32. Neobicna rutina

22.  kolovoz, 10 navecer..sjedim uz komp, vrata od balkona su lagano otvorena i ja pokusavam ovih soma misli pretipkati ali mi se spava, kapci su mi teski, zeljezni.....i takva sam vec danima. Jedna strana mozga govori mi da legnem i odmorim se a druga vristi  "carpe diem" i tjera me da se na slobodan dan u rano jutro vozikam naokolo s biciklom pa odem na posao nesto polu-volonterski odraditi ( onaj magazin koji sam vam spominjala ) pa se vratim doma pocistiti pa opet izadjem vani ali u setnju do knjiznice pa se vratim doma skucati kasni rucak pa se igramo na wii-ju koji smo si rado kupili ( kompulsivno pripremanje za zimu "winter is coming": wii, par metara knjiga, Catan drustvena igra, netflix, tablet....sad je red na skupljanje hrane mozda?) Extremna zanimacija za bicikliranje dok je dan, ista zanimacija za indesign kad padne mrak. U medjuvremenu se dogodi neka extremno smijesna konverzacija na whatsappu ili Skype mahanje sa tatom....osim toga, svasta nesto novo. I vi i mi smo svjesni da se ljetu blizi kraj pa svatko na svoj nacin nestane u toj fazi....ali to je u redu jer - winter is coming :D

Na povratku s bicikliranja dogodila mi se briljantna scena: jedan starcic u motornim kolicima i ja cekamo na semaforu da predjemo vece krizanje i zapocinjemo pricati: ja mu kazem: nice ride, sir a on meni: can't say the same about yours. Tu skuzimo da smo si kul i nastavljamo caskati o vremenu i o tome kako in svako jutro ide na isto mjesto na dorucak na Stony plain road:" You should check it out". Ubrzo se promjeni svjetlo na semaforu a on meni: go, go go! I da totalni gas. Ja u soku, pocnem pedalirati i jedva ga prestignem a on meni uz osmijeh, dok mu se umjetni zubi presijavaju na suncu a slusni aparatic stapa s bojom koze, kaze: " still got it! ". Gospon je star, bas star.

Imam toliko toga sto zelim s vama podjeliti o poslu -  od kolega do price sa super kul i super losim kupcima ali ovaj pasus mi je podsjetnik za sljedeci post....vrlo bitna stavka.

 

Proslu nedjelju nakon posla otisli smo na Whyte avenue...poceo je Fringe festival ( ulicni zabavljaci ) a ja sam vec danima u potrazi za kljucnim dekorativnim detaljem za nas dnevni boravak, a to je glava losa na napuhavanje. Izgleda kao trofej sa lova ali je plastican. I zanm da postoji ducan u kojem to mogu kupiti - medjutim taj dan je ducan bio zatvoren. A moji pokusaji da narucim to preko neta jos nisu urodili plodom....i onda kad sam dosla u taj ducan drugi dan -  nisu imali glavu od losa. Dragi los, nije nam sudjeno.....no vratimo se na Whyte avenue, setnju i pivo u jednom uber mega posh sa hrpu raznih piva barom....ja sam bila pivo bez glutena a Jas je imao extra tretman od hipster konobara koji mu je nosio piva po njegovom izboru...zatim smo se promuvali po festivalu, vidjeli neke ljude koje "znamo" ( ona faza kad hodas ulicom i pozdravljas ljude....)  i uzivali u jednoj predstavi dok se nas socijalno cudan kolega s posla smijao malo preglasno ali nama je to ok. 

31. Obicna rutina

Jednu vecer sam isla slikati zvijezde padalice sa Marny, curom koja radi part time kod nas ( full time job joj je neki drzavni ) i koja voli fotkati kao i ja. Odvezle smo se van grada, izvan podrucja rezervata i ubole mrakacu izmedju nekih farmi. Nismo ulovile zvijezde padalice, osim golim okom ali smo uslikale nebo i ja sam se drzala blizine auta jer me bilo malo strah...osim konja i neke kokosi, mislim da sam cula neko rezanje. Nepotrebno za reci koliko me zezala drugi dan na poslu :D

Ovo je Veliki medvjed.....

Slobodan dan smo opet proveli na biciklama, pedalirajuci do rijeke i nazad, po prekrasnoj dolini rijeke u centru grada

Uboli smo onu vrstu kolotecine kad ides na cugu na isto mjesto, kupujes hranu u istom ducanu i ides u isti dan u tjednu...to je ta potreba za rutinom, da nakon radnog vremena ne razmisljas previse. Obozavam tu ici u kino, osjecam se kao tinejderica dok Jas i ja djelimo kokice.

