87. Nebo gori, more je daleko i dani su dugi.

Od kada je Bojana prihajala u sjeverne krajeve, njene obzervacije me vesele jer sam zaboravila kako su mi neke stvari bile skroz cudne a sada sam na njih apsolutno naviknuta. Isto tako mi je drago da ona moze potvrditi mit kako su ovdje ljeta topla - suha i vrela. Trenutno ima pozara van grada ( o par sto km udaljena ) i nebo izgleda kao da gori i dim je sveprisutan. Vruce je. Sparno je. Polovica sedmog mjeseca je. Osim sto smo imali cast upoznati malog Liama ( sincica od Borisa i Patricije  - Bojanina fameja sa strane od njenog muza - za populaciju koja nije upoznata sa likovima iz ovog pasusa ). Dok su oni radjali ( sve je proslo dobro, mama i tata su dobro i mali je lijepi i zdravi bebach ), u bolnici nedaleko od nase kuce, Bojana, Jasen i ja smo isli prosetati kvartom i kupiti pivo - i koliko to suludo zvucalo ali to mi je bilo tako normalno. Da je jedno blisko pulsko lice koje je jucer bilo 10 000 km od Edmontona, danas - sada tu i da ide istim stopama kuda mi svakodnevno hodamo i da ima istu reakciju kao ja kada je prvi put vidjela morske lavove u shopping centru.

 U liquor storeu na minutu od nase kuce ( jer ne mozes kupiti alkohol bilo gdje kao kod nas ) par puta tjedno radi jedna nasa frendica koja je sommelier za vino i pivo pa nam svaki put preporuci neko dobro craft pivo ili lokalno vino i to mi je super. Super je i to sto fura svoju 13 - godisnju kujicu sa sobom na posao.

Pod dani su dugi mislim da su dani - dugi. Proslo je 10 i jos je dan. I to mi je super! Moj bioloski ritam oduvijek prati sunce i sto su dani duzi, to sam ja aktivnija pa mi nije problem iskoristiti dan na razno razne razbibrige nakon posla: sto se posla tice - bilo je nekih smjena u menadzmentu ( glavni sef je otisao na novu poziciju u novi ducan u Calgariju, dobili smo novu seficu a sef mog odjela je postao asistent sefici i mi smo dobili novu seficu odjela - za sada je relativno opusteno osim sto masu ljudi ( opet ) nedostaje. Sto godisnji, sto bolovanje, sto asistiranje u novom ducanu i td. ali ionako moram tamo provesti vecinu dana pa se ne pilam.....zezancija uglavnom, ekipa je vise - manje na istom nivou sto se humora tice pa prodje dan sa salama i posalicama. Pogotovo sa Draganom i spikama iz mladosti - danas me npr. podsjetila na seriju "Dr. Quinn - zena vrac". Kaze, pogledala cijelu sezonu u dva dana!
Osim toga, neki plan je bio da ce me premjestiti na drugi odjel jer mi treba promjena ali to za sada nece bas ici zbog navedenih razloga. 
Lagala bih ako bih rekla da ne provjeravam postanski sanducic na dnevnoj bazi u nadi da cemo dobiti neki ( pozitivni ) odgovor, radnu dozvolu, file number za pr proces....ali kako kaze stara narodna "strpljen - spasen".
Novi aparat ne koristim koliko bi htjela, vise sam u fazi citanja knjiga o fotografiji i fotografima. Nasa svakodnevnica je u pravilu mirna - pos'o kuca setnja i slobodnim danima ( nedjeljom i ponedjeljkom ) skajpanje pa brijanje naokolo. Za razliku od zivota u Puli, tu se ljetna i zimska rutina ne razlikuje previse.
Kada se sjetim zime ( sto mi je full tesko vizualizirati trenutno ) i prozivis ova suha, vrela ljeta - to su zbilja extremniji uvjeti zivota. Danas sam citala clanak u dnevnim novinama o pozaru i kaze kako je pocela kisica sto je super jer ce im olaksati gasenje pozara te da su evakuirali Jasper cisto iz predostroznosti. Isto tako kazu da je divljac naucena na pozare vec stoljecima i da se znaju ponasati u skladu sa prirodnim katastrofama i da svaki put kad je pozar ( svako ljeto ) ima jako malo ili nista mrtvih zivotinja....sjecam se prvo ljeto kada smo imali tornado warning kako sam uplasena bila jer nisam imala blagog pojma o toj nepogodi. I to cijelo ljeto sam bila napeta k'o zeko. Gledala u nebo, u termometar, u on line prognozu...
 Kada smo kod spominjanja prognoza, sjetih se doktora i doktorskih prognoza: uglavnom nista posebno - radimo pretrage pomalo jer nam se ne zuri sad ( kao ljeto pa party, zurka, igranka - sto se manje pilamo i vise zabavljamo to bolje ) sve je za sada ok, meni je stitnjaca malo kao povecana a Jasenove rezultate jos cekamo. 
Znam da ste svi zaposleni kupanjem u vlastitom znoju, pojacanim radnim tempom jer je sezona, eventualnim vecernjim skokom u jadransko plavo more i odrzavanju opceg svakodnevnog balansa i  jedino sto mogu reci jest - drugacije i ne moze, to je ljeto u Puli.
Eto, i nema nekih suludih novosti koje bi vam zaokupile paznju a pricanje o otvorenim trznicama, zvakanju susenih kobasica od bizona i razglabanju o modnom ukusu ovog podneblja nije ludilo od bloga.
Toliko za sada dragi moji, uzivajte u moru i medici a mi cemo u asfaltu i pivi.

Do sljedeceg puta, 'stajte mi dobro i nemojte mi ca zamiriti. Muaw.