51. Social butterflies

Zadnjih tjedan - dva smo okolo naokolo, pijemo i jedemo po kucama i isto se radi kod nas.I jos smo k tome imali nekoliko dana u velikom + ( 8 stupnjeva, ono, ljeto skoro ) tako da sam setala naokolo s novim aparatom ( nakon sto sam razbila 2 filma i odnijela ga u foto radnju gdje mi je film stavio jedan cica kojem su mu se ruke tresle da me bilo strah gledati ga dok drzi kameru ) Nije bio problem samo u meni - prvi film nije bio pravilno cuvan pa je puknuo pri prvom namatanju a drugi sam osvijetlila nakon sto sam ga na pola ispucala..zato jer sam glupava. Eto. Ipak, jedan srednji format ceka da ide na razvijanje a ostali 35 mm filmovi cekaju u redu na polici.
Jednu vecer smo isli do prijatelja s posla jer je postao tata. On i njegova zena ( koja ima prekrasne crte lica, zapravo toliko je lijepa da ti je nezgodno gledati u nju ) su s Mauricijusa ( mislim da sam ih vec spominjala ranije ) sto znaci da smo vecerali ultra finu zacinjenu klopu - curry sa hobotnicom i patlidzanom i jos svasta nesto, ja sam gledala slike s njihovog tradicionalnog vjencanja i saznala svasta nesto zanimljivog o hindu tradiciji, gnjavili smo malu Reu koja samo zijeva i rasteze se i caskali do...voljela bih napisati da smo caskali do u gluho doba noci ali nismo. Bili smo kuci oko 9 i pol.

Nekoliko dana prije toga u posjetu nam je dosao frend s posla, inace radi jednom tjedno a tokom tjedna se bavi provincijskim zakonima. Zasto ponekad radi u ducanu? Da vas ne davim detaljima, radi fore radi.  Nakon vecere mojih ruku rad, Miles i mi smo sjedili i caskali do...nije bilo gluho doba noci, bilo je oko 10.
U medjuvremenu je dosao vikend kada se odrzavao Bozicni party ( mnoge firme ga imaju u januaru jer su dvorane jeftinije i manje je posla u radnjama ) pa smo jeli, zezali se, i laprdali naveliko. Ja sam imala priliku vidjeti vecinu njih iz juznog ducana i na miru se napricati s njima i pristati na jednu zajednicku fotku sa dvije mlade djevojke, samo kako bi poslije mogla citati komentare mog starog, pisane sa CAPS LOCK, da nam fali jedna bosanka da bi bile kompletne. Usput, ako su ono bili komplimenti na moju haljinu - hvala. Vintage look, jako malo para. "Ludi" party smo napustili u gluho....mmmm negdje oko 10 ja sam drugi dan radila ujutro od 7 pa sam pila kavu. Iako je cuga bila besplatna ( dobijes bonove za cugu pa odes na sank ) ja sam izignorirala hrpetinu bonova koja se nekim cudom nasla ispred mene, skupa sa 4 razlicite cuge ( jedna od njih je bila rum kola...) Nakon sto sam podjelila bonove, napricala se i izgrlila sa svima, posli smo doma.
Nije proslo par dana i mi smo sjedili za stolom kod Milesa, koji je bio kod nas neki dan - pripremio nam je meso bizona, ukusno i zasitno jelo nakon kojeg sam kriomice otkopcala gumb na hlacama da mogu lakse disati. Onda smo razglabali i gnjavili njegovog psa ( veliki crni mjesanac koji misli da je malo stene ) i otisli doma u gluho doba noci. Recimo...malo nakon jedanaest.

Stigla je i srijeda - moj slobodan dan! Jas i ja smo otisli popiti kavu u Tim H. i on se uputio na posao a ja sam sjela na bus 1 vozila se u smjeru Downtowna. Imala sam privilegiju uci u bus kojeg je u tom trenutku vozio lik koji je upravo polagao za vozaca busa. Uz njega je stajao instruktor a iza njih su sjedila jos dva buduca vozaca koji su cekali red na polaganje. Ja sam izasla dvije stanice prije i odsetala u 122. ulicu u posjet Magdaleni, frendici iz juznog ducana. Samozatajna poljakinja koja u slobodno vrijeme izradjuje stvari decoupage tehnikom i ja provele smo mirno poslijepodne uz rucak, kavu, caj, setnju na -15 i ljubavnim temama.
Onda smo skoknule do Besplatne ulicne knjiznice iliti metalne kutije u parku gdje ljudi donesu knjige od doma, uzmu druge, procitaju i vrate. Uredno, nerazrompano i u komadu. Zakon.
Na povratku kuci u busu nasuprot mene je sjedio lik obucen u lisicu i oblizivao se. Bila me trta fotkati ga ili uopce gledati u njegovom smjeru duze od sekunde.