30. Red muzike, red politike

Pocet cu s muzikom i nasim odlaskom na koncert proslu srijedu: queens of the stone age u Shaw confererence hallu - velikoj staklenoj zgradi na padini prema rijeci, sa bezbroj stepenica i ogromnih dvorana. Pojavili smo se ispred u 18:30 i red je vec bio dug. Ekipa je stajala na plocniku, u manjim grupicama, uredno jedan iza drugoga, mirno cavrljala te krenula sporim ritmom kad su se vrata otvorila. To su velika cetverodupla staklena vrata i nema sanse da bi kod nas ekipa stajala u redu a ne nagurana ispred njih. Bez zastitara. Potom smo se spustili po masu stepenica, dosli do ulaza, pokazali karte ( pregledali nas kao i svugdje kad ides na neki veci event ) i usli unutra. Sankovi s alkoholom su u odvojenoj prostoriji gdje pokazes osobnu na ulazu i dobijes narukvicu. Tamo se i pije - nema izlaska van s alkoholom. ( mi smo srkali vodu ). Nasli smo se s domacim frendicima pa je bilo fora. Ok, i tu pocinje moje cudjenje. Zapravo, pocinje nakon predgrupe ( koja je super smijesna zakon fora ). Miris trave se poceo osjecati u zraku a prve zvuke gueensa ekipa je pocela pogati k'o luda.Toliko da smo namontirani 5 metara od pozornice morali maknuti u rikverc dobrano. Nakon toga je bilo jos naguravanja, saketanja i bacanja.Osjecala sam se kao kad sam prvi put isla na koncert u Uljanik u srednjoj skoli; Kristina i ja, prvi srednje, Hladno pivo. Wow.
Onda sam jos bila u cudu kako smo jednostavno dosli do koncerta, bez da prelazimo granicu autom ili organiziramo cijeli put oko toga, nego smo sjeli u bus i dosli ispred dvorane. Paf. I onda sam najvise bila u cudu kad su Queensi poceli svirati....znas kad na netu vidis neku stvar i zapalis se za to. Pa to nesto ( recimo haljinu ) narucis...cekas i docekas. I kad otvoris kutiju ta haljina izgleda 10 puta bolje u zivo, sav je savrsen, boje jos ljepse, materijal je super mekan i jos ti stoji kao da je sivana za tebe. Apsolutni pogodak. E, tako sam se ja osjecala.( + je bubnjar izgledao kao junak iz Zezeljovih stripova pa se nisam mogla oteti dojmu ). Zdrhi su me pasivali koliko je bilo dobro.
Fora je kad utorak navecer nakon posla provedes s muzem, pizzom i "Orange is the new black" serijom:

a srijedu navecer ovako:

Sto se tice reda politike, tu se zakoni mjenjaju po potrebi, efikasno i za pravo ( a ne samo u teoriji ). Tako su zadnji mjesec izmjenili sljedece: da ce se od sada za permanent residence ljudi moci aplicirati sami a ne preko poslodavca ( to je pozitivno jer je bolje zadrzati ljude koji imaju kanadskog iskustva i dosli su raditi, nego ih nakon 2 godine poslati doma i onda proci dugu proceduru da se dovede netko novi i koga opet moras obucavati i sl. ). Zatim su postrozili zakon o izdavanju labour market opinion: poslodavci ce se vise morati potruditi da zaposle kanadjane: morati ce se oglasavati duze, morat ce dokazati potrebu za drugim jezikom i sl....a bas sam prije 5 minuta procitala sljedece: zbog "birth tourisma" ( trudne zene dodju kao turisti, rode dijete u Kanadi i ono automatski dobije drzavljanstvo...to je jako ocito, pogotovo u Torontu ) se zakon mijenja i dijete ce po novom imati isti status kao i roditelji.....eto. Pokusavam biti u korak sa promjenama koje stvarno stupe na snagu odmah ( objave zakon i pocnu ga primjenjivati, vrlo jednostavno ). ali se nadam da ce malo usporiti s tim izmjenama....
I da ne zaobidjem vrijeme: sto je s tobom super olujom s kojom se svi sprdaju?

29 -ta prica s druge strane oceana

Proslo je prvo tromjesecje od kada smo stigli u ovaj grad. Nekom je to nevazno, malo vremena ili puno. Meni se vrijeme mjeri u radnjama. I danas je bilo prvi put da se nisam osjecala 100 % svoja. Ja sve volim svaliti na pms pa tako i ovo jer znam da me brzo prodje.

