Sunday, 7 February 2016

96. Do Vancouvera in nazad

Nekoliko dana prije puta dobila sam mail od Citizeship and Immigration Canada sa file brojem sto znaci da je nasa aplikacija pravilno ispunjena, pristrojbe placene i zapocinju sa procesuiranjem. (Znate vec kako je islo - poslali aplikaciju u 6. mjesecu pa nam vratili u 8 mjesecu pa sam morala opet polagati engleski pa smo opet poslali aplikaciju 1.10 a oni je zaprimili 5.10 i 11.1.2016 smo dobili file number). Malen ali cvrst korak prema naprijed. Imamo jos puno "jahanja" do cilja i cekanje je mukotrpno i dugo...sad cekamo da dobijemo medical request - a to moze biti za 10 dana ili za 4 mjeseca...nitko ne zna. Stvar je u tome da kad dobijes upute da napravis ljecnicki, imas 30 dana da ga napravis -  lista lijecnika koji to rade je kratka a redovi veliki. Sto ce reci - nema mrdanja nikud dok to ne skinemo s dnevnog reda.
Uglavnom, taj mail prije puta nas je obradovao i 14-tog - cetvrtak oko 10 navecer smo krenuli prema zapadnoj obali. Ispod je karta da vidite kuda smo isli. Preko Rocky mountain je bilo malo zeznuto zbog snijega i magle ali nakon sto prezivis Romaniju u Cliu sa ljetnim gumama, nije mi bila frka da budem iskulirana i budem suvozac.


U Vancouver smo stigli oko 11 ujutro i posto nam hotel nije bio spreman, nastavili smo prema plazi da prosetamo uz ocean!

O hotelu necu puno, sobe su bile jeftine, postariji lik na recepciji je bio full bezobrazan, dao nam sobu koja je zadnje preuredjenje vidjela 1978 i na kraju su nam dali sto smo i bookirali preko web stranice; cistu sobu na 36 katu. Pogled iz sobe i pozicija hotela - u downtownu, na glavnoj shopping ulici su definitivni plusevi. I krevet je bio udoban. Sta vise za pozeljeti za tu lovu van turisticke sezone!
Setali smo puno, posjetili stari rudnik bakra, bili u Vancouver aquariumu, posjetili Whistler koji je sat vremena sjeverno od Vancouvera, uzivali u dobroj morskoj klopi, posjetili poznata predgradja, posjetili Fluevog ducan u Gastownu - poznati dizajner cipela iz Vancouvera cije su cipele vise umjetnost nego odjevni predmet pa je bilo zanimljivo vidjeti gdje se izradjuju, po cemu naziva modele cipela i td i td...druga nijansa ovog grada je East Hastings i more beskucnika na ulicama...tu nije dozvoljeno voziti vise od 30 km na sat jer se cesto dogadja da se bace pod auto. Kad dodjes iz grada kao sto je Edmonton gdje beskucnika bas i nema na ulicama zbog niskih temperatura i zbog istih razloga ulice su puste i svi smo puno vise izolirani, zbog cega su ljudi ponekad socijalno cudni...odviknes se na taj urbani mravinjak ljudi, taj kontrast ulastenih cipela i bosih beskucnika.
 Evo jedan zanimljivi link s youtubea o tom dijelu grada:

https://www.youtube.com/watch?v=jdYWR-so7M4

Filmic je kratak i prikazan s jedne tocke gledista. Ako zelite pogledati malo vise, jutjubajte Streets of Plenty, dokumentarac koji je  prije ar godina pobrao nekoliko nominacija - meni se bas ne svidja stil kojim je snimljen ali je....drugaciji.

Grad je prekrasan - velik, raznolik, vecina stanovnistva su azijati - sto geografski ima smisla jer ima je najbliza luka. To se primjecuje u naredanim zalogajnicama i restaurantima (kineski, japanski, koreanski, vjetnamski...), licima realtora i politicara koji se smjeskaju s plakata i td. Jedna zanimljiva obzervacija da od svih beskucnika koje sam vidjela, nisam vidjela ni jednog azijata (slucajnost ili ne, ne znam).
Vancouver je zelen, ulice su uske (uze nego u Edmontonu, sire nego kod nas) i pune ljudi, klima je ugodna i kisovita, imas ocean s jedne i planine s druge strane. Bili smo u jednom zgodnom restaurancicu u Burnabyu koji na meniju ima samo - pastu. Home made pastu pripremljenu na nebrojeno puno nacina, razlicitih soseva, zacina. Porcije su ogromne, (jedan tanjur paste je za 2, 3 osobe), mjesto je krcato ljudima i klopa je izvrsna. Drugi dan smo uzivali u crabcakeu i morskim delicijama...ma uglavnom, sve fino.  Kad smo kod klope, raj za klopu je Granville island, mjesto open marketa i domace proizvodnje. Zapravo, nasla sam si i novo najdraze pivo iz Granville brevery - Winter Ale. Posjetili smo i malo ribarsko mjestasce pod imenom Horseshoe bay, gdje smo jeli najbolji fish & chips sa pogledom na ocean.
Evo par slika sa naseg Vancouver tripa (pokusaj rime, sorry):

Pozdrav oceanu
Pogled na grad sa 36. kata

Iz rudnika


Iz rudnika II

Whistler.  Ekipa sjedi na terasi kafana i resauranta. 

Pixel orka
Vanka na ulici
Paulina i ja

Ove dvije penzicke iz Horseshoebay-a svaki tjedan dolaze na rucak (rekao nam je konobar kad smo ga pitali) Dobro raspolozeni od klope i morskog zraka, platili smo im racun da sirimo dobru vibru.






Od kad smo bili u Vancouveru pa do kad sam ja napisala blog, jos se svasta izdogadjalo na "domacem"terenu" pa obecajem da cu s novim blogom van za koji tjedan. Eto, nisam ni fotke posteno pregledala i editirala...sve nesto zbrda zdola. Al' neka ga. Vancouver je zakon.



No comments:

Post a Comment