Saturday, 8 November 2014

71. Crno bijeli svijet

Dovezli smo se nazad iz Calgarya i uvezli nazad u kolotecinu. Voznja na posao -  semafori postavljeni na drugoj strani raskrsca su normalni. Starci u prastarim Buick autima su normalni. Posao je normalan, kupci, proizvodi, kolege, dogovori, hrana, muzika, knjiznica, bazen, serije, kuhanje. Sve je normalno. Sve je navika. Posao, kuca, spavanje, prekovremeni, mall, brza hrana, fotkanje i dovezli smo se u studeni. Nekoliko skajpanja i nekoliko bebisitiranja razvodnilo je kolotecinu i razvedrilo me. ( nije da nisam vedra samo me to razvedrilo jos vise )



Razvedrilo me i sto smo se culi sa Michaelom ( novozelandjanin koji igra paint i bio je dj na Outlooku - ili nesto slicno - ) koji se preselio u San Diego i ozenio nedavno. Pozvao nas je da im dodjemo u posjetu pa smo prihvatili i kupili avionske karte. 3.12 letimo za San Diego, California. Nina je sretna. Glavno da je muving. 
Ne ide nam bas glatko sto se tice procesa ( skoro napisah papirologija ali to tu ne postoji ) ostajanja iliti da budem preciznija zezaju nas na poslu. Odnosno Jasena. Kako? Recimo u kratko da ga ohrabruju da se prijavi na razne pozicije ( viseg ranga i da bude skilled worker, sto bi nama puno znacilo ) i onda se odluce za nekog drugog...ili se ne odluce i odugovlace. Jasen, kakav jest, uvijek uporan sa planom a, b i c nije se dao smesti. U tom odlucnom koracanju docekao je i sastanak sa savjetnikom na faksu jer smo se jako zagrijali za ideju da on krene u skolu, medjutim cifra je velebna pa cemo za sada pricekati...da ponovim - ne da mi se u detalje. Ono sto je bitno u toj prici je moje saznanje da ne znam kako da mu pomognem da se osjeca bolje. Vecera kod naseg poznanika francuskog kuhara na kojoj smo zderali avokado punjen rakovicom i puno vina ga je privremeno raspolozila. Moje kupovanje "slatkog za grickanje" isto ga je samo privremeno oraspolozilo. Moje gnjavljenje da ga slikam jer bi stvarno bio red da mi pozira ga i nije bas oraspolozilo.

http://ninadzeko.wix.com/ninche#!He-is-also-new-in-Alberta/zoom/ckiy/image_1owp  
Jasen je Jasen pa sam ga ostavila da bude sam u svojem drustvu i onda je sto bi rekli mladi "got his shit together" i nastavio dalje u svom stilu.
Ja sam u medjuvremenu napravila "drop in" na yogu ( drop in je kad odes na bilo kakvu aktivnost - teretana, joga, stagod - gdje nisi clan, platis samo za taj sat i odradis trening, da vidis kako ti se svidja. Negdje imaju i besplatno. Tako da sada drop in-am gdje stignem dok ne vidim sta mi je naj ). Bilo je zanimljivo iskustvo, totalno drugacije od nase ashtanga yoge - ali ok. Oko 10 ak dugih poza u malo vise od sat vremena. Brzo je proslo, nije bilo dosadno ali sljedeca na listi mi je hot yoga. Ako ne padnem u nesvijest, naravno. Jos jedna zanimljiva stvar kod ove yoge jest ta sto instruktorica jako lici na mene. Ili ja na nju. Kad sam usla unutra treptale smo jedna drugoj jedno minutu u nevjerici. Onda je ona rekla njeno ime i ja svoje. Tokom sata nisam gledala direktno u nju jer me grozilo sto vidim "svoj" profil, siske pa cak i smijeh! Ona je isto bacila lagani ignore. Na kraju sata mi je prisla i pitala me kako mi se svidja ali je vise bila fokusirana na proucavanje mojih crta lica nego na moj odgovor.

Heidi i ja organiziramo cookie exchange party kod mene krajem mjeseca pa cesto razglabamo na poslu s ostalim curama o receptima i idejama. Nepotrebno je reci da to ukljucuje i gomilu nepotrebnih budalastima i glupiranja ali kako god....zabavno je!

Snijeg je od danas 8 /11/2014 sluzbeno poceo padati i nema nista mirnije nego rano ujutro izaci ispred kuce i duboko udahnuti taj hladni, tihi zrak. Lijepo je.


Mozda ste primjetili po fotkama, pocela sam svijet promatrati crno - bijelo ( u svrhu fotografije, ne u svrhu stila zivota ) poznavajuci mene, to ce biti kratkog daha. Ali uzivam pa je to ok.

Pocinjem shvacati cijele te "kako je Grinch ukrao Bozic"/ "Christmas spirit" spike. Pocinjem kuziti zasto imaju potrebu za tim ( ne samo za tim, za bilo cim - od Halloweena do Valentinova i svega ). Vec pocinju bozicna svijetla i crvene solje napunjene vrucom cokoladom. Ilustrirane pahulje i snjegovici pocinju krasiti izloge. Jedan kolega s posla mi je rekao da mu je to najstresnije razdoblje zbog kupnje poklona i opcenito potrosnje....jer ima jos samo mjesec i pol dana do blagdana. Ja sam kimala glavom i nisam diskutirala....da, izvaditi cu svoje mini umjetno drvce i napisati par lijepih cestitiki ali drzat cu se podalje od shopping ludila.
To je dokaz da moj svijet nije crno - bijeli.