32. Neobicna rutina

22.  kolovoz, 10 navecer..sjedim uz komp, vrata od balkona su lagano otvorena i ja pokusavam ovih soma misli pretipkati ali mi se spava, kapci su mi teski, zeljezni.....i takva sam vec danima. Jedna strana mozga govori mi da legnem i odmorim se a druga vristi  "carpe diem" i tjera me da se na slobodan dan u rano jutro vozikam naokolo s biciklom pa odem na posao nesto polu-volonterski odraditi ( onaj magazin koji sam vam spominjala ) pa se vratim doma pocistiti pa opet izadjem vani ali u setnju do knjiznice pa se vratim doma skucati kasni rucak pa se igramo na wii-ju koji smo si rado kupili ( kompulsivno pripremanje za zimu "winter is coming": wii, par metara knjiga, Catan drustvena igra, netflix, tablet....sad je red na skupljanje hrane mozda?) Extremna zanimacija za bicikliranje dok je dan, ista zanimacija za indesign kad padne mrak. U medjuvremenu se dogodi neka extremno smijesna konverzacija na whatsappu ili Skype mahanje sa tatom....osim toga, svasta nesto novo. I vi i mi smo svjesni da se ljetu blizi kraj pa svatko na svoj nacin nestane u toj fazi....ali to je u redu jer - winter is coming :D

Na povratku s bicikliranja dogodila mi se briljantna scena: jedan starcic u motornim kolicima i ja cekamo na semaforu da predjemo vece krizanje i zapocinjemo pricati: ja mu kazem: nice ride, sir a on meni: can't say the same about yours. Tu skuzimo da smo si kul i nastavljamo caskati o vremenu i o tome kako in svako jutro ide na isto mjesto na dorucak na Stony plain road:" You should check it out". Ubrzo se promjeni svjetlo na semaforu a on meni: go, go go! I da totalni gas. Ja u soku, pocnem pedalirati i jedva ga prestignem a on meni uz osmijeh, dok mu se umjetni zubi presijavaju na suncu a slusni aparatic stapa s bojom koze, kaze: " still got it! ". Gospon je star, bas star.

Imam toliko toga sto zelim s vama podjeliti o poslu -  od kolega do price sa super kul i super losim kupcima ali ovaj pasus mi je podsjetnik za sljedeci post....vrlo bitna stavka.

 

Proslu nedjelju nakon posla otisli smo na Whyte avenue...poceo je Fringe festival ( ulicni zabavljaci ) a ja sam vec danima u potrazi za kljucnim dekorativnim detaljem za nas dnevni boravak, a to je glava losa na napuhavanje. Izgleda kao trofej sa lova ali je plastican. I zanm da postoji ducan u kojem to mogu kupiti - medjutim taj dan je ducan bio zatvoren. A moji pokusaji da narucim to preko neta jos nisu urodili plodom....i onda kad sam dosla u taj ducan drugi dan -  nisu imali glavu od losa. Dragi los, nije nam sudjeno.....no vratimo se na Whyte avenue, setnju i pivo u jednom uber mega posh sa hrpu raznih piva barom....ja sam bila pivo bez glutena a Jas je imao extra tretman od hipster konobara koji mu je nosio piva po njegovom izboru...zatim smo se promuvali po festivalu, vidjeli neke ljude koje "znamo" ( ona faza kad hodas ulicom i pozdravljas ljude....)  i uzivali u jednoj predstavi dok se nas socijalno cudan kolega s posla smijao malo preglasno ali nama je to ok.