89. Citav se mjesec dogodio u jedan dan. I to dvaput.

Polovicom mjeseca rezervirali smo smjestaj preko Airbnb-a i krenuli juzno, put Calgaryja pa zapadno ka Banffu i okolnim jezerima. Vrijeme je bilo pravo ljetno a ideja i planova aman - taman. Ako mislite da nisam nista fotkala i biljezila sve sto se mice i ne mice kamerom, grdno se varate, a evo vam i dokaza:  KLIKNI ZA DOJAM.   

Vratiti cu se na detalje o tome gdje smo, sto smo i kako smo ali prije svega moram opisati jedan trenutak koji je....oduzeo i dodao koju kilu zivaca pa oduzeo suze i nadodao osmijeh....mjesto radnje: pub u Banffu, vrijeme radnje: utorak poslijepodne. Sjeli smo nas troje da predahnemo uz kavu i pivu, povadili mobitele da se spojimo na wifi jer je proslo vec neko vrijeme a trebalo je instagramisati i provjeriti mailove. Jasen se nagnuo nad mobitel smrknutog lica i promrmljao " odbili nam radne dozvole". Dok sam ja pokusavala  procitati mail njemu preko ramena - neuspjesno naravno, on je mrmljao citajuci poruku....zgrabila sam mobitel i procitala sljedece: "vize su vam odbijene i morate van zemlje". Ok. smiri se. disi. Nemoguce, dobili smo provincijsku nominaciju i to smo naknadno poslali uredu....samo disi. U tom trenu je Jasen skuzio da ima voicemail pa je izletio van puba da je poslusa i vratio se za tren, gurajuci mi mobitel da poslusam, istovremeno mi govoreci - dobili smo radne dozvole. Dok sam je slusala poruku on je odjurio put sanka da pozove konobara....poruka na sekretarici je glasila otprilike ovako: " gosp. Jasen, ja sam taj i taj iz tog i tog ureda i ja se ispricavam ali zanemarite mail koji ste dobili i procitajte drugi mail koji sam vam upravo poslao. Naime, dva sata nakon sto sam procesuirao vase dokumente, otvorio sam kuvertu Vase supruge koja je sadrzavala i njene i vase papire, svu potrebnu dokumentaciju, placene pristrojbe i provincijsku nominaciju - oboma su vam vize odobrene i stici ce vam na kucnu adresu. Jos jednom moje isprike i imajte ugodan vikend."
Kako sam maknula mobitel s uha, tako sam se pocela smijati i plakati u isto vrijeme, Bojana je opicila neku fotku sa super flashom a konobar je na stol donio tequilu - koju je Jasen narucio. U nevjerici sam ga gledala dok je liznuo sol i srknuo tequilu u utorak u 3 popodne pa me sve to jos vise natjeralo na smijeh a manje na suze.
Preskocimo sad tjedan dana na sljedeci dogadjaj: vrijeme radnje: ponedjeljak popodne. Mjesto radnje: doma, Edmonton. Upravo smo se vratili od Kirsica gdje smo proveli cijeli dan pijuci kavu, gnjaveci malog Liama, pojeli smo rucak svi zajedno i dosli do trenutka kada smo se pozdravili s Bojanom....i tako malo pokisla od emocija, dolazimo do kuce a u sanducicu 2 kuverte: jedna velika a druga mala. Ulazimo u kucu, lete patike i torbe s nas, trcimo do kuhinjskog stola i sjedamo jedan nasuprot drugoga. Otvaramo malu kuvertu a unutra nase radne dozvole: kaze kao permanent resident aplikanti, imamo godinu dana vazece, otvorene radne dozvole. To znaci da nemamo nikakvih restrikcija i mozemo raditi gdje hocemo, i ako hocemo dva posla i sve super! Otvorene ruke, siroko nam polje. Super, Jasen sav sretan, vec gugla IT poslove u gradu a ja otvaram drugu, veliku kuvertu a unutra moja permanent residence aplikacija vracena! Kaze, platili neke pristrojbe krivo, zaboravih potpis i istekao mi ispit iz engleskog, moram ga opet poloziti. A u PM. Ja udri u plac, u polu panici trazim slobodne termine za ispit jer imam vremensku limitaciju da sve to napravim da mi ne istekne nominacija i aplikacija i sve to skupa...nadjemo slobodan termin 12.9 i onda nakon toga jos slijedi 2 tjedna cekanja rezultata. Ja sam vecer zavrsila kuhajuci sutrasnji rucak, placuci ko kisna godina. Trebalo mi je 2 dana da se iskuliram i shvatim da nije neki bed, da cu ispraviti aplikaciju i poslati u zadanom roku i da ce sve na kraju biti ok i da se fokusiram na cinjenicu da mogu promjeniti posao i naci neki part - time posao. Da mogu naplatiti photo sessione i prodati fotke bez frke.... i da je to ono na sto se moram fokusirati. 

