72. 20 dana visinskih priprema

Od posljednjeg posta do danasnjeg dana bilo je uzbrdo i nizbrdo mentalna utrka da ne napravim overbooking u planovima. Od subotnjeg "passion" partija kod jedne frendice do cookie exchange partija kod mene. Tumaranje mentalnim eskapadama kolegice na poslu koja mi je sve manje i manje draga do rijetke prilike da prosetam svoje omiljene cipele na petu. Nemam slike da potvrdim sve ove radnje ali nisam nevjesta u rijecima da vam ne mogu docarati kako prezivjeti u Edmontonu kada je snijega do ramena i lede ti se zubi ako se nasmijes dok si vani. Bez zeze, napadalo je snijega da drugo jutro nismo znali ispod koje hrpe snijega nam je auto. Pa krenimo redom....
"passion party" je kad si skupis frendice doma i onda ti dodje teta iz erotic shopa sa hrpu igrackica, rublja i losiona i napravi prezentaciju a ti zauzvrat dobijes popust na kupnju i ostale pogodnosti. Tako sam ja prije nekoliko subota zavrsila kod Marni, zajedno sa jos 6,7 cura na prezentaciji sexi igracaka, jestivih losiona i ruznog donjeg rublja. Ja mislim da je gospodja sa umjetnim cicama koja je drzala prezentaciju izludila s nama. Kao prvo, ja sam odljepila na mini dildo koji izgleda kao crveni ruz za usne i kad okrenes cep on vibrira jer smo sve pokusavale "nasminkati usta" i vriskale od smijeha. Potom je jedna cura cijelo vrijeme pokusavala lizati primjerke losiona ali onih koji nisu jestivi jer je krivo shvatila. Charlotte pored mene je sa sjajem u ocima saputala "but I don't have a boyfriend so....I should buy it" i zaokruzivala stvari na katalogu a jedna druga je izrazavala gadjenje spram vibratora jer ona preferira cure. Kad je prezentacija zavrsila i mi smo promjenile raspored sjedenja, caskajuci o glupim forama ja krajem oka primjetih moju frendicu Heidi kako drzi ljubicasti gumeni dildac i okida selfie. Ja se nadam za dobrobit mentalnog stanja te gospodje iz te renomirane passion firme da nam je uzela dosta para jer smo joj pojele sve zivce. Ali nama je bilo zabavno.
U satima nakon posla pratila sam popuste za avionske karte i nabasala na dobar popust i kupila dvije povratne za San Diego - jos sitno brojimo do Californije i ugodnih 20ak stuonjeva u plusu.
Red snijega, red posla i red surfanja netom, stigao je i moj rodjendan: posto nam je vikend radni, nisam se forsala organizirati nesto posebno vec sam u cetvrtak ( na slobodni dan ) sa Jasenom, Garrijem i Sandrama ( koje su bile u Puli s nama ) otisla u restaurant koji se nalazi u sklopu Northern Alberta Institute of Technology: restaurant u kojem mladi kuhari uce zanat uz vodstvo profesionalnih kuhara te nakon vecere izlaze u salu i odgovaraju na pitanja o jelima. Obicno ne jedem svinjetinu ( ako nije prsut ili cevapi ) ali sam narucila tender loin with pecans ( vrsta oraha ) i nisam mogla doci k sebi kako je fino bilo!
Za moj rodjendanski dan sam radila ali sam napekla kolaca i odnijela na posao  da mi bude veselo i radno.
Nakon vikenda dosetao je i ponedjeljak a Jasena su pozvali u ured da potpise novi ugovor za novu radnu poziciju jer je postao voditelj odjela. O tome nek vam vise kaze on da ne ispadne da se hvalim njegovim uspjesima ali ja sam ponosna na njega! Definitivno dobra vijest za nas!
Prosao je i taj pozitivan ponedjeljak i stigao je cetvrtak i cookie exchange party - nas 10ak u nasem mini stancicu, ispunjen mirisima kolaca i smijehom jer smo imale okrsaj na wii i Just dance. Mislim da je svaka izgubila bar pol kile tu vecer. I vratila ih nazad zbog svih tih kolaca! Ja sam postavila photo booth u jednoj sobi i sredila rekvizite pa se ekipa sama naslikavala!

Nakon toga se zaredalo jedno dva semi - losa dana na poslu zbog te "kolegice koja mi je sve manje draga" sa pocetka posta ali jos sam koliko - toliko hladne glave. Moram se pomiriti s cinjenicom da me ne moze smisliti i to je to. Jedna od onih koja ima validna opravdanja za svoje idiotarije ali zrno razumijevanja za druge. Da je nasa bila bi "Glavobolja od vina a nigdje aspirina" tip osobe. Ako me kuzite.
Enihau, tako sam ja dopartijala i do nedjelje kada su me sestre Daniela i Maria odvele na Broadvejski mjuzikal " Flashdance" povodom mog rodjendana. Mjuzikl + 80'te =  ludilo. I naravno, bila je ona scena kada se Alex polije vodom.





Ja pisem pa brisem recenicu koja zapocinje "na moj rodjendan iznenadila me poruka moje majke" i zavrsava sa  "plakala sam kao uznemireno dijete". Pisem pa brisem recenice koje zapocinju sa "sporim koracima do stalnog boravka" i " nedostaje mi miris mora i kreveljenje mog necaka".
Umjesto toga odlucujem se da napisem kako su nam torbe spakirane i za nekoliko sati polijecemo za San Diego gdje cemo posjetiti Michaela i njegovu novopecenu zenu. Za one koji ne znaju, Mikee je novozelandjanin koji je dopalio na Outlook 2011, upoznao nas na paintball terenu, ostali smo u kontaktu i on je prodao kucu i krenuo na put po svijetu. Sljedece godine vratio se u Pulu i skrsio se kod nas. Potom smo mi zavrsili tu a on nesto juznije i eto nas sad! Sutra cu utociti noge u ocean i uzivati u Californijskoj obali. "Sutra cu utociti noge u ocean i uzivati u Californijskoj obali" je recenica koju uzivam napisati. Koju zelim podjeliti s vama. Ne iz hvalisavih vec iz zahvalnih razloga.

U sljedecem postu procitajte: kako se putuje sa - 20 na + 20 ( korisni savjeti ), zasto bozicna glazba uzrokuje depresiju i pogledajte koju zanimljivu fotku!

p.s.

32 zvuci bezveze.