44. Dovidjenja 30, dobrodosla brojko 31.

Srijeda prijepodne, ugodnih -24. Vrijeme je za setnju.

20 ak minuta i nekoliko fotografija kasnije vratila sam se kuci. U komadu i nezaledjena.
Dobre cipele i kaput su najbitnija stavka. Hodanje po suncanoj strani ceste isto pomaze, kao i kapa navucena do trepavica.Srce malo sporije tuce na toj temperaturi ali ok, da se izdrzati :D

Nekoliko sati kasnije tog istog dana, Jas i ja smo se fino obukli, on u ispeglanu kosulju i obrijan, ja u lakirane cipele i haljinu pa smo se zaputili u smjeru koji je samo on znao jer je to bilo iznenadjenje.
 Isli smo proslaviti moj rodjendan na lijepi, mirni, intiman nacin, u prekrasan portugalski restaurant. Onaj restaurant u kojem ne zelis vaditi mobitel da slikas hranu i kreveljis se s casom u ruci ( To odradjujem po drugim punktovima u gradu ). Nasli smo parking blizu i onda smo brzinom zaledjenih pingvina odcupkali do vrata "Sabor Divino" gdje nas je cekao stol za dvoje i pijanista koji je svirao kao da svira sam za sebe.

Rizoto od jastoga, misto salata, pasteta od povrca umotana u ribu i sve to u kremastom umaku od racica pa za kraj dessert - mousse od pikantne cokolade i cheesecake sa preljevom od visnji.
I tako sam se ja pocela pozdravljati sa brojkom 30, fino i opusteno.  (Da demistificiram ovu ekstravancu jedenja u fensi restaurantu u centru grada - cijene su sasvim normalne ).
Cura koja nas je posluzivala je bila grkinja iz Atene a ja se nazalost nisam mogla sjetiti psovke koju je Saka naucila na svom proputovanju po Grckoj....bez obzira na to, bilo je ugodno caskati s njom.
Na odlasku sam cula neke razdragane babe kako pozdravljaju sa "Buenas noches" jer je njima sve to isto. Sve je to Europa. Portugalski, spanjolski, talijanski...to im je Europa. Njemacka im je istocna Europa, kao i neka Ceska, Bugarska, nesto, nesto, nesto....Hrvatska je eventualno u paru s Poljskom ili Rusijom a Svedska je Skandinavija. To je to. I onda ih cujes: " Kad sam ja bila u Europi onda sam jela ...................... i bilo je najbolje na svijetu."  Buenas noches i vama drage babe, nadam se da ste se dobro provele u portugalskom restaurantu i da vam je bilo jednako dobro kao onaj put kad ste bile u Grckoj.

22.11.

Na sam rojsni dan ( u petak ) sam u vrijeme marende pratila dogadjaje s moje rodjendanske proslave u Puli ( iliti muheres su izasle vani, u tri sata napravile dar mar i sve to zabiljezile kamerama ). Mogla sam osjetiti miris ljepljive medenice, pive i kolicinu smijanja koje ste proizvele. Cak i koliko je vlaznjikavo bilo ispred zlatnih vrata. Zakon.  Cista petica za umjetnicki dojam. I veliko srce.
Nakon sto sam odradila svojih 8 sati u cijem se medjuvremenu sef dosjetio da bi mi mogao donijeti krisku kolaca sa svjecicama koji sam sebicno pojela dok su mi otpjevali jedan Happy birthday, onda sam pokupila prnje i uputila se u kuglanu prekoputa u mallu. Nekoliko ekiparaca s posla i ja, kuglanje i dobra zezancija. Bilo mi je super jer smo imali priliku biti u drugacijem okruzenju nego inace i upoznati se na malo drugaciji nacin. Mislim da je svima bilo super a meni je drago sto mi je taj dan bio posebniji od drugih.
Najvise zato sto osjecam da 100 % pripadam tamo odakle sam dosla i da 100 % pripadam bas tu gdje jesam.

p.s. na kuglanju sam dosla zadnja.

