Ponedjeljak i utorak sam provela na predavanju i ispitu iz prve pomoci: naime nekoliko radnika iz svakog ducana je odabrano da polozi prvu pomoc pa sam se i ja nasla medju njima. Predavanje iz istog, organizirano od strane crvenog kriza se razlikuje u velike. Zasto? Kad sam doma polagala za vozacki, tri dana smo na tecaju prve pomoci gledali slike mrtvih ukocenih tijela, ilustrirane sheme zavijanja udova i usmenu predaju o umjetnom disanju. Tu smo sve doslovce odradili i to sa naglaskom na one stvari koje su najrealnije. Sto napraviti kada se netko poreze, opece, kako i kada se daje umjetno disanje ( na lutkama ), imobilizacija razlicitih dijelova tijela - to mi je bilo najzanimljivije. Predavac ( koji je paramedic i to sve upotrebljava na dnevnoj bazi ) bi nam zadao zadatak i objasnio princip imobilizacije. Zatim bi nam rekao da se posluzimo s cim god ( jer u realnosti necemo imati punu kutiju prve pomoci koja ukljucuje sve...). Sal, majca, jakna, selotejp, boca....i onda bi provjerio, objasnio sto je dobro, sto nije i to je to. Odlicno i primjenjivo. Naglasak je bio i na tome sto sve smijemo i ne moramo ako necemo, napraviti. Isto tako nam je govorio o razno raznim statistikama u smislu koliko ambulantnih kola treba i koji je sistem rada ( zbog cega su jako efektivni ) i podatak da je Edmonton prvi grad na svijetu koji je primjenom odredjenog lijeka i protokola za poziv kada netko ima srcani napad, smanjio kolicinu smrti i to drasticno. Taj sistem rada pocelo je primjenjivati jos nekoliko gradova u Kanadi i Europi.
Zanimljiva dva dana, bez obzira sto smo bili u prostoriji bez prozora i dnevnog svijetla sto me razara, i sto mi je ona beksiseksi ( jedna zemska koja radi sa mnom ali na drugom odjelu ) skakala po mozgu sa glupim pitanjima i nije se dala ugasiti sa njenim primjerima i pricama kako si je ona zaklamala kozu kad joj je otpala kada se penjala na neko drvo od 76 metara da ubere neko voce i onda je prosao avion i ona se poskliznula i poderala ali je skocila kao nindza, otisla soma, skuhala rucak, nasla klamericu, otisla do susjede koja je medicinska sestra i onda se uplasila kada je vidjela kako si je ona dobro ocistila ranu....kako god da mislite da ova prica zavrsava sigurno ste u pravu jer sam ja imitirala zvuk delfina samo da je ne slusam.
Predavanje se odrzavalo u prostoriji u juznom ducanu ( gdje smo radili prvih mjesec dana ) i bilo mi je drago vidjeti neke ljude i imati priliku popricati s jednom curom ( talijankom ) koja je zajedno s deckom dosla godinu prije nas. Kaze da pati od zimske depresije i da je to psihicki umara...ja sam se mentalno pripremala na isto jer me to hvatalo svaku zimu doma ali na sveopce iznenadjenje ne dijelim isto stanje s njom. Da, hladno je. Da, ponekad prodje nekoliko dana da ne vidim sunca. Da, iritirajuce je biti pod umjetnih svijetlom 24 h dnevno ali odem barem jednom sedmicno u setnju. Pijem vitamin D i pazim sto jedem opcenito. Puno citam, uvijek idemo negdje ili netko dodje do nas ili gledamo film, idemo u kino....pa sam joj to i savjetovala.
Kada joj dragi radi, neka ne samuje doma nego neka izadje vani - u
setnju, do shopping centra ( gdje ne moras shopingirati, ima i drugih
stvari za raditi )...ovo je primjerice jedno od menih najdrazih mjesta i
tu mogu provesti sate...naci super knjige za nekoliko dolara ili
jednostavno popiti kavu i listati magazine...sta god. Nauciti nesto novo.
U nedjelju smo bili na kuglanju jer je jedan decko s posla imao rockas. Nakon mog rodjendanskog kuglanja svima se svidjela ideja da otprilike jednom mjesecno ili za posebne prilike ( rodjendane ) odemo u dvoranu i obucemo fensi shuze.
Danija sam naucila da vice "bacam kuglu" prije samog bacanja sto je zvucalo histericno smijesno + da baca istu bez ocala a ima svemirsku dijoptriju. Svi smo plakali od smijeha jer je svaki put bez naocala poskidao sve pinove.
Osim toga, odlucila sam se pocastiti jednim analognim aparatom, redizajniranom ruskom igrackom koja me upravo gleda s police, ceka da stavim film i krenem u setnju. S obzirom da je ovaj grad tako ravan i kvadratan, mislim da je idealan za analognu fotografiju. Vidjet cemo sto ce ispasti.
Javim vam se uskoro.
No comments:
Post a Comment