Tuesday, 10 November 2015

92. remember, remember...it's cold in November.

Tika taka. Nestalo je lisce, snjezni oblaci se oblikuju na nebu, sivilo je sluzbeno zavladalo ulicama  i ja sam u konteplirajucem stanju uma. Kontepliram o brojci koja me ceka iza ugla ( 33 za 20ak dana ), o poslu i mogucnostima koje sada imam sa otvorenom dozvolom, o planovima i buducnosti....bas neki za***an pensir cijelo vrijeme. Znas ono kad kao buljis kroz prozor u daljinu i duboko uzdahnes.
 "Svrbi" me opet da isplaniram neki put u polupoznato a s druge strane  zelim raditi maximum sati tjedno sto mogu. Cekamo da dobijemo upute za napraviti ljecnicki pregled koji je potreban za dobiti stalni boravak pa to diktira nase sljedece poteze:dok to ne obavimo, ne mrdamo nigdje. ( kad dobijes odobrenje da napravis ljecnicki, imas vremenski limit od 30 dana a ne smijes ga napraviti prije i mozes napraviti samo u odredjenim ordinacijama ).

Ono sto sam ranije spominjala da je razlika izmedju " tu i tamo" jest stav prema blagdanima. Meni je to znacilo otprilike crno pod noktom tamo ali tu se dogodio nekakav klik koji je preoblikovao moj stav o tome: npr. neki filmovi su mi jasniji nakon sto sam iskusila nacin zivljenja na ovom kontinentu. Nightmare before Christmas sad gledam iz drugacije perspektive....ideja bijelog Bozica je potkovana pravim scenarijem, a Halloween je nesto sto se ne preskace. Kostim sam imala spreman mjesec dana unaprijed, na poslu sam organizirala costume contest i nazicala hrpu besplatnih slatkisa od dobavljaca da ih mozemo dijeliti kupcima i pripremala sam keksice u obliku vjesticijih prstiju ( u ducanu imamo i pekaru pa sam dolazila u 5 s njima i mjesila tijesto i pekla ) koji su se prodavali k'o ludi.
Van posla smo jednu vecer nas nekoliko otisli posjetiti Ukletu kucu pod imenom "Deadmonton". Unutar starog kina grupa ljudi iscenirala ukletu kucu: sve je pocinje sa pricom jedne uklete obitelji koja je bila poklana i sad njihovi duhovi opsjedaju zive - prvo puste 40ak ljudi u kino da pogledaju horror film o toj obitelji ( kratki film od 5 - 6 minute ). U kinu je mrkli mrak, ne vidis prst pred nosom i jedino nekoliko ushera (vratar u kinu, onaj koji ti pokazuje put do sjedala) ima male lampice, ALI oni su zombiji. I ponasaju se kao zombiji. I to je super jezivo. Nakon sto odgledas film o tome kako je obitelj ubijena, ( film se "kao" prekine na pola i zamoljen si da izadjes iz kina a izlaz je kroz kucu koja je ukleta ) pocinje....zabava. Jure te sa sjekirom  (ne pravom, bez brige), slike na zidu te gledaju i pokusavaju te uhvatiti za lice, smrad sumora te stipa za oci i cudovista iz nocnih mora te promatraju. Ja sam se toliko zabavila da cu ici opet! (otvoreno je do 13.11, petak).Red za uci u Ukletu kucu je svakodnevno ogroman, ljudi cekaju po par sati da udju unutra! Marina i ja smo ostsle bez glasa koliko smo vristale a jedan frend nam radi u kuci ali zbog maske i svega nema sanse da bi mogla vlastitog muza prepoznati  a Marina je svako malo vristala; Jerry is that you!? Please don't hurt us!! Kombinacija histericnog smijanja i vristanja je ubitacna. Unutra se ne smije fotkati a i to ti nije na kraju pameti, jedino sto zelis je pobjeci od duha koji te hvata za gleznjeve.

Ovo je slika kina izvana, prije no sto su se ljudi poceli okupljati i druga je detalj iznutra.

Picture taken from Gateway online



Ovo smo mi sa usranim polu smjeskom poslije
I sad kad je Halloween zavrsio, pocinju pripreme za Bozic. Bez zeze. 
U sljedecem blogu ocekujte par fotki, dvije - tri poslovne crtice, nesto osobno i prstohvat snijega.
Do onda,  puno <3