Jucer sam nesto prtljala po dokumentima i vidjela da Jasu istice putovnica u 8. mjesecu ove godine. Sto ce biti da mora napraviti novu. U Puli.

Do sljedeceg citanja, voli Vas vasa N.

50. Januar u sijecnju. Nema zime, nema veze sto je hladno.

Ponedjeljak i utorak sam provela na predavanju i ispitu iz prve pomoci: naime nekoliko radnika iz svakog ducana je odabrano da polozi prvu pomoc pa sam se i ja nasla medju njima. Predavanje iz istog, organizirano od strane crvenog kriza se razlikuje u velike. Zasto? Kad sam doma polagala za vozacki, tri dana smo na tecaju prve pomoci gledali slike mrtvih ukocenih tijela, ilustrirane sheme zavijanja udova i usmenu predaju o umjetnom disanju. Tu smo sve doslovce odradili i to sa naglaskom na one stvari koje su najrealnije. Sto napraviti kada se netko poreze, opece, kako i kada se daje umjetno disanje ( na lutkama ), imobilizacija razlicitih dijelova tijela - to mi je bilo najzanimljivije. Predavac ( koji je paramedic i to sve upotrebljava na dnevnoj bazi ) bi nam zadao zadatak i objasnio princip imobilizacije. Zatim bi nam rekao da se posluzimo s cim god ( jer u realnosti necemo imati punu kutiju prve pomoci koja ukljucuje sve...). Sal, majca, jakna, selotejp, boca....i onda bi provjerio, objasnio sto je dobro, sto nije i to je to. Odlicno i primjenjivo. Naglasak je bio i na tome sto sve smijemo i ne moramo ako necemo, napraviti. Isto tako nam je govorio o razno raznim statistikama u smislu koliko ambulantnih kola treba i koji je sistem rada ( zbog cega su jako efektivni ) i podatak da je Edmonton prvi grad na svijetu koji je primjenom odredjenog lijeka i protokola za poziv kada netko ima srcani napad, smanjio kolicinu smrti i to drasticno. Taj sistem rada pocelo je primjenjivati jos nekoliko gradova u Kanadi i Europi.
Zanimljiva dva dana, bez obzira sto smo bili u prostoriji bez prozora i dnevnog svijetla sto me razara, i sto mi je ona beksiseksi ( jedna zemska koja radi sa mnom ali na drugom odjelu ) skakala po mozgu sa glupim pitanjima i nije se dala ugasiti sa njenim primjerima i pricama kako si je ona zaklamala kozu kad joj je otpala kada se penjala na neko drvo od 76 metara da ubere neko voce i onda je prosao avion i ona se poskliznula i poderala ali je skocila kao nindza, otisla soma, skuhala rucak, nasla klamericu, otisla do susjede koja je medicinska sestra i onda se uplasila kada je vidjela kako si je ona dobro ocistila ranu....kako god da mislite da ova prica zavrsava sigurno ste u pravu jer sam ja imitirala zvuk delfina samo da je ne slusam.
Predavanje se odrzavalo u prostoriji u juznom ducanu ( gdje smo radili prvih mjesec dana ) i bilo mi je drago vidjeti neke ljude i imati priliku popricati s jednom curom ( talijankom ) koja je zajedno s deckom dosla godinu prije nas. Kaze da pati od zimske depresije i da je to psihicki umara...ja sam se mentalno pripremala na isto jer me to hvatalo svaku zimu doma ali na sveopce iznenadjenje ne dijelim isto stanje s njom. Da, hladno je. Da, ponekad prodje nekoliko dana da ne vidim sunca. Da, iritirajuce je biti pod umjetnih svijetlom 24 h dnevno ali odem barem jednom sedmicno u setnju. Pijem vitamin D i pazim sto jedem opcenito. Puno citam, uvijek idemo negdje ili netko dodje do nas ili gledamo film, idemo u kino....pa sam joj to i savjetovala.
 

Kada joj dragi radi, neka ne samuje doma nego neka izadje vani - u setnju, do shopping centra ( gdje ne moras shopingirati, ima i drugih stvari za raditi )...ovo je primjerice jedno od menih najdrazih mjesta i tu mogu provesti sate...naci super knjige za nekoliko dolara ili jednostavno popiti kavu i listati magazine...sta god. Nauciti nesto novo.