43. "Onaj feeling" i neke zenske spike

Jutarnja kava

Popodnevna setnja

Pozdrav iz Colorada

Pozdrav s mora

...."kucne posjete"

Osjecaj kao da sam u Anninom boravku

Kupnja cigareta u Puli sa live streamingom :)

               Ok, nadam se da je sada muska populacija sluzbeno dobila mjesecnicu od mog bloga. Zato je Jas odlucio napisati par recenica na svom blogu da napravi hormonski balans u cijeloj ovoj prici.


 Jasenov blog

Da nastavim u "njeznom" tonu: sezona snijega je tek pocela i na neke stvari treba malo vise od par minuta da se naviknes a to je:
*bijelo, bijelo, bijelo, sve je bijelo oko nas
*lopatanje i paljenje auta 10 min prije je obavezno
*( valjalo bi auto paljenje ugraditi ali nesto mi sapce u uho da ce vise o tome Jas pisati...)
* Umjetno svijetlo je sada nase sunce
*Buljiti u snijeg i jesti lubenicu je cudan osjecaj
A sluzbeno je jos uvijek jesen.
                                                   
Znate kako neka mjesta i / ili dogadjaji stvore neku emociju koje se kasnije sa osmijehom prisjecate?
Sto bi mi mladi rekli "onaj feeling". Taj feeling kad smo jeli najbolju pizzu u Bologni nakon sto smo zbrisali iz sobe onog opskurnog hotela u kojem smo odsjeli sa Anom i Teom.
Onaj feeling u vlaku za Rim kad je moja kuma ostala u Bologni bez svih stvari pa se pojavila par sati kasnije na rimskom terminalu....to je taj osjecaj kad se jednu vecer nacugaju svi od reda i spuste se sa nekog brda po mrkloj noci u Saalbach....
onaj feeling kad ides na koncert od Stampeda po ljeti i drugi dan te bole kosti od plesanja....e tako ti neki osjecaji i onda zivis u mjestu koje te ( zbog tog snijega i hrpe nasmijanih ljudi ) podsjeca na Saalbach, samo sto ja ne idem na stazu nego idem na posao jer ja sad tu, kao zivim.

I kad idem na posao onda Cileanka i ja imamo kodove za razne stvari: primjerice, ako zelis nekom reci da ima nesto na licu ( mrvice od hrane, njokole u nosu, stagod ) onda se kaze da imas "bat in the cave" ili jednostavno kazes: sismis ili murcielago ( ista zivotinja ali na spanjolski ).
Osim murcielago, ljupkih komentara u stilu " tu erres tonta " ( ti su glupa ) moj se vokabular lagano siri pa samu sebe podsjecam na slasticare u Puli i Medulinu koji znaju pozdraviti na svakom jeziku. Znate na sta mislim, jelda? Tako uljetim na posao i krenem: whats up, sta ima, que paso, che succede, was ist los....ko da je ljeto. Samo sto nije. 

Sljedeci tjedan mi je taj rodjendan...naravno da sam bila lijena da si nesto organiziram i mozda proslavim ali nema veze. Jas je rekao da ima iznenadjenje i da moram biti ultra finjak ( ne minjak ) pa sam si  kupila cipele na petu. Bo.

Da potvrdim zenskost ovog posta, moram ubaciti nesto o hrani i kuhanju pa da napomenem da mi je trenutna preokupacija trazenje recepata za bozicne kekse za potrebe bozicnog cookie exchange zabave i bas osjecam ogromnu sretnost oko tog Bozica tu jer sve vec svjetluca i vec sad mi je tlak pao od tuge koja ce se dogoditi u prvom mjesecu kad svi poskidaju sva ta svjetla i te sve dekoracije. Ali dobro.













                                                        


                                                        

42.Sta ima? Svasta i nista!

