe za minimalnu placu. Kao drugo, zakon je jasan i place su transparentne. Nitko u tom skandalu nije spomenuo poslodavce ( koji su kanadjani ) ili ih pitao o cemu se radi. Posla ima, ljudi ima manje.
Da malcice zaokrenem u drugom smjeru i potvrdim moj zakljucak o pojedincima - ignorantima, na sto se ja i ne ljutim nego mi je smjesno ali ovaj razgovor sam vodila vise nego jednom: So, where are you from? I'm from Croatia. -Oh, wow, beautiful! Which city? Pula. -Oooo so you are polish.
I kako da se covjek naljuti na ovako simpaticne izjave. To je rezultat izostanaka sa sata zemljopisa i nista vise od toga.
 Susreli smo se i sa onima koji su ignoranti - imigranti: primjerice jedna starija gospodja "nase gore list" koja je od Jasa zahtjevala da se izjasni je li on "nas" ( hrvat ) ili "njihov" ( srbin ), ide li u hrvatsku crkvu i tako to...

Srecom, postoji mala stvar koju nazivamo bon ton i za kanadski se ponekad sapce da je lazni ali ja se ne slazem s tim. Zasto? Jednostavno zato jer izmedju: napravi to! i mozes li mi pomoci? velika razlika. Uvazavanje i postovanje osobe s kojom dijelis stol, radni prostor ili pak ulicu kojom hodas jest nauceno ponasanje i ja u tome ne vidim nista lose, dapace, apsolutno podrzavam tu ( laznu? ) ljubaznost koju sam i sama usvojila. Danas sam na izlasku iz knjiznice svjedocila kanadskom okrsaju izmedju Jasena i nekog velikog obrijanog tipa sa narancastom bradom do prsa: Sorry, after you.  - No, please, I'm sorry, after you! - Oh you, thank you! I'm sorry.  - Hahaha, have a lovely day, thank you. - Thank you, have a nice day too! - Bye. - Bye, bye.  Ja sam stojeci iza njih sama sebi promrmljala u bradu: ajde vise, prodji, bilo tko, samo krenite ali sam se pocela smijati vlastitom bezobrazluku i potom njima. Oni su se smijali jedan drugome i onda smo se svo troje nasmijanih nastavili kretati u svojim smjerovima.
Kad na kraju dana zbrojis i oduzmes, gdje god da jesi, s kojeg god brda se spustio ili te majka donijela, na koja god nebeska vrata mislis pokucati kad zatvoris oci posljednji put, jedino sto je vazno jest - jesi li bio supak prema drugima ili nisi. I to je sva mudrost ovoga svijeta. Ako se mene pita.