 U nedjelju smo bili na kuglanju jer je jedan decko s posla imao rockas. Nakon mog rodjendanskog kuglanja svima se svidjela ideja da otprilike jednom mjesecno ili za posebne prilike ( rodjendane ) odemo u dvoranu i obucemo fensi shuze.

Danija sam naucila da vice "bacam kuglu" prije samog bacanja sto je zvucalo histericno smijesno + da baca istu bez ocala a ima svemirsku dijoptriju. Svi smo plakali od smijeha jer je svaki put bez naocala poskidao sve pinove.






Osim toga, odlucila sam se pocastiti jednim analognim aparatom, redizajniranom ruskom igrackom koja me upravo gleda s police, ceka da stavim film i krenem u setnju. S obzirom da je ovaj grad tako ravan i kvadratan, mislim da je idealan za analognu fotografiju. Vidjet cemo sto ce ispasti.

Javim vam se uskoro.

49. Cijepljenje.

Danas sam obecala jednoj od vas da cu razjasniti situaciju vezanu za cijepljenje a uostalom volim rasprave privesti kraju. Pocetkom zime pocinju i sezone razno raznih gripa i nakon sto sam ispitala sve zive koje poznam i ne poznam o tome prime li oni cijepivo svake zime dobila sam vise pozitivnih nego negativnih odgovora....onda sam jos malo razmisljala i dosla do zakljucka da bi bilo najbolje da ovu zimu preskocim cjepivo jer: nikad prije se nisam cijepila, selidba na drugi kontinent je sama po sebi stresna pa mozda da pustim tijelo da se samo prilagodi na suhi zrak, reciklirani zrak, velike minuse i td. i td. i da donesem odluku za sljedecu godinu i na kraju jer "pa sta i ako dobijem flu preboljet cu je, nije ni prva ni zadnja.
Proslo je mjesec, dva i ta se tema tu i tamo provlacila po usnama ali nista se nije promjenilo jer sam ja svoju odluku donijela. Prije desetak dana proculo se da je buknula influenza H1N1 ( ili svinjska gripa a nema veze sa svinjetinom )...i u roku od nekoliko dana oko 1000 hospitaliziranih pa jedan preminuli, dva, tri....povukla sam curu s kojom radim za rukav, odvukla je u kuhinju i rekla: "ajmo jos jednom, objasni mi sve ispocetka". S obzirom da je radila u bolnici sve mi je objasnila u manje od minute: svake godine postoji studija koja sluzi da prilagode cijepivo ovisno o tome koji tip influenze je najprostranjeniji, a procijena je da godisnje na svijetu od gripe ozbiljno oboli 4 milijuna ljudi od kojih otprilike 300,000 umre. Kad je vidjela da su mi se oci rasirile mirno je nastavila sa statistikom: svatko tko radi u bolnici i u zdravstvu duzan je cijepiti se, kao i njihovi clanovi obitelji. Isto tako i vatrogasci ( jer oni cesto izlaze dati prvu pomoc kada hitna ne stigne ) i njihove obitelji...i jos toliki i toliki broj ljudi koji se godisnje ide cijepiti....nema zabiljezenih smrtnih slucajeva od cijepiva, od gripe ima.  Oblio me hladan znoj jer se zadnjih par dana osjecam kao da cu se razboliti: malo mi je hladnjikavo, boli me grlo, oci me peku, malaksala sam....onda me opet oblio hladan znoj kad sam shvatila da zivim u kuci sa mladim bracnim parom koji ocekuju bebu i da sam u bliskom dodiru sa desetak ljudi dnevno a da ne spominjem sve kupce u ducanu. Odmarsirala sam u ured i nazvala svog doktora: " nemamo cijepiva, mozda sljedeci tjedan, nema nitko u gradu...strpi se, sve ok, peri ruke, bildaj si imunoloski sistem i izbjegavaj fizicke kontakte". Dosla sam doma i po obicaju kliknula na Edmonton journal -  deset preminulih i dva privremena punkta sa cjepivima koja se otvaraju sutra, na jedan dan.
Danas ujutro smo otisli i cijepili se. Cijepivu treba 10 do 15 dana da postane aktivno pa ako se netko i razboli primjerice 3 dana nakon primitka, to je zato jer je osoba vec bila bolesna. Nuspojave su "standardne" kao kod vecine lijekova ali rijetke.
Kada u bolnici koju tako reci gledas s prozora, premine desetak osoba od gripe u 21. stoljecu i kada shvatis da svinjska gripa nije neka znanstvena fantastika koja se "dogadja negdje drugdje a ne kod nas" onda sve one spike uz makjato ili pivo u Scandalu o tome kako ljudi ne umiru od bolesti nego od lijekova pada u vodu. Ako i umrem od cijepiva bar cu odapeti mirne duse znajuci da sam napravila nesto da zastitim sebe i svoje bliznje, radije nego da zivim sa saznanjem da sam ja zarazila nekoga. i da taj netko postane praznina u srcu svojih roditelja, brace, supruznika, djece i prijatelja...
Sto mi je Nata rekla: idi se cjepit' od neceg ionako moras geknut' zapravo je najbolji opis cijelog mog posta.

