62. Cemu sluzi oglasnik?

Malo sam razmisljala na koji bi vam nacin docarala kako drustvo tu funkcionira, u smislu society, ne u smislu ekipe za partijanje. Na to me nagnao jedan kratki susret u trgovini sa jednim novim "nase gore list" koji je sletio prije tri tjedna. Nakon dve minute razgovora htjela sam ga namlatiti salamom, ugurati ga u auto i odvesti ga nazad na aerodrom. Htjeli mi to priznati ili ne ali mi smo narod hejtera i volimo kritizirati. Nakon sto mi je nevoljko dao ruku i promrmljao svoje ime poceo je kritizirati "sve nas" koji zelimo stalni boravak u Kanadi  jer on je tu dosao da odradi cetiri godine i vrati se doma jer tu je uzas. Kuzis, "samo da uzmem lovu jer mi smo tu samo i uvijek cemo biti imigranti". Ja prvo pristojno objasnjavam da je ovo zemlja imigranata i da mi nismo manjina jer usred grada imas "China town" malo dalje "Little Italy", zatim imas hrvatsku crkvu i zajednicu koja je mnogobrojna itd. itd. bla bla " daj si vremena pa tek si 20 dana tu, nisi ni grad posteno skuzio" a on i dalje kritizira kanadjanje u ovoj maniri: " jbte ona se drka da proda nesto za 40 dolara a zaradjuje toliko na sat" ( kritizirajuci zenu kod koje je odsjeo ) i dalje " kod nas doma ljudi nemaju para ali ce ti platiti pice a tu svi zive za pare i nitko ne placa cugu". Tu mi lijevo oko pocelo drhtati i ja sam dalje nastavila u mirnom tonu: "ali znas, nije sve sto je drugacije nego doma automatski i lose. Bit ce ti onako kako si napravis jer nije kanada napravljena da bi samo tebi ugodila, moras i ti malo popustiti"...on je i dalje imao izraz na licu kao da mu se sve to skupa gadi i nastavlja i dalje u maniri kako je tu odvratno, lose, hejt hejt hejt , prezir prezir prezir a meni para na usi i ja njemu kazem: "ajde ti mali pravac kroz vrata i nazad doma zicat mamu 100 kuna da mozes frendovima platit pivu i pravit se frajer kad je tu tako lose. Ali lova ti valja, jelda?" Licemjerno do boli. I zbog takvih mi se dize kosa na glavi. Vecinu dana mi se to vrtilo po glavi...i pokusavala sam to sagledati iz razlicitih kuteva. Ja zelim dobiti stalni boravak tu i to je proces,  dok tako visis nekako izmedju, ne znajuci hoces li ostati ili ne, pokusavas izvuci najbolje iz toga. Dok sam kontemplirala o tome, bila sam i korisna:

Kasnije je pala kisa k'o za inat ali nije vazno.

U tom mom kontepliranju oko tog hejterskog govora non stop sam se vracala na to kako ta zena nesto prodaje i da njemu nije jasno sta se ona uopce s tim zeza i trosi vrijeme kad zaradjuje brdo love....Odnos prema novcu je tu drukciji, istina je. Ljudi ne sjede po kavama, istina je.Ne sjede na nacin kao kod nas ali na potezu od nas do posla (7 min autom) ima 4 Starbucksa koji rade punom parom zato jer - tadaaa!! netko pije - kavu.  No mene osobno usrecuje kad odradim koji prekovremeni, kad mi kapne koja kinta viska. Cak sam si promjenila i raspored da radim maximum dozvoljenih sati i da imam "samo" dan i po slobodno. I dalje se druzim, pijem kave, setam, gledam 4 epizode Dextera za redom, citam knjige, zalijevam vrt, pomazemo frendovima prenositi namjestaj, idem u shopping, ma sta god mi se prohtije....ovdje dolar ima vrijednost. Odnosno, ljudi se odnose prema jednom dolaru isto kao prema deset dolara. I bez obzira radis li za 10 ili 50 dolara na sat, ljudi vrednuju svaki dolar. Da, istina je da tu vecinom svako placa za sebe ( ne uvijek ali ako nas 10 ide na veceru, onda da) ali to radi 90% drugih nacija ( turizam: njemci, talijani, blegijanci? ). I to nije lose, nego je drugacije. Ako ja idem na kavu sa Heidi, platit cu ja, drugi put ona, nije bitno. Ako idem na rucak sa kolegom s posla (koji radi u drugom ducanu i vidimo se jednom u dva mjeseca ) platit cemo svako svoje. Ako pijem pivo sa Allessandrom iz Udina, onda cemo se pomlatiti tko ce platiti. Summa summarum - zna se 'ko pije i 'ko placa. I meni je smijesno da je nekome to mjerilo za kvalitetu drustva.
Dalje sam razmisljala o tome sto mi doma radimo sa stvarimo koje ne trebamo vise...skupljamo ih? Bacamo ih? Poklanjamo ih? Prodajemo? Otisla sam na kijiji - to je kanadski oglasnik koji funkcionira u svakom pogledu od trazenja posla do kupnje kuce: kupnja, potraznja, poklanjanje....nedavno sam pricala sa Istrijanom ( jedan super lik koji je dosao otprilike u isto vrijeme kad i mi i s kim rado popijemo kavu ) i on si je puno stvari nabavio preko kijiji-ja. I ja tu i tamo bacim oko ali mi nikad nesto posebno nije trebalo...no, kako smo napravili male izmjene u stanu, htjela sam si srediti neku fotelju ali mi se nije dalo bacat' pare...ako me razumijete. Nakon 2 sekunde sam naisla na oglas: fotelja sa stolcicem za noge : 20 $. Pogledam postanski kod - adresa na jugo zapadu, 15 minuta autom od nas. Provjerim cijenu nove na netu ( Ikea stolica: 70 + 40 za stolcic, 110 bi platili ) i kazem Jasu neka nazove, u najgorem slucaju cemo tamo doci i odluciti je ne kupiti. Inace, zena je postala oglas taj dan. Jasen nazove i mi krenemo ka zadanoj adresi. Stigli smo u bogato predgradje, gotovo zatvorena zajednica, doceka nas crvenokosa zena u plavoj svilenoj haljini koja nas je brzinski pozdravila dok je otvarala garazna vrata. Stolica je bila izmedju njenog mercedesa i necijeg motora koji je bio parkiran pored nekog oldtimera: Izvukli smo stolicu, tutnuli joj tih 20 dolara u ruku i pozdravili se. Stolica u super stanju, jastuk je malo bio prasnjav jer je nitko nije koristio dugo...

