Druga polovica rujna, brojka na termometru je trenutno 8...i taj povjetarac nije s mora nego sa sjevera i polako ali sigurno odnosi zrake sunca i donosi pulovere u izloge ducana. Winter is coming. To mi je cak i rekla moja frizerka Angie is Juzne Koreje koja je vec tri godine tu. Dakle, sve znate: i posao i stan, i drugi stan i doktor i auto i sve smo si nasli ali brate ja da udjem u frizerski salon....svaki dan prolazim pored bar 5 ali lakse mi je bilo odabrati obiteljskog doktora nego naci frizerku...Gdja iz B & W studija bi mi rekla da sam tasta za svoju kosu a ja bi odgovorila da ne znam jeli tastina ili lijenost. U svakom slucaju danas sam hrabro krocila u jedan koji je na ulazu u mall i koji mi je nekako najvise zapeo za oko...nakon sto sam hrabro samu sebe odvukla kroz vrata salona ( nabrajajuci kako mi je kosa suha, vrhovi popucani, ne mogu se rascesljati i bla bla ) ubrzo sam sjedila pred ogledalom sa rucnikom i mokrom kosom i slusala Angie kako mi govori: ooooo, ju heb a cooli heir ( you have a curly hair ) and is veli tik ( it is very thick )....naajs bat tik...aj kat yo end, luk is veli draj no gud, end afta aj draj a mejk in lejebs ( layers ) so is silbki ( silky ) lajk majn. Krajem oka sam na zidu vidjela popis njenih postignuca i nekih natjecanja ili slicno, salon je na frekventnom mjestu, kosa joj izgleda super i ja joj rekoh: ju no vat? Ju du vot ju tink ju nid tu do ok? Aj fil laki tudej. Za manje od pol sata izasla sam iz salona laksa za 50 dolara i njenom podsjetnicom u novcaniku. Glava mi je laksa za pol kile i zurka mi je fantastique. Korean lady really knows my hair. U dlakicu me sredila, predobro.
Samanta u azijskom ruhu, haha.
Inace, u zadnjih 15ak dana se svasta izdogadjalo i jedino vrijeme kada sam bila slobodna sluzilo je da nabacim stiskanac na kaucu s Jasom i gledanje prve sezone "Lost". Drugi slobodan trenutak je srijeda ujutro kada Jas radi a ja odem popiti kavu u Hortons i gledati penzice kako klizu...svaku srijedu ujutro imaju valjda besplatno ili stajaznam pa si volim dati emotivnu pljusku i izbaciti malodusnost koja mi se nakupi od posljednje srijede. Gledati ove starcice kako im se svjetlost odbija od umjetnih zuba dok nasmijeseni klize po ledu kao da su ponovo pronasli mladost...vidjeti ih kako uzivaju u tome, u zivotu, u trenutku - vrlo dobra lekcija. Valja slijediti njihov primjer.
Proslu srijedu sjeli smo u nas novi auto....fensi smensi auto sa Alberta registracijama i odvezli se u smjeru Elk islanda, nacionalnog parka.
To je sluzbeno bio najtopliji rujanski dan u Alberti ( ili Edmontonu, nisam sigurna ) sa malo vise od 30 celzijusa....bili smo uz jezero, vidjeli bizone, kojote i svasta nesto. Razlika u voznji ( jedno od ) jest sto je tu sve ravno i siroko pa kada vozis prema zapadu predvecer, vozis direkt prema suncu; nema brdasca, zgrade ili zavoja.....
Lijepo je biti automobilan u gradu u kojem mozes pedalirati 20 kilometara bez da sretnes ikog na dve noge kako hoda....stvarno.
Do kraja mjeseca se selimo iz stana na jedno drugo mjesto, sto znaci ponovno pakiranje i organiziranje. To mi je isprika za manjak postova ovaj mjesec. To i visak posla. I hvatanje suncanih zraka naokolo.
