Nekako u zadnje vrijeme ignoriram samu sebe. Znam da to smjesno zvuci ali me onaj davno, duboko usadjeni osjecaj krivnje prati i bojim se ako pisem iskreno da zvuci kao da se zalim ili da se hvalim.
Bojim se da mozda govorim i nemam sto za reci ili da netko cita a nema sta za procitati.
Nakon Vancouvera nisam nista pisala jer smo neplanirano isplanirali odlazak u Pulu. Nakon toga nisam nista pisala jer sam izbjegavala izvagati tu kilu osjecaja koju sam donijela sa sobom. Nadalje nisam pisala jer me delo dosta 'zelo pa sam u to usmjerila veliku vecinu vremena. Ostatak vremena izmedju posla i spavanja razlio se na vecernja smucanja po lokalnim kafanama i koncertima, setnjama po poludivljim stazama i izbjegavanju govana od bizona ili citanju knjiga i gledanju filmova.
Bili smo u Puli i vratili se.
Za Uskrs smo u kratkim rukavima rostiljali u parku.
Nakon toga je pao snijeg pa se otopio.
Odradila sam dva poslovna sajma za kompaniju,
Odradila treninge za dvije nove osobe koje su zaposlili na istu poziciju ali na drugim lokacijama
Odradila svoj prvi "foodcrawl" Cheese workshop - napravila menu od 6 razlicitih sireva i serviranja (brie sa kruskom, kompot od ljute paprike sa nizozemskom gaudom itd. i td.) koji su bili servirani uz vina i ja sam kao nesto pricala o sirevima pred 25 ljudi. Obukla sam si kosulju i leptir masnu pa sam izgledala kao da znam sta radim.
Ako je tko preskocio post na facebooku o web stranici koju sam sklepala o Puli, eko la kva:
Uletili smo u peti mjesec sa puno sunca i plavog neba! Za nasu kanadsku trogodisnjicu zbrisali smo u Canmore (u mali gradic podno Rocky mountains u koji sam se zaljubila) i uzivali. Prvi dan smo otisli do Grizzly Paw tvornice piva i gaziranog soka. Bas taj dan mali su slavlje povodom 20 godina rada! To je znacilo hrpu ljudi, besplatnih hot dogova, piva i ostalog, mjuze i nacvrckanih radnika. Do 4 popodne smo vec bili sesni od pive i sunca pa smo isli sklopiti oci na par sati u hotel. Probudili smo se oko 9, taman se sunce pocelo spustati pa smo otisli u setnju i cekali da dodju zvijezde da ja opalim par nocnih fotki.
Drugi dan sam jedva docekala jer smo isli u prihvatiliste za vukove i hibride. Jos jedno privatno utociste za zivotinje: Svi vukovi su naviknuti ili polunaviknuti na ljude, uglavnom ostavljeni jer su ljudi mjesali pse i vukove pa kad imas doma "psa" koji je vuk i nije bas tako lako...jelte. Uglavnom, da preskocim tu temu upitnog morala (jer sta sve ljudi nece izmisliti za vlastitu zabavu pa cak i pariti dve razlicite vrste), iskustvo je bilo divno! ekipa koja radi tamo je mlada i nadobudna, prostor je velik, imaju vise ogradjenih prostora sa vise malih copora ili parova zivotinja. Mi smo usli dva: u prvom smo proveli vise vremena i to je copor od 4 hibrida koji su "high content" vukovi i imaju malo psecih naznaka. U tih sat vremena cuvari to jako lijepo objasne zasto i kako. Ta cetiri hibrida su bila plaha, blago nepovjerljiva ali su nam ubrzo prisli (jer smo imali komadice mesa za njih), ponjuskali nas, jedna vucica nam je dopustila da je pomazimo....i onda su se udaljili u hlad. Potom smo isli u drugi ogradjeni prostor gdje su bila tri hibrida koji su bili "low" i "medium" content vukovi. Oni su bili puno vise druzeljubivi, jedan je znao "sjedni" i "daj sapu" - al' na engleskom, he he. Na kraju kad smo odlazili je jedan hibrid gurnuo Jasenovu (a koga drugoga) nogu, bacio se na ledja i...kao "belly rub" spika.Jasen cuci pored njega i mazi ga po trbuhu. A dobro.
 |
 |
| Hibrid koji lezi je nalik psu i ima malo vuka u svom dna. Drugi, koji stoji ima vise vuka. To je vidljivo na prvi pogled po oblici njuske. |
Zadnji dan smo otisli na "laganu" hiking stazu od samo 4 km...ali nam je trebalo 2 i pol sata jer je staza unutar kanjona kojom je nekad tekla rijeka. Ludilo! Na odredjenim mjestima se jos vide crtezi stari 500-tinjak godina od domorodaca (indijanaca sto bi mi rekli) - tocnije od plemena Hopi iz Arizone! Kada smo dosli do kraja kanjona, a to znaci ogromna, glatka i visoka stijena i vodopad sa lijeve strane, na desno se otkrio put koji vodi dalje i iz kanjona se pretvara u usjek izmedju dvije planine. Nakon par stotina metara naisli smo na citavu "izlozbu" inukshuka! To su statue napravljene od kamena (inuiti i ostali narodi arktickog kruga su ih gradili u svrhu smjerokaza) Ovi su inukshuci napravljeni od strane posjetitelja staze u zadnjih nekoliko godina i super je za vidjeti koliko ih je i hodati izmedju njih oprezno da ih ne srusis.
Danas je nedjelja, 4 popodne i na stednjaku mi manestra kljuca jer nam dolaze gosti na BBQ (barbikju :D ) za koji sat pa da imamo nesto za calabrcnut' osim mesa sa grilla.
Kad smo kod grillanja i vatre, tu je sveopca zabrana jer je toplo i suho. Pretpostavljam da vas je vecina cula za veliki pozar na sjeveru Alberte....citav Fort McMurray, grad od otprilike 80 000 stanovnika, centar naftne industrije, je izgorio...ljudi su svi evakuirani, cijela provincija i Kanada je skocila da im se pomogne i pozar jos nije pod kontrolom....Svi volontiraju, doniraju i raznose hranu i robu. Nevjerovatno kakva sloga.
Sretno mi bloganje,sretno vam citanje. Pola toga sam izostavila da se natjeram da napisem 98. post.
Budite mi sretni i veseli.
