39. Taj oktobar je bas magican

Prosli cetvrtak sam se probudila uz bipkanje Whatsappa, premjestila sam se s kreveta na kauc, nastavila kuckati i slusati audio poruke dok je Jasen  kuhao kavu -tako smo zapoceli nas slobodni dan. U tom sporom budjenju dobili smo i poruku da su Natalija i Veki postali roditelji ( sto znaci da ce ih to malo stvorenje za otprilike dekadu zvati: stara i stari :D ), da je sve proslo dobro i da su mama i beba super. Okrenem se prema Jasenu i kazem: "j....te kako je dobro zapoceo ovaj dan, moze li biti bolji?" Par minuta poslije Nata mi javlja da upravo prica s Leilom ( nasom frendicom od prije 15 godina ) i da ona sada zivi u Coloradu! Nekoliko njenih recenica na hrvatskom ( kojih se za divno cudo sjeca ) i nekoliko slika kasnije, ja sam imala osmijeh od uha do uha i bila sam zahvalna. strasno zahvalna jer moji dani bas nisu pocinjali sa recenicom "bolje ne moze".Uvijek moze bolje, uvijek moze gore a meni je sada dobro.
Nakon premjestanja sa kreveta na kauc, odlaska u setnju i tumaranja kvartom, navecer smo se nasli sa S & G, nasim frendovima koji su nas ugostili kada smo sletili, i otisli smo pojesti nesto u Red Lobster.  Fast food, franzisa, puno rakova na meniju i ja sam bila umrljana do lakata. Doslovce.

Petak, subota, nedjelja, ponedjeljak, utorak....posao, gledanje epizoda Lost-a, spavanje i tako u krug...naravno da smo se nas par uskladile na poslu pa jednoj smrkne drugoj svane ali je uglavnom na poslu dobro. U nedjelju je pao snijeg preko noci ali nije u stilu "ono bijelo govno pada" tako da nije bilo nesto vrijedno spomena...bilo je hladno...i postepeno ide prema tim velikim minusima. Preko noci i ujutro je od -10 do 0 a preko dana od 0 do 10. Po suncu je fino ali cim se sunce sakrije, baba Zima stipa za obraze. Naravno da kanadjani jos hodaju bez jakni, babe sopingiraju u sandalama sa cvijetnim uzorcima i lakiranim noktima a ja....sam u tri sloja robe. Cudno je jer na poslu je toplo ( jedna tanka majca dugih rukava je vise nego dosta ), doma smo u majcama kratkih rukava....i samo se sjetim onog stana na zaru i kako nam je bilo hladno pa se pocnem smijati na glas...ne znam da li od srece ili od jada, majkemi.
Inace, uspijela sam ispricati vic na engleskom. Proslo je dobro. Vi nemate pojma kako je to biti u prilici da 6 mjeseci ne mozete nikome ispricati vic. To je jako tesko, skoro teze nego prestati pusiti. :)
Nekih posebnih zanimljivosti nema...Edmonton journal citam ali je u usporedbi s Glasom Istre dosadan, u ducanu se sada moze kupiti i cedevita ( zahvaljujuci jasu ), moje odusevljenje svakojakim nepotrebnim glupostima ( da ne napisem pizdarijama ) i dalje traje, pokusavamo jesti zdravo i falite nam tu i tamo :D.

38. Dan zahvalnosti, purica & pita od bundeve

U nedjelju navecer nakon 15ak minuta voznje stigli smo na adresu na kojoj zive Marny i njen dragi. Trailer park naselje u kojem zivi cca 2500 ljudi izgleda kao Cervar porat zimi a mene zabavlja  jer je mogu gnjaviti s forama tipa " jel ti Eminem susjed".Salu na stranu, sigurna sam da postoji neki Eminem ali kuce u west village view izgledaju kao - kuce: imaju ogradjeno dvoriste, drvene podove i otprilike 100 m2.
I tako smo mi prihajali kod njih, ja sva uzbudjena jer nam je to prvi thanksgiving pa sam obukla finu kosulju, cipele s potpeticom ( pa makar samo za u auto jer ionako gdje god dodjes se izujes :D ) i ispekla jaffa tortu cije instrukcije sam dobila u party audio obliku dan prije ( objasnjenje u prijasnjem postu, op.a. )

I tako smo mi sjedili, jeli, pili, slusali mjuzu, gnjavili najvecu macku koja postoji i koja je cak u jednom trenutku otvorila jedno oko da nas pogleda. Sjedili smo za stolom kod nekih ljudi za koje do prije koji mjesec nisam ni znala da postoje i jeli puricu, cvjetacu u otopljenom siru, prokulice, pire krumpir s lukom i slaninom i potom tu famoznu pumpkin pie.