Laku noc, do sutra.
Saturday, 21 September 2013
Friday, 6 September 2013
33. Fabula, opisi likova i ostale stavke iz lektire
Ovaj post sam odlucila posvetiti likovima koji nas okruzuju, oslikati ih rijecima i koristiti ostale knjizevne forme i oblike....pa cu zapoceti sa Jerrijem, jednim malcem koji radi par puta tjedno u ducanu, i s kojim se ponekad podruzimo.voli drustvene igre. Voli i jazz, ima napadaje tjeskobe, socijalne vjestine su mu malo drugacije nego kod vecine. Jako je pametan, i kad nekog upozna i opusti se malo je jos bolji....voli konvencije, komikone i ostale dogadjaje tog tipa jer se voli oblaciti u razlicite likove. Voli popit pivo jer se onda opusti i sprda se na svoj racun o tome kako lijekovi koje pije utjecu na njega.
Osim njega u storu, u kaficu je dosla raditi jedna cura koja je pljunuta Bojana. I njeno ime pocinje sa B, voli tigrasti uzorak i ima izblajhanu plavu kosu. Onda je tu i mala Cileanka prelijepih ociju koja je vesela tinejdjerica i maniri su joj kao da je medvjedic dobra srca.
Da se malo prebacim na talijane u storu - jedan djovani koji radi samnom i ima 8 godina manje nego ja je simpa lik koji me full nervira. Non stop je umoran jer "puno radi". Ako mu je radno vrijeme od 8 ujutro to za njega znaci da ako je on u ducanu to se broji kao da radi, iako pije kavu i caska naokolo punih 40 minuta. Nije los, nije zlocest ni pokvaren ali ja sam muj alergiko na te lagane radne navike. Nastavljam dalje sa picajolom koji je stigao prije 2 mjeseca i full se trudi s engleskim, iako lupa na veliko ( ja, ti, on, mi, vi, oni - on za sve kaze: you ) ali neke barijere u konverzaciji nema i radi najbolje tijesto ikad...ja to zovem "quality check"(on radi pizze a ja ih jedem da vidim valjaju li. ).
Onda dalje, samnom radi jedna mlada Jada, nepunih 18 sa trepavicama koje rade vjetar dok trepce, sa stasom odbojkasice i humorom djecaka s ulice. Zeli biti medicinska sestra no ja je uvjeravam da ode studirati dramu - rodjena je za pozornicu jer je u stanju od svakog trenutka napraviti sprdnju - onaj tip osobe na koju se ne mozes naljutiti: voli pricati i dolazi sef ozbiljna lica da joj ocita bukvicu a ona mu pocne nesto pjevati, hodajuci u rikverc, okrene se na peti i ode raditi.
Zatim vitka plava gospodja u 50-ima koja uziva u golfu i konjskim trkama, koja mi je skuhala chilli uz napomenu da ga zalijem vinom kad ga jedem.....jos jedna petit curka u kasnim 30-ima, latina, kose do guzice koja me uci psovke, full je srcana i voli reci: ne zaj....vaj se samnom da te ne namlatim. Najmanja je od svih. Heidi je kolegica koju sam vam vec predstavila u prijasnjim postovima ali i privatnim porukama: majka dvoje teenagera, koja je prije 15ak godina dosla iz jednog mjestasca na granici Quebeca i Newfoundlanda: interkontinentalni emigrant velika srca. Nasa komunikacija se svodi na facijalne expresije, glumljenje pricanja stranih jezika -french kanadjani "pizde" s nama jer garbage nazivamo garbaaz (eng. rijec sa fra. naglaskom )ili pak plesanja ispred siguronosnih kamera u ducanu.
