34.Friz, frizerka, frizura, frizeraj.

Druga polovica rujna, brojka na termometru je trenutno 8...i taj povjetarac nije s mora nego sa sjevera i polako ali sigurno odnosi zrake sunca i donosi pulovere u izloge ducana. Winter is coming. To mi je cak i rekla moja frizerka Angie is Juzne Koreje koja je vec tri godine tu. Dakle, sve znate: i posao i stan, i drugi stan i doktor i auto i sve smo si nasli ali brate ja da udjem u frizerski salon....svaki dan prolazim pored bar 5 ali lakse mi je bilo odabrati obiteljskog doktora nego naci frizerku...Gdja iz B & W studija bi mi rekla da sam tasta za svoju kosu a ja bi odgovorila da ne znam jeli tastina ili lijenost. U svakom slucaju danas sam hrabro krocila u jedan koji je na ulazu u mall i koji mi je nekako najvise zapeo za oko...nakon sto sam hrabro samu sebe odvukla kroz vrata salona ( nabrajajuci kako mi je kosa suha, vrhovi popucani, ne mogu se rascesljati i bla bla ) ubrzo sam sjedila pred ogledalom sa rucnikom i mokrom kosom i slusala Angie kako mi govori: ooooo, ju heb a cooli heir ( you have a curly hair ) and is veli tik ( it is very thick )....naajs bat tik...aj kat yo end, luk is veli draj no gud, end afta aj draj a mejk in lejebs ( layers ) so is silbki ( silky ) lajk majn. Krajem oka sam na zidu vidjela popis njenih postignuca i nekih natjecanja ili slicno, salon je na frekventnom mjestu, kosa joj izgleda super i ja joj rekoh: ju no vat? Ju du vot ju tink ju nid tu do ok? Aj fil laki tudej.  Za manje od pol sata izasla sam iz salona laksa za 50 dolara i njenom podsjetnicom u novcaniku. Glava mi je laksa za pol kile i zurka mi je fantastique. Korean lady really knows my hair. U dlakicu me sredila, predobro.
Samanta u azijskom ruhu, haha.
 Inace, u zadnjih 15ak dana se svasta izdogadjalo i jedino vrijeme kada sam bila slobodna sluzilo je da nabacim stiskanac na kaucu s Jasom i gledanje prve sezone "Lost". Drugi slobodan trenutak je srijeda ujutro kada Jas radi a ja odem popiti kavu u Hortons i gledati penzice kako klizu...svaku srijedu ujutro imaju valjda besplatno ili stajaznam pa si volim dati emotivnu pljusku  i izbaciti malodusnost koja mi se nakupi od posljednje srijede. Gledati ove starcice kako im se svjetlost odbija od umjetnih zuba dok nasmijeseni klize po ledu kao da su ponovo pronasli mladost...vidjeti ih kako uzivaju u tome, u zivotu, u trenutku - vrlo dobra lekcija. Valja slijediti njihov primjer.

Proslu srijedu sjeli smo u nas novi auto....fensi smensi auto sa Alberta registracijama i odvezli se u smjeru Elk islanda, nacionalnog parka.

To je sluzbeno bio najtopliji rujanski dan u Alberti ( ili Edmontonu, nisam sigurna ) sa malo vise od 30 celzijusa....bili smo uz jezero, vidjeli bizone, kojote i svasta nesto. Razlika u voznji ( jedno od ) jest sto je tu sve ravno i siroko pa kada vozis prema zapadu predvecer, vozis direkt prema suncu; nema brdasca, zgrade ili zavoja.....

Lijepo je biti automobilan u gradu u kojem mozes pedalirati 20 kilometara bez da sretnes ikog na dve noge kako hoda....stvarno.

Do kraja mjeseca se selimo iz stana na jedno drugo mjesto, sto znaci ponovno pakiranje i organiziranje. To mi je isprika za manjak postova ovaj mjesec. To i visak posla. I hvatanje suncanih zraka naokolo.

Laku noc, do sutra.