Ove godine je vrijeme varljivo - promjenjivo i kisovito pa smo "blagoslovljeni" sa rojevima komaraca koji su zedni nase krvi. Ujutro je suncano, za pol sata grmljavina, u 3 popodne 35 stupnjeva i onda opet 2 minute kise...tako da sparinu asfalta koja meni znaci "ljeto" jos nisam dozivjela. Doduse, imali smo prilike par puta otici s biciklama i nabiti kilometrazu po stazama uzduz i poprijeko rijeke koja tece kroz grad. To me ne zaustavlja da minimalno dvaput tjedno trcim....trcanje je nesto sto mi je uvijek bilo odbojno i nesukladno mom...tijelu, navikama, kondiciji....jos se sjecam kad sam u trecem osnovne dosla na prvi trening atletike na Uljanikovom stadionu. Prva stvar je bila da otrcimo krug i nakon sto sam otrcala prvi put u zivotu nesto sto ima pocetak i cilj, docekao me trener sa stopalicom i razocarano rekao da mi je vrijeme 1 minuta i 48 sekundi i da zasto ja mislim da cu ikada biti ok za bilo kakav sport. Nakon par jelenjih skokova, 10-godisnja Nina je odskakutala kuci misleci da trcanje nije za nju. 23 godine poslije, 33 godisnja Nina je otisla na lagani jogging i 5 kilometara poslije shvatila da nije vazno sto nije dobra u trcanju vec da je vazno da - moze trcati. I tako sam ja svaki put ponosna na sebe sto zavrsim kilometrazu bez da ce mi pluca eksplodirati. I da se osvrnem na rekreaciju opcenito, grad je prepun staza i stepenica oko rijeke i ljudi masovno trce, vjezbaju i voze bicikle....primjer, ponedjeljak navecer i hrpa ljudi na stazi. Odlicna spika!
Osim toga, zivot me podsjeca na Rihanninu stvar "Work". "work, work, work" i onda neko mumljanje sto uopce ne kuzim....pos'o, pos'o, pos'o i onda se neki zivot desi izmedju posla i spavanja.
To nesto "izmedju" je ili neki lokalni koncertic, druzenje i rekreacija i pripremanje fotki za izlozbu koju cu imati u rujnu u jednom malom lokalnom kaficu.
Jasenovo vrijeme "izmedju" je uglavnom volontiranje u knjiznici, druzenje i rekreacija kad mu ja isplaniram vrijeme bez da mu kazem (LOL) i pokoji odlazak na tekmu -dobio je karte od predstavnika Coca cole za prvu tekmu Eskimosa u sezoni. Ono sto nije znao je da su karte za VIP balkon gdje imas konobara, svedski stol i cugu. Toliko mu je bilo fora da se i slikao s maskotom.
Slika s maskotom je misteriozno nestala s moba pa stavljam fotku sa stadiona.
Da se vratim na tren na volontiranje: kako sam radila te "Cheese workshope" upoznala sam curu koja je event manager i malo smo se skompale pa me zvala da joj uletim fotkati neke evente sto je super jer je uvijek fora upoznati ljude van uobicajene okoline. Taj event je bio uvod u program da se skupi novac za cijelodnevne vrtice za klince s posebnim potrebama pa sam imala priliku slusati govornike koji rade u kanadskom edukacijskom sistemu i bilo je jako zanimljivo.
Osim toga, na poslu je jedan decko koji radi kao pomocnik na kasi (pakira vrecice) i boluje od raka od malih nogu (nekako je ne bih prepricavala ali mozete predpostaviti) i treba skupiti petnaest soma dolara za ljecenje novim tretmanom pa sam nagovorila ekipu s posla da napravimo aukciju i tako skupimo lovu. Mozda netko nema kesha ali ima doma nesto sto ne koristi...i tako su ljudi poceli donositi stvari (knjige, filmove, kupone, netko s eponudio da skuha rucak, jasen da da instrukcije iz gitare, ja sam ponudila obiteljsko slikanje i td) i na kraju smo uspijeli skupiti oko somica i pol i jako sam sretna da mu mozemo bar malo pomoci.