Nas dragi drug s Mauricijusa koji ce, mislim propricati hrvatski u roku od mjesec dana, pozdravlja me sa : luda zenoooo (pogodite tko ga je to naucio ) te Lina, mlada cura iz juznog ducana s kojom radim na casopisu i od milja zovem "bully" samo su neka od mnogih lica koja nas okruzuju....a usli smo i u onu fazu kad nisi na poslu a prepoznajes ljude...tako sam jucer u jednoj trgovini procaskala s jednim gospodinom koji je cest gost naseg ducana....
Paleta karaktera se svaki dan pomalo siri, mijenja i preljeva i ja volim stati izmedju njih i onda na whatsappu vidjeti Sakinu sliku gdje izgleda ko Popaj, Dasin tlak koji je pobjegao od nje ili Tanjine puse da me podsjeti da si falimo. I u tom trenutku znam da sam tocno tamo gdje bi trebala biti i da je sve ok.
Osim njega u storu, u kaficu je dosla raditi jedna cura koja je pljunuta Bojana. I njeno ime pocinje sa B, voli tigrasti uzorak i ima izblajhanu plavu kosu. Onda je tu i mala Cileanka prelijepih ociju koja je vesela tinejdjerica i maniri su joj kao da je medvjedic dobra srca.
Da se malo prebacim na talijane u storu - jedan djovani koji radi samnom i ima 8 godina manje nego ja je simpa lik koji me full nervira. Non stop je umoran jer "puno radi". Ako mu je radno vrijeme od 8 ujutro to za njega znaci da ako je on u ducanu to se broji kao da radi, iako pije kavu i caska naokolo punih 40 minuta. Nije los, nije zlocest ni pokvaren ali ja sam muj alergiko na te lagane radne navike. Nastavljam dalje sa picajolom koji je stigao prije 2 mjeseca i full se trudi s engleskim, iako lupa na veliko ( ja, ti, on, mi, vi, oni - on za sve kaze: you ) ali neke barijere u konverzaciji nema i radi najbolje tijesto ikad...ja to zovem "quality check"(on radi pizze a ja ih jedem da vidim valjaju li. ).
Onda dalje, samnom radi jedna mlada Jada, nepunih 18 sa trepavicama koje rade vjetar dok trepce, sa stasom odbojkasice i humorom djecaka s ulice. Zeli biti medicinska sestra no ja je uvjeravam da ode studirati dramu - rodjena je za pozornicu jer je u stanju od svakog trenutka napraviti sprdnju - onaj tip osobe na koju se ne mozes naljutiti: voli pricati i dolazi sef ozbiljna lica da joj ocita bukvicu a ona mu pocne nesto pjevati, hodajuci u rikverc, okrene se na peti i ode raditi.
Zatim vitka plava gospodja u 50-ima koja uziva u golfu i konjskim trkama, koja mi je skuhala chilli uz napomenu da ga zalijem vinom kad ga jedem.....jos jedna petit curka u kasnim 30-ima, latina, kose do guzice koja me uci psovke, full je srcana i voli reci: ne zaj....vaj se samnom da te ne namlatim. Najmanja je od svih. Heidi je kolegica koju sam vam vec predstavila u prijasnjim postovima ali i privatnim porukama: majka dvoje teenagera, koja je prije 15ak godina dosla iz jednog mjestasca na granici Quebeca i Newfoundlanda: interkontinentalni emigrant velika srca. Nasa komunikacija se svodi na facijalne expresije, glumljenje pricanja stranih jezika -french kanadjani "pizde" s nama jer garbage nazivamo garbaaz (eng. rijec sa fra. naglaskom )ili pak plesanja ispred siguronosnih kamera u ducanu.
opusteno citanje novina na poslu.... |
Paleta karaktera se svaki dan pomalo siri, mijenja i preljeva i ja volim stati izmedju njih i onda na whatsappu vidjeti Sakinu sliku gdje izgleda ko Popaj, Dasin tlak koji je pobjegao od nje ili Tanjine puse da me podsjeti da si falimo. I u tom trenutku znam da sam tocno tamo gdje bi trebala biti i da je sve ok.
Subscribe to:
Posts (Atom)