Monday, 22 June 2015

86. Nekoliko rasutih rijeci i dvije polu - oblacne slike.

Danas smo se uputili u Sylvan Lake, malo pitoreskno mjesto uz jezero koje se prije 100-tinjak godina zvalo Snake Lake pa su ga, u zelji da privuku ljude preimenivali u Sylvan ( latinski Silva - šuma ).Da bi ljudi dosli, trebali su pokrciti sume i napraviti ceste. Sylvan Lake se nalazi na nesto manje od 150 km juznije od Edmontona i ima dugacko uredjeno setaliste koje vrvi ljudima svih boja i oblika. 


Tako smo ni nakon 5 minuta setnje naisli na Ranka, kupca u nasem ducanu koji je dosao u djir kao i mi pa smo si lijepo popili kavicu. Svijet je malen. Dok smo prepricavali dogodovstine i pozitivne stvari zivota u Kanadi, sinulo mi je da nisam nikad napisala zasto mi je bas fin taj Edmonton; onako da ga opisem k'o kad pises sastav u 3.osnovne nakon sto si se vratio sa ljetnih praznika "kako sam provela ljeto" ili "zasto volim Pulu".

Kao prvo, ne moras ici van grada da bi uzivao u prirodi; uz i oko rijeke ima oko 100 km pjesackih i biciklistickih staza, nebrojeno parkova i zelenih povrsina. Ima skijaliste unutar grada i hrpu zatvorenih bazena. Ima hrane sa svih strana svijeta - samo na 10 minuta pjeske od nas imamo indijanski, polinezijski, talijanski, etiopljanski restaurant i nekoliko klasicnih fransiza. Vecina kvartova ima svoje farmers markete koji vrve lokalnim proizvodima, postoji jako puno lokalnih proizvodjaca koji snadbjevaju ducane i imaju standove na trznicama ( trgovina u kojoj radimo podrzava lokalne proizvodjace pa mi piletinu i jaja kupujemo organske, sa amiskih farmi ). Dogadjanja u gradu, posebice ljeti meni nije lako popratiti.Npr. zatvore ne znam koliko ulica da naprave najduzi slip'n'slide po ljeti. Mozes ici u kino koje nedjeljom ujutro u 10 pusta crtice i filmove i nudi mlijeko i musli za dorucak i ekipa dolazi u pidjami.
Velik grad, nivo kriminala je relativno nizak ( nije da ga nema jer je nas poznanik propucan u nogu u centru grada ali s obzirom da sam sa monte zara, mislim da sam magistrirala kako izbjeci potencijalno opasne situacije i osjecam se jednako ako ne i sigurnije ). 98% ljudi koje sam srela, upoznala su prijateljski nastrojeni. Onih 2% su isfrustrirane babe koje dolaze u ducan jer se nemaju s kim doma svadjati i slicna sorta.Zanemariv postotak tako da ne pobija ljubaznu nastrojenost; svaki put kad sam pitala za pomoc, savjet ili uputstvo bilo mi je pruzeno! Koncerti, izlozbe i predstave ( svih vrsta i podvrsta ), grad je super povezan sa avionskim linijama sa ostatkom svijeta, radionica, volonterskih pozicija nebrojeno....moras se potruditi da ti bude dosadno.Polovicom srpnja u jednom kinu igra "Dark side of the Oz" tj. Carobnjak iz Oz-a sa "Dark side of the moon" od Pink Floyda...znate spiku da se to dvoje navodno savrseno nadopunjava...sad cemo imati priliku to provjeriti.
 Nadalje....mozes vidjeti polarnu svijetlost ( iako je zadnjih nekoliko noci oblacno pa odustanem od nocnog fotkanja u datom trenutku ). 
Tu cu stati za sada jer moram prestati tipkati, vrijeme je da  odemo obici kucu od frendova i nahranimo njihove dvije macke. Frendici su otisli u posjet starcima u British Columbiju pa su nas zamolili da im hranimo macke i zaljevamo jagode u vrtu. 
Prosle godine u ovo doba suncali smo se na Jadranskom moru, pili kavu u Skandalu i jeli pizzu u Jupiteru. Ove godine.....ljeto pocinje drugacije. Jedemo pizzu u Famosu sa Bojanom.




Monday, 8 June 2015

85. Pon - pet

Laste prolaze, na Moravu dolaze....ponedjeljak, utorak, srijeda, cetvrtak, petak, subota iiiiii nedjeljaaaaaa!! I onda ide onaj dio kad svaka strana sapce uhvacenoj "lasti" : sto zelis biti; leteci konj ukrasen dijamantima ili carobna vila u srebrnoj haljini? I onda lasta odabere stranu i znate vec kako dalje ide igra.
Tako meni prolaze dani samo sto ne moram birati izmedju nevjerovatnih super ultra prilika tog tipa vec malo drugacijih izbora.
Ponedjeljak, papirologija za stalni boravak je kompletirana i skoro spremna za slanje, utorak, srijeda, setnja u sumrak sa novom kamerom, tric trac partija s frendicom, cetvrtak, posjet doktoru da cujemo "carobne rijeci" - It is time for you to visit fertility clinic, petak, vadjenje krvne slike, subota je spica na poslu iiiiiii nedjeljaaaa!!!

Ja se jos uvijek iznenadim kako se stvari tu ( da kucnem u drvo ) rijesavaju jednostavno. Npr. otisla sam u banku povecati si kreditni limit (nije da mi treba ali sam htjela napraviti uplatu za stalni boravak putem neta pa da ne budem na knap ). Kuc kuc po tastaturi i cura kaze da ce mi odobriti u sljedecih par dana jer danas se ne broji kao radni dan jer je nedjelja. 2 sata kasnije, zovu me iz banke da je odobreno i da sam "good to go". Poslali smo na prevodjenje domovnice, rodne listove i to  - kazu u tom centru da je guzva i da cemo cekati 2 do 3 tjedna. Pet dana poslije u 9 navecer neka cura mi salje poruku na fejs da je zvrcnem: ona radi na prevodjenju i malo joj je blijedi sken pa ako joj mogu procitati neke brojeve tako da nam prijevodi budu spremni na pocetku drugog tjedna. 
Opet je stigao ponedjeljak pa utorak 9.lipnja kada smo na pauzi od posla skoknuli da posaljemo nasu PR aplikaciju! Srijeda, cetvrtak, petak navecer i ja sjedim na kaucu brisuci suze jer mi stize menga. Jos jedan mjesec nadanja iza mene. Jos jedan mjesec praznih simptoma i gledanja u test za trudnocu pod svim svjetlosnim kutevima. Jbt ga.Tko kroz to nije prosao, ne zna kako je to usamljeno i tuzno iskustvo. I onaj osjecaj kad cujes savjete "mlada si", "ma doci ce" i "a bit ce kadbogda" od ljudi koji zibaju svoju djecu sa velikim osmjehom na licu i ne kuze da to indirektno zapravo govore "vrijedis onoliko koliko i tvoji reproduktivni organi". Bezosjecajno. No sto je tu je.  Otvaram facebook i skrolam pa naiđem na neku fotku sa tekstom "when life gives you rain, dance in the puddles". Mda. Reci to mojoj maternici. Lol.