Jucer popodne sam radila na Sears cosmetic Gala veceri. Da pojasnim: Sears je veliki trgovacki lanac koji funkcionira kao robna kuca: u prizemlju je kozmetika, odjeca i sl. a na katu kucne potrepstine ( od lonca do spavacih soba ) sve uglavnom sa etiketom. Dva put godisnje odrzavaju gala vecer s ciljem sakupljanja novca za istrazivanje karcinoma i lijecenje istog....od svake kupnje odvajaju 8 dolara s tim da imaju dobre popuste, puno vizazista i ostalih ljepotica naokolo a mozes i kupiti kartu za 10 dolara i onda dobijes poklon paketic i ulazis u nagradnju igru - ja sam kupila kartu za mene i za Gosiu, ( s njom sam radila u juznom ducanu a ona je sada u odjelu marketinga  ). Njenu ime je bilo medju odabranima pa je osvojila neki super mega kozmeticki paket i jos su je tamo na licu mjesta izmasirali, natrackali i sta sve ne :) Ona je bila super sretna jer je dobila poklon na poklonjenu kartu, ja mislim da je njen urlik iznenadjenja kad je cula svoje ime nesto neprocjenjivo. Tamo smo bile jer ducan sponzorira event pa smo prezentirale ducan i uslugu cateringa. Kad smo postavile klopu ( vocne pladnjeve, mesnu platu i veliki grana padano sir ) otisle smo na toalet. Kad smo se vratile, imale smo sta vidjeti; neotesana nasminkana bagra je iskopala nozeve koje smo mi sakrile, pootvarala hranu i navalila k'o gladni psi. Nakon sto smo im objasnile da je to zakuska za kupce a ne radnike ( mi smo dobile takvu direktivu ), sredile nered i pocele smo raditi. U tih nekoliko sati pored naseg stola proslo je gro razlicitih lica i govora i u jednom sam se trenutku uhvatila kako sam netrepeljiva prema jednoj babi posebice: jedna polovnjaca koja je porijeklom iz juznog mediterana je stalno dolazila do naseg stola i govorila: I VONT DIS,DIS AND DIS! GIV MI MOR PAJNAJPL.  Za pet minuta dolazi s drugom babom i njoj govori TEJK DIS, DIS AND DIS. PAJNAJPL IZ GUD, TEJK MOR IC FRI.  Mi smo imale male porcije na tanjuricima, dakle, dodjes, pozdravis, uzmes letak i tanjuric i produzis. Jednostavno. Za neke. Potom je bila jedna koja mi se suljala iza ledja i grabila salamu rukama. Mnoge azijske oci bi izbjegavale moj pogled i pozdrav kao da sam Jehovin svjedok, i samo bi pograbili  tanjur,dva,tri i zbrisali. Visoke napirlitane ribe koje su bile dio organizacije, dolazile su prezalogajiti a ja bi ih glasno pozdravljala sto ih je cinilo jako nervoznima ( iz meni nepoznatog razloga...) Onda sam izgovorila magicnu recenicu: "You like my fruit? I looove your samples" i namignula. Sljedeca koja je prisla stolu, tutnula mi je u ruku punu vrecicu testera parfema, namignula mi i bacila se na klopu. Uglavnom, bilo nam je super, Sears je skupio puno novaca, ja sam dosla doma sa punom vrecom testera, kremica, torbica, Gosia ima kozmetike za sljedecih 10 godina a sve vizazistice razvikanih brendova su bile site i nasmijane. Na kraju mi je jedna indijka napravila tetovazu kanom ( u znak zahvalnosti, ful je draga i ljubazna cura i njoj sam nosila porcije na stol jer  nije stigla glavu dignuti od crtanja ).

Da ostanem pri klopi: danas sam napravila Apple crisps. "Mmmm, to je tako fino i jednostavno! Topli desert koji ide odlicno sa slagom ili sladoledom. "

Ogulite jabuke (bolje one kisele ) a moze i kruske, ili mijesano...jedno 8 komada vecih ili 10ak manjih

smedji secer, brasno, ( 2-3 zlice ), zlicica cimeta, limunov sok pa sve to dobro izmjesati i staviti u tepsiju.
Onda pomijesati salicu zobenih pahuljica sa smedjim secerom, brasnom i pola salice rastopljenog maslaca i tu smjesu staviti NA prvi sloj. I to sve lijepu u rernu na otprilike 45 minuta na 150 c.

Rezultat:

Dobar tek!