Ispred kuce sam je jos jednom pregledala, oprala, usisala i voila!

Tu stvari cirkuliraju, stvari se mijenjaju ( i pritom ne mislim samo na materijalne stvari ) i ako izuzmemo sve garazne prodaje, second hand ducane i internet oglasnike - ljudi i dalje mjenjaju, prodaju, poklanjaju stvari.
Meni je trebalo 2 sekunde da nadjem sta mi treba i to mi dalo vremena da malo dublje proucim net oglasnik...i primjetila sam da nesto sto se meni cinilo kao izrod je zapravo obrazac koji se ucestalo ponavlja i to iz razloga jer - funkcionira. Evo nekoliko screen shotova oglasa:

 Od: trazim lika koji je kupio auto ali ga nikad nije preuzeo do  trebaju li nekome plasticni tanjuri za kampiranje... cijeli svemir ponude i potraznje pa tko voli nek izvoli. Tko trazi taj i nadje. I ostale poslovice.
Me kontate? I onda, kad razmislim zasto netko tko zaradjuje 40 dolara na sat "gubi vrijeme" da proda nesto odgovor je jednostavan - jer moze. I jer to ne smatra gubljenjem vremena.

Na kraju tog dana koji je bio pun kapi kise i kapi mojih suludih misli, otisli smo u banku da Jasen podigne novu karticu. Sta reci kad odlazak u banku izgleda ovako: dok cekas, mozes se posluziti kavom, prosvrljati po polici s knjigama ( donirane knjige koje se prodaju i taj novac ide za bolesne klince ) i da ti bude super...u banci, ej.

Kako ide onaj vic: glavno da je moving, jel tako?
Do sljedeceg pisanja a ubrzo i vidjenja.

61. Idemo dalje, prosla je godina prva.

Samo kratko javljanje i dojavljanje da je odbrojavanje lagano pocelo i da se bacam u ozbiljan shopping kupaceg kostima koji ce pristajati mojoj ( sada blijedoj, bijeloj ) kozi i celuliticu na guzi.
Pozitivno sam nabrijana iako sam u srijedu bila na +21 i kratkim rukavima a jucer sam tugaljivo gledala kroz prozor kako pada bijelo govno. Izuzev toga, ne znam jesam li spomenula onu mini poplavicu koju smo imali u stanu ( jer je korijen drva usrastao u cijev ) pa smo promijenili pod i sada imamo drvo umjesto tepiha i izgleda odlicno. Prozracnije i ljepse. I zbog toga sam opet isla u Ikeu ( samo zato jer mi je pod nosom ) da kupim par sitnica da upotpunim prostor koji sad izgleda malo drugacije.

Valja iskoristit' priliku, jelte. Kad smo kod naglasaka, stigla nam Dragana iz Bosne da radi sa mnom u deliju. Nije sto je nasa ali stvarno fina jedna cura, imala svoju pecenjaru doma, i lagani humor bluzi oko nje cijelo vrijeme. I pricamo na engleskom, jer ona treba malo prakse a i da drugima ne bude nelagodno...iako je nakon 2 dana rada vec naucila ove kanadeze par "uljudnih" rijeci. Ja dolazim na posao a jedan mi vice: Pozurrrrri! ( sa engleskim r ) a druga se dere: Tee see lijeeena princeza leeeepa. I tako...samo pametne stvari.
Isto tako molim ako kemu ca rabi, ima neke zelje i to nek mi slobodno javi - apeliram ovim putem javno.

Nadalje, pocela sam trcati sto je tu jako jednostavno: samo izadjes i krenes. I picis ravno pa kad ti dosadi se okrenes i vratis nazad. Kao prvo, nema sanse da se izgubis ( samo ubodes smjer ), kao drugo - sve je ravno i kao trece - ne sretnes nikoga, osim eventualno nekog drugog trkaca. ( Tako da ona isprika "full mi je bed da me netko vidi" tu ne igra ).
U medjuvremenu  smo i pocistili dvoriste u nadi da cemo ubrzo sjediti vani pa smo Heidi i ja pocele oslikavati staklene vaze za svijece. Zen za mozak i dusu.

Nebo plavo a voda zelena...

 I za kraj, braziliana s kojom radim je pozvala nas par na druzenje pa smo to spontano pretvorile u babyshower party za Mari! Puno rozog, puno brazilske klope i smijeha.

Ja sam otkinula 2 fotke mobitelom i 2 fotke aparatom...a moram i ja tu i tamo zastekati :)