Sve sto se izdogadjalo prije i kasnije zasluzuje jednaku paznju ali i mjesto ispod drugog naslova sto znaci da slijedi jos koji post u sljedecih nekoliko dana....moram pozuriti da mi te uspomene ne ispare se zadnjim zrakama ljetnog sunca jer tu je vec pocelo suskati zuto liste jeseni.

88. Ljeto

Misao da napisem blog mi visi iznad glave kao da je 5 do ponoc a jos nisam napisala zadacu za sutra....takav srednjoskolski izljev griznje savjesti. Znam da se vi znojite i mocite u znoju i jadranskoj soli, iscrpljeni i poluiscrpljeni od turista, sparnih veceri i mlake pive uz ritam koncerata po ulicama naseg starog grada.Mi smo iscrpljeni bezazlenim i napornim kupcima u ducanu i klimi iz automobila. Ostatak vremena provodimo van kuce, tumarajuci okolo - naokolo po ruckovima, kinima, kampiranjima, jezerima....pokusavam se kronoloski prisjetiti gdje-smo-bili-sta-smo-radili od proslog posta ali sve mi nekako u magnovenju....otisli smo nekoliko dana na kampiranje: Bojana, Jasen i ja, obitelj iz Sri Lanke ( prijatelji s posla ) i obitelj iz Uzbekistana ( isto prijatelji s posla ) na jezero, i nakon toga smo proveli dan u Jasperu. U tih par dana posjetili smo par velikih vodopada, kanjona, jezera, kupali se u hot springsu ujutro i hot tubu navecer, cugali pivo i promatrali elkove ( izmedju jelena i losa...veliki jelen. ili mali los. ) u prirodi iz neposredne blizine.

 

Ne mogu si pomoci ali mi se u primozgu cijelo vrijeme vrti ona stvar od Jinxa "na plazi"..."more je htjelo nase ruke, a ruke slusale su sveee.....dolje na plazi ja i ti smo bili sigurni daa lako cemo popraviti svijet. More jos uvijek baca mamce, budale love se na njih, dolje na plazi sve je isto, samo ja i ti smo nasa srca prodali usput. Daleko je moreee, daleko je plaza zabludaa, za jednu noc pokvario se dan...." oujea!.  

Sljedeci road trip nam je drugi tjedan u smjeru Calgarya i okolnih ljepota.

Mi smo ovu nedjelju proveli na Wabamun jezeru jer je nasa mala susjeda proslavila prvi rodjendan pa smo se pridruzili Marii, Paolu i njihovoj obitelji na popodnevnom rostilju, redu setnje, odbojke na pijesku i izlezavanja. Naravno da sam opalila par fotki sa zeljom da ih isprintam i poklonim im ih.

Cisto da se zna, Jasen joj je omiljeni lik i svugdje ga prati :)

Jasen and our little neighbor

Maria and Elena

Tjedan nakon uslijedio je babyshower za Liama i potom pakiranje za Calgary, Banff i okolna jezera....

Izmedju posla i ovih slikovnih opisa ostajalo mi je malo vremena za ikakva razmisljanja i promisljanja, sto je dobro...na neko vrijeme. Nisam ni trepnula a vec smo polovica mjeseca...i to 8. znate li sta to znaci? Da se tu vec prodaju jesenske stvari i ekipa se oprasta s ljetom. Ako i je tako, bar cu moci u bliskoj buducnosti pogledati ovaj blog i prisjetiti se uzarenih, asfaltnih, vrelih ljetnih dana.