41. Pao je prvi snijeg. Sve je kao u bajci....

...ili tako nekako je islo ono Mujino pismo iz Kanade :D

2. studenog je poceo padati: aman taman tocno 6 mjeseci od kada smo sletili u Edmonton i tocno godinu dana od kad je Jasen sam prvi puta dosao tu...
Ugodnih - 7 je, ja sam isla nabaciti setnjicu nakon posla i nije hladno ( nema vjetra i vlage ).

Jutros prije posla oko 6:30

Popodne u 16 h nakon posla

Oko 18h ispred kuce

Kiss kiss

40. Noc vjestica uuuuuuuuuu

Mda. Moja indiferentnost prema tom danu je trajala otprilike 5 minuta.

Jucer navecer nakon posla isla sam sa Heidi na "instrukcije" za pocetnike u Halloweenu iliti: moja prva bundeva! Odabrala, izdubila i izrezbarila. I fotografirala.

Tu su sve kuce ukrasene, cak i vrece za lisce su tematske....sutra navecer dijelimo slatkise i plasimo klince :D

Danas je srijeda - moj slobodan dan.
Ustala sam se, popila caj, isla pograbljati lisce ispred kuce sa Mari

pospremila, skuhala rucak, nesto prtljala po fotkama, isla se prosetati ( da uhvatim koju zraku sunca  ) i prihajala nazad da napisem post...
...kad smo kod setnje, prosla sam pored nekog gradilista i sljakeri izgledaju isto k'o i kod nas - kladim se da sam ih pozdravila da bi mi odzdravili na nasem....ulice su sire i pod pravim kutem ali psi laju isto, u ducanu mozes kupiti bijelanjak u tetrapaku ( wtf!? moja prva reakcija ) ali i jogurt od Danonea ( koji sam jela i doma ), hladnoca me podsjeca na Saalbach a borovi kojih ima dosta u nasoj ulici, na lungo mare...hrvatski cujem cesto, kao i talijanski i druge jezike a kanadske kovanice jos uvijek probirem jer nemam pojma koji novcic koliko vrijedi....jos preracunavam stvari u kune i bar sto puta dnevno kazem Please & Thank you. Sto ce znacit' da se osjecam dvojako: ponekad imam osjecaj da sam tek jucer stigla tu a ponekad kao da sam tu oduvijek. Na poslu svako malo ispali neku novu rijec ( za mene novu ) ili spomene neku licnost koja meni nije poznata pa sam ja onako...what?who? sta? ne kuzim? a onda pak  provedem utorak navecer za kuhinjskim stolom nekoga za koga nisam znala da postoji do prije 6 mjeseci....eto.

Random facts:

- Jasen ima kartice za kino, knjizare, zeljezare i jos neke ducane i skuplja bodove.
- Ja obozavam ici u second hand shopove.
- U Mc Donaldsu sam jela samo jednom u Edmontonu
- prvi 3D film koji sam vidjela je Dispicable Me 2.
- Kupili smo Trivial Pursuit Canadian edition i jos ga ni jednom nismo odigrali. ( kupljen u second hand ducanu za 4 $ )
- Probala sam cactuspear i obozavam! ( kaktus - kruska koja ima okus po lubenici )
- grozim se od kupovine voca tipa breskve bez kostica i sl.
- Ljudi ovdje ne jedu bananu ako je imalo zelena a hoce se izrigati ako je imalo posmedjila....
- definicija salate je bilo sto izrezano na kockice i stavljeno u zdijelu ( dakle, zenska je kupila 3 vrste salame, mozzarellu i onda ce sve to zaliti sa limunovim sokom i maslinovim uljem. Kad sam joj probala objasniti mi je rekla da ja nemam pojma....)
- jako puno njih nikad nije probalo smokvu

Nakon pisanja ovih nebuloza vecer sam provela gledajuci neki horror film ( podsjetite me da vise nikad ne gledam horror filmove, molim vas....) i otvarajuci vrata na "trick or threat" klincima. Nakon toga smo se prezderavali sa slatkim koje nismo podjelili i igrali Triviju.
I to vam je prica kako smo ispratili listopad i docekali studeni.