Topli jesenji mjesec koji je zapoceo mailom od imigracije da napravimo toliko cekani lijecnicki pregled. Narucila sam nas u ambulantu koja je specijalizirana bas za tu vrstu pregleda i na red su nas stavili vec drugi dan. 4 sata kasnije i skoro $1000 laksi, nas lijecnicki pregled je bio gotov!
Prvo smo trebali ispuniti formular (jedan, nista komplicirano), zatim su nas izvagali, izmjerili, testirali vid i poslali niz hodnik. Tamo nas je nakon sat vremena primio glavni lijecnik koji nas je pregledao (klasicni sistematski pregled), mjerenje tlaka, povijest bolesti i td. Potom smo otisli u susjedni laboratorij i napravili X ray (koji je trajao 15 sekundi) i nakon toga smo isli vaditi krv. Receno nam je ako nesto nije u redu sa nalazima, da ce nas zvati u roku 5 radnih dana. Nikakav poziv nismo dobili sto ce reci da bi u slijedecih 2 - 3 mjeseca trebali dobiti PPR (passport request) i time bi se nas proces za stalni boravak u Kanadi trebao proivesti kraju.
Izlozba koju sam pripremala u cafe Blackbird u Septembru je prosla dobro, mnostvo poznanika i frendova ju je obislo i prodala sam oko 13 fotografija sto ce reci da sam si pokrila troskove (print, okviri i td) i jos si spremila koji dolar u dzep. Sretna i zadovoljna, pocinjem raditi na novom setu fotografija i kroz nekoliko mjeseci cu poceti traziti novo mjesto da izlozim slike.
Sretni sto smo dogurali do tuda, odlucili smo uzeti nekoliko dana odmora da napravimo mentalni reset jer se spremamo na jos promjena (nadamo se promjeniti posao, odabrati neke tecajeve, poceti razmisljati da sljedece godine kupimo neka nasa cetiri zida...). Bookirali smo malu kolibicu preko Airbnb-a koja je blizu - nicega. Na farmi, 15 km udaljena od prvog mjesta koje ima oko 8oo stanovnika i jedno sat vremena udaljena od poznatog nalazista dinosaura Drumhellera.
Prekrasno imanje velike obitelji koja zivi od poljoprivrede i stocarstva. Imaju konje, par macaka i sest pasa (jedan od njih - Maverick - ima 3 noge ali ga to ne sprijecava da bude dio copora). Kolibica je malena i savrsena. Nema tekucu vodu vec ima poljski wc pored, s tim da je u glavnoj kuci citava kupaona koja je na raspolaganju gostima. Svako jutro bi nas docekao svjeze pripremljeni dorucak, preko dana smo se izlezavali na suncu a navecer gledali u zvijezde ili polarnu svijetlost. Zadnji dan su nas izveli na jahanje i to je bilo super zabavno!
Bilo je lijepo iskusiti originalnu (nama ne bas poznatu) Albertu, jesti u menonitskom restaurantu njihova autenticna jela i pite ( menoniti su religijska zajednica slicna amisima. U Alberti ima dosta menonita i heterita ) Bilo je fora voditi razgovor sa "pravim kaubojem" odnosno deckom koji nas je izveo na jahanje. U ranim dvadesetima, sve sto zeli je da sto prije ozeni svoju srednjoskolsku ljubav, brine za svoje stado krava. Koliko god je on manjkao u znanju po pitanju opce kulture i geografije, toliko smo mi manjkali u znanju o prirodi, zivotinja, i td. Da, ja mozda mislim da sam "posh" jer znam razliku izmedju Austrije i Njemacke ali u njegovom svijetu si to mogu objesiti macku o rep. Njemu ne treba da to zna. Njemu treba da zna kako poroditi tele i drzati na okupu 80 krava dok ujahuje mladog konja. Njemu treba to znanje da zivi i prezivi. Bilo nam je s u p e r, zabavili smo se, opustili smo se i onda se odvezli nazad u nas svijet asfalta, glasnih kupaca i azijskog fast fooda.
Oktobar nas je zameo snijegom no to je trajalo kratko i sad opet uzivamo u jesenskim temperaturama i sivo - zutim kontrastima. Proplivali smo kroz kanadski dan Zahvalnosti i kroz Halloween party i stigli smo do Novembra gdje brojim dane da "ostarim" za godinu a nikad se nisam bolje osjecala...eto.
 |
| Pozdrav od kauboja :) |