Sto se procesa za Stalni boravak tice, dobili smo obavijest da platimo taj zadnji dio uplate, potom su nas pitali da posaljemo update nekih formulara i sad i dalje cekamo poziv za napraviti ljecnicki pregled. Dakle, pokrece se ka cilju.
Vi uzivajte u moru, suncu i kupanju, mi uzivamo u dugim danima (sada je 10 i pol i tek je sumrak), planiranju nekog skorom (nadamo se) kampiranja i malim zivotnim radostima.
p.s.
za Canada Day smo isli u kino gledati Tarzana u Imax (super mega ultra 3D) i bilo je super. Nakon kina smo dosli kuci, otvorili 'ladno kanadsko pivo, kucnuli se i uzivali u zvukovima vatrometa koji je 20ak minuta ukrasavao prekrasno nebo iznad ovog dobrog grada.
To nesto "izmedju" je ili neki lokalni koncertic, druzenje i rekreacija i pripremanje fotki za izlozbu koju cu imati u rujnu u jednom malom lokalnom kaficu.
Jasenovo vrijeme "izmedju" je uglavnom volontiranje u knjiznici, druzenje i rekreacija kad mu ja isplaniram vrijeme bez da mu kazem (LOL) i pokoji odlazak na tekmu -dobio je karte od predstavnika Coca cole za prvu tekmu Eskimosa u sezoni. Ono sto nije znao je da su karte za VIP balkon gdje imas konobara, svedski stol i cugu. Toliko mu je bilo fora da se i slikao s maskotom.
Da se vratim na tren na volontiranje: kako sam radila te "Cheese workshope" upoznala sam curu koja je event manager i malo smo se skompale pa me zvala da joj uletim fotkati neke evente sto je super jer je uvijek fora upoznati ljude van uobicajene okoline. Taj event je bio uvod u program da se skupi novac za cijelodnevne vrtice za klince s posebnim potrebama pa sam imala priliku slusati govornike koji rade u kanadskom edukacijskom sistemu i bilo je jako zanimljivo.
Osim toga, na poslu je jedan decko koji radi kao pomocnik na kasi (pakira vrecice) i boluje od raka od malih nogu (nekako je ne bih prepricavala ali mozete predpostaviti) i treba skupiti petnaest soma dolara za ljecenje novim tretmanom pa sam nagovorila ekipu s posla da napravimo aukciju i tako skupimo lovu. Mozda netko nema kesha ali ima doma nesto sto ne koristi...i tako su ljudi poceli donositi stvari (knjige, filmove, kupone, netko s eponudio da skuha rucak, jasen da da instrukcije iz gitare, ja sam ponudila obiteljsko slikanje i td) i na kraju smo uspijeli skupiti oko somica i pol i jako sam sretna da mu mozemo bar malo pomoci.
Sto se procesa za Stalni boravak tice, dobili smo obavijest da platimo taj zadnji dio uplate, potom su nas pitali da posaljemo update nekih formulara i sad i dalje cekamo poziv za napraviti ljecnicki pregled. Dakle, pokrece se ka cilju.
Vi uzivajte u moru, suncu i kupanju, mi uzivamo u dugim danima (sada je 10 i pol i tek je sumrak), planiranju nekog skorom (nadamo se) kampiranja i malim zivotnim radostima.
p.s.
za Canada Day smo isli u kino gledati Tarzana u Imax (super mega ultra 3D) i bilo je super. Nakon kina smo dosli kuci, otvorili 'ladno kanadsko pivo, kucnuli se i uzivali u zvukovima vatrometa koji je 20ak minuta ukrasavao prekrasno nebo iznad ovog dobrog grada.