48. Grudajmo se!

Kako to vec bude nakon Bozica i Nove godine, januar ima tendenciju da bude deprimirajuci....sve ono prezderavanje se obija o glavu ( ili vagu ), cijeli taj koncept kraja jedne i pocetka druge godine covjeka natjera da se malo preispita, da nesto promjeni, da napravi nesto drugacije...stvori nesto novo, bude bolja osoba...i te ostale misli koje traju vrlo kratko pa se onda rasplinu dok si rek'o keks. E, vodjena tim osjecajem sjela sam pred komp i pocela prebirati po slikama na fejsu: prvo sam gledala slike od jedne prijateljice iz srednje skole i njen zivot u zadnjih nekoliko godina....slike s posla, sa poslovnih vecera, sa prijateljicine svadbe, sa vlastite svadbe, putovanja , slike njene bebe....prekrasno. I onda sam krenula prebirati po svojima i to po onima koje spadaju pod "photos of you"...bilo iz mojih ili tudjih albuma: od blize prema daljnoj proslosti...setnja gradom, setnja nacionalnim parkom, rezbarenje bundeve, festa za Juju, uzivanje na Kamenjaku, odlicni vintage i Jerseylicious provodi, rijetki trenuci snijega u Puli, kreveljenje u Londonu, setnja Parisom, najbolji provod u Ljubljani dok je Neve hodala sa zatvorskom kuglom naokolo i tjerala strance da pusu balone....to pre prevruce ljeto i najljepsa jutra na fratarskom, pive u Uljaniku, boardanje u Austriji, prvi rodjendan mog omiljenog djecacica, jedinstvenog necaka, Gracisce i vino, hladna Bologna, moj voljeni Marseille, taj lijepi topli zimski dan kada smo se zenili, studentska putovanja i nezaboravni prvi majevi, polulegalni upad na tudju maturalni plesanje na pozornici na YMCA - zajedno s profesorima, te sive nedjelje i planinarenja do razno raznih konoba po Istri...zato volim fotografiju. Jer te podsjeti na dobre trenutke, na vrijednosti do kojih ti je stalo i dopusti ti da ih na novo prozivis ili drugacije dozivis.
Ja ne znam kako fotografirati zivot ovdje. Grad je prekrasna vizura koja ne odaje nista. Grad - kuce - rijeka - bijelo - zeleno / zimzeleno i tisina...probala sam slikati promet, potajice sam slikala ljude koji piju kavu i citaju knjigu, detalje koji me okruzuju ali su bezvrijedni ako onaj koji gleda ne poznaje cijelinu kojoj pripadaju....

Sto se novogodisnjih odluka tice, kao i svake godine sam odlucila ne napraviti listu....ali mi pada na pamet da se osisam, znam da spiciram na odredjeni analogni aparat i da zelim otputovati negdje....a sto se zelja tice, nek smo zdravi i veseli!
Mozda je sve jedan lijepi pejzaz ali od kolegice s posla muz radi kao taksist - jedan od klijenata mu je dao karticu za popuste....

 ...vjerovali ili ne ali ovo je for real!( Osim ovih cura koje su 100 % skinute s neta a ne zaposlene u escort firmi ali ono....dobra spika, merry christmas everyone.

Nadalje ta bijela kaka i dalje pada, a nama je u kuci toplo, jedina depra je taj virus od kojih je vec 10 ljudi zginulo u gradu pa nas paranoja pere i morat cemo na cjepljenje....nije sala, sada je sezona viroza a u jednoj bolnici je buknuo h1n1 virus...i sad budi pametan - pricala sam s masu ljudi - neki se idu cjepiti svake godine, neki nikad, jedni su stalno bolesni ( bez obzira na cjepivo ) neki nikad ( bez obzira na isto )... nestasica cjepiva je u gradu ali se sutra otvara dva punkta u gradu za besplatna cjepiva pa cemo otici nakon posla....brrrrr.