Jutarnja kava |
Popodnevna setnja |
Pozdrav iz Colorada |
Pozdrav s mora |
...."kucne posjete" |
Osjecaj kao da sam u Anninom boravku |
Kupnja cigareta u Puli sa live streamingom :) |
Jasenov blog
Da nastavim u "njeznom" tonu: sezona snijega je tek pocela i na neke stvari treba malo vise od par minuta da se naviknes a to je:
*bijelo, bijelo, bijelo, sve je bijelo oko nas
*lopatanje i paljenje auta 10 min prije je obavezno
*( valjalo bi auto paljenje ugraditi ali nesto mi sapce u uho da ce vise o tome Jas pisati...)
* Umjetno svijetlo je sada nase sunce
*Buljiti u snijeg i jesti lubenicu je cudan osjecaj
A sluzbeno je jos uvijek jesen.
Znate kako neka mjesta i / ili dogadjaji stvore neku emociju koje se kasnije sa osmijehom prisjecate?
Sto bi mi mladi rekli "onaj feeling". Taj feeling kad smo jeli najbolju pizzu u Bologni nakon sto smo zbrisali iz sobe onog opskurnog hotela u kojem smo odsjeli sa Anom i Teom.
Onaj feeling u vlaku za Rim kad je moja kuma ostala u Bologni bez svih stvari pa se pojavila par sati kasnije na rimskom terminalu....to je taj osjecaj kad se jednu vecer nacugaju svi od reda i spuste se sa nekog brda po mrkloj noci u Saalbach....
onaj feeling kad ides na koncert od Stampeda po ljeti i drugi dan te bole kosti od plesanja....e tako ti neki osjecaji i onda zivis u mjestu koje te ( zbog tog snijega i hrpe nasmijanih ljudi ) podsjeca na Saalbach, samo sto ja ne idem na stazu nego idem na posao jer ja sad tu, kao zivim.
I kad idem na posao onda Cileanka i ja imamo kodove za razne stvari: primjerice, ako zelis nekom reci da ima nesto na licu ( mrvice od hrane, njokole u nosu, stagod ) onda se kaze da imas "bat in the cave" ili jednostavno kazes: sismis ili murcielago ( ista zivotinja ali na spanjolski ).
Osim murcielago, ljupkih komentara u stilu " tu erres tonta " ( ti su glupa ) moj se vokabular lagano siri pa samu sebe podsjecam na slasticare u Puli i Medulinu koji znaju pozdraviti na svakom jeziku. Znate na sta mislim, jelda? Tako uljetim na posao i krenem: whats up, sta ima, que paso, che succede, was ist los....ko da je ljeto. Samo sto nije.
Sljedeci tjedan mi je taj rodjendan...naravno da sam bila lijena da si nesto organiziram i mozda proslavim ali nema veze. Jas je rekao da ima iznenadjenje i da moram biti ultra finjak ( ne minjak ) pa sam si kupila cipele na petu. Bo.
Da potvrdim zenskost ovog posta, moram ubaciti nesto o hrani i kuhanju pa da napomenem da mi je trenutna preokupacija trazenje recepata za bozicne kekse za potrebe bozicnog cookie exchange zabave i bas osjecam ogromnu sretnost oko tog Bozica tu jer sve vec svjetluca i vec sad mi je tlak pao od tuge koja ce se dogoditi u prvom mjesecu kad svi poskidaju sva ta svjetla i te sve dekoracije. Ali dobro.
No comments:
Post a Comment