Na ruti do posla, pored bolnice je staracki dom.Prije 10ak dana imali su cajanku u dvoristu, nonice su nosile velike sesire ukrasene sa cvijecem a sluzile su ih djevojke obucene u dvorske princeze.
Nisam imala hrabrosti izvuci mobitel i fotkati ali sam usporila korak da upijem atmosferu. Prilicno su se zabavljali.  Vise nego jednom zamjetila sam jedan stari par: ona je u kolicima a on hoda pridrzavajuci se za njih i onda se namontiraju izmedju dva auta ( da ih njegovatelji ne vide ) i onda si podjele cigaretu na isti nacin kao skolarci iza skole kada dime.

Neku vecer je par cura s posla doslo do mene da gledamo film ( Dirty Dancing na repertoaru ) jer "mladi" s posla to nisu gledali pa smo mi "starije" popovale. Sljedeci film koji smo dogovorile je "300" i to kod frendice H. jer ona ima veci tv od naseg pa ce gospon Butler bolje izgledati.

Kao sto znate ( kako bi mi Nata rekla: samo trosis pare ) kupili smo si bicikle pa se vozamo okolo, naokolo dok mozemo: tu je ravnica, ceste su siroke kao autoceste i kolnici isto a po njima nitko ne hoda ( eventualno biciklira ) pa smo u jednom djiru dosli i do jednog music shopa pa se moj marido malo gustao i opustao, isprobavao i caskao da bi na kraju izasao bogatiji za jednu super gitaru i pojacalo. Ma ke sreca, ajme meni. 

Bicikliranje je zakon iako sam hodala kao kauboj drugi dan.

Da se opet malo vratim na posao, da ne bude samo med i mlijeko, danas sam imala jednu situaSion za koju nisam bila muy feliz ( jednu curu Cileanku koja radi u baru, gnjavim za espanjol tu i tamo op.a. )
UgLJavnom, iz nekog meni nepoznatog razloga,kada nesto nije bas naj, onda se meni to kaze pa su mi se danas zalili na nekog decka koji radi s nama....pa da skratim dugu pricu i igranja pokvarenog telefona, morala sam pricati sa supervisorom i reci mu te stvari i rekla sam mu da mi je to bas bezveze jer onda ispadne da samo ja tu pricam. Mislim, nije to sad neki bed ali da mi se to dalo, bas i nije. Imati cemo "staf miting" za par dana u svakom slucaju pa ako tko sta ima za reci, nek kaze.
Osim toga, sve kul. Muy bueno.
Citala sam malo o koncertu Leonarda Cohena u Areni i dobila par porukica i slikica, kao i par morskih slika pa sam upila mali komadic ljetne atmosfere koja mi tu malo nedostaje ( ipak sam cijeli zivot bila pored mora i arene ).
Red posla, red druzenja, red skajpanja, red planiranja i prodje dan pa tjedan i vec smo 5. 8.
Kad smo kod reda druzenja i zabave, isli smo gledati Pacific Rim 3D. i bilo je woohoooo super! ( samo zato jer je 3D inace tapija :D ) I jos jedno wooohoooo za poklon koji sam dobila: kad sam otvarala racun u banci, imali su promociju da tko otvori racun kod njih ( + ima neke uplate / isplate do odredjenog datuma ) ima mogucnost dobivanja novog Samsung Galaxy Tableta.
Bili smo supci pa smo nabacili selfie u wc -u.

Prva tri mjeseca bila su nam stresna ali prije svega uzbudljiva, zanimljiva, puna iskustava,uspjesna, gorka i slatka u isto vrijeme. Uspjeli smo se smjestiti, napredovati na poslu, uzivati i planirati za dalje. Ne kazem da je lako, ne kazem da je vjecno, ne zaboravljam proslost i sve ono sto nas je poguralo na ovaj korak ali mislim da je lijepo i da vrijedi.

Ono sto mi malo smeta jest sto bi voljela svugdje ici i vidjeti ali je ovdje sve "malo dalje" i jos ako smo koma nakon posla, ne uspjeva nam svaki put. Srecom, imamo slobodne dane pa smo onda malo vise vani. Sada ima puno festivala po gradu jer ima jos "mjesec dana" ljeta.....ma niti me strah pomisliti kakvo vrijeme ce nas obradovati za 2 mjeseca otprilike :D .
Sljedeca observacija jest ta da mi se cini kao da mi se engleski pogorsao od kada sam dosla (!?) i uopce ne kuzim sta, kako i zasto....i npr. danas sam pricala sa asistenticom na poslu i kazem joj da mi treba sheet papira i cerim se ko glupaca jer ne znam da li sam joj rekla da mi treba komad papira ili govno od papira. Mislim, shvatila me dobro ali meni mozak trenutno radi ovako:

Nadam se da ce me ova faza brzo proci.