U jednoj od posljednjih prepiski sa mojom dragom sistericom ja zavrsavam mail sa: "ja sam si kupaci kostim kupila i nista drugo ne uzimam sa sobom haha" i ona mi odgovara: " samo da te obavijestim da ja zadnja 4 mjeseca idem trcati na stadion tako da sam i ja spremna za ljeto". Ok, ja i moj celulit idemo na plazu s tobom ili bez tebe miss perfekt. I jos sam dodala ono "pffff" frktanje na kraju.
Jedva cekam da je vidim, i mog necaka naravno, koji je na testiranju za skolu imao natprosjecne rezultate.
Osim sto se pomalo pakiram kad ne radim, a radim dosta prekovremenih jer je neka mas viroza i svi hodaju naokolo kao zombiji ili se uopce ne mogu dogegati do posla pa nas fali pola ( doslovce! ). Ja sam nedjelju odradila od 7 ujutro do 9 navecer s tim da sam si uzela par sati pauze oko 2. Pa sam ostala opet duze pa sam jutros sat vremena stancala kave u kafani...nije mi dosadno, o ne :) a i brze prodje vrijeme. Temperatura, zacepljenje usi i nos, groznica, kasalj....ja hodam sa cesnjakom u dzepu, spricam ljude limunom i mazem se medom cim neko zakaslje pored mene.
Jasen je dobio full advanced kanadsku vozacku ( prosao iz prve ) tako da smo i to rijesili sa liste. Kako je bilo, to neka vam on isprica. Smijesna prica, u svakom slucaju.
Danas smo Jas i ja dejtali pa otisli na veceru u Cactus Club ( by Rob Feenie, mega ultra kanadski chef koji je izmedju ostalog i prvi Kanadjanin koji je pobjedio u americkom Iron chefu ). Kad na to dodate ultra lijepe hostese i konobarice, jeftine koktele i klijentelu u rasponu od obitelji s djecom, mladih parova do starih prdonja, dobijete hipsterski restaurant od kojeg ne place novcanik. Ja sam jela lososa i pila neki bacardi breskva - nesto nesto koktel. Br.1 bio je "choice of the day" za 5 dolara i broj 2 ja inace ne pijem koktele.
Ovaj tjedan....
Odlucili smo jedan dan provesti u Calgariju, promuvati se Zooloskim vrtom ( koji se dosta napatio zbog proslogodisnje poplave koja je napravila dosta stete ) i uzivati u danu. Ne mogu bas reci u suncanom danu jer mi smo tu jos u jaknicama. Ali je super sto je u 10 i pol navecer jos dan i nebo izgleda ovako:
Zadnjih tri tjedna proletilo je brzo, radno, zbrda zdola sa jednim kratkim, ubrzanim tecajem kanadskog nacina kampiranja i pecenja marshmallova:
Da vam sad ne nabrajam gdje smo bili - sta smo radili - tipa informacije, radije cu se osvrnuti na to kako intenzivno razmisljam na koje nacine mogu usporiti vrijeme kada doletimo u Pulu: da ne spavam? da ne gledam na sat ili kalendar? da ne radim nikakve planove? ili da manijakalno izorganiziram svaku sekundu? Neeee.....veselim se letu, jer cu se u avionu odmoriti gledajuci filmove i slusajuci muziku. A za ostalo cemo lako. Nadam se da se veselite bar upola koliko se ja veselim sto cu vas sve vidjeti i sto opako dobro zvuci kad kazem: vidimo se za par dana!
No comments:
Post a Comment