Nakon nekoliko sati prejedanja i zezancije krenuli smo doma i ja sam onako lelujava imala aaaaaaw trenutak kad sam vidjela mjesec iznad kuce pa sam okinula jednu kasno nocnu fotku samo za vas:

Potom smo se bacili u horizontalu i zakrmili do jutra. Zakrmili je opravdan izraz.

Nakon sto smo dva dana svi u kuci jeli ostatke purice i pite ( mi i M&P, nasi sustanari i kolege ) danas sam za promjenu izvukla punjene paprike iz dubokog ali samo zato jer sam pozvala Paulinu na rucak ( moju kanadsku poljakinju koja je nedavno bila sa deckom u Puli )....
i sve mi se cini da je sezona prejedanja sluzbeno otvorena jer sad slijedi tona slatkisa za Halloween pa onda opet neki praznik pa onda Bozic pa.....arrrrgh. I jos kad ona bijela kakica pocne padati bez prestanka pa ne mozes mrdnuti iz kuce - mislim da cu igrati Just dance na wii-ju dok se cd od igre ne rastopi.

Zelim vam pisati vise o poslu i vise o ljudima koje smo upoznali. Ovo mi je samo podsjetnik za sljedeci post.
Ajd bok, sutra imam slobodan dan i nadam se da ce biti sunce da mogu odvesti foto aparat u setnju.

37. Fata u supermarketu

Moja fascinacija odredjenim stvarima ne prestaje: neki dan smo skoknuli do Toys`r`us: super market za igracke

 I tako jedno sat i pol. Nakon sto sam ispretiskala svu dugmad, sape, njuske i odslusala sva roktanja, pricanja, pjesme i nakon sto smo u valu odusevljenja mentalno nakupovali poklone za ` svu djecu svijeta`, izasli smo van praznih ruku. Valja to sve zapakirat`i poslat`pa smo se odlucili da cemo malo po malo.

Krenula je sezona rodjendana....Saka i Karolina su otvorile sezonu sa partijem ciji prijenos sam pratila putem whats appa: od Dashinog oridjidji sesira pa sve do mutnih fotki iza kojih stoji smijanje i alkohol, i onda u neko doba i audio poruke....ma brate mili, nema da fali, kao da sam bila u Dasinoj kuhinji, ono, bas za pravo!

Ono sto ne mogu zanemariti zadnjih 10ak dana jest kostantni umor: toliko mi se spava da ne mogu gledati, da zaspem stojecki bez problema i da odlazim u krevet oko 9...nisam jedina i masa njih se zali na slicne simptome i cini se da je to utjecaj vremena...kao, pocinje zima i te spike. Bo. Ja sam si rijesila zalihu D vitamina zlunetrebalo i spavam cim vise mogu. Isto tako, tu su stalno neki praznici pa ce ovaj ponedjeljak biti Thanksgiving day: puretina i ostali filmski fazoni. Mi cemo biti dio scenarija na veceri kod Marny pa iz tog razloga spremam Natasinu slavnu jaffa tortu ali mi biskvit nije bas spektakularno uspio....nije do mene garant, nego do kanadskih kokosi, njihovih bijelih jaja i nekog cudnog praska za peciva.

U predahu bacite ochadu na jedan lijepi park:

Moj stari je imao 60. rockas u subotu:

Zamolih Tanju da mu odnese tortu :D

36. Ispricnica broj 2.

Probudila se jutros i tipkam po mobu s mojom mujer koja radi na kiosku; kaze 100 dana bez slobodnog dana osim kad je zavrsila na hitnoj.....neki dan u vrijeme rucka sjedim s dve cure kolegice i slusam razgovor o tome kako nasa firma nije bas 100 % ok jer imamo samo jednu pauzu od sat vremena umjesto 15 minuta pauze svaka 2 sata i  jednu od pol sata u sredini ( ili tako nekako a i hrana nam je besplatna, kao i pice, kava i caj )....ja sjedim, slusam i sutim. Ne zelim biti ona koja ce reci: " budite sretne jer kod nas doma to ne postoji! Nema pauze, nema rucka, place na vrijeme i td". Sutim jer da ista kazem bilo bi isto kao da im u tom trenutku pocnem objasnjavati sto je to kubizam  - ne bi za njih imalo smisla to o cemu pricam iz jednostavnog razloga jer je tu drugaciji sistem. Onda dalje slusam kako bi bilo bolje da nam je rad za praznik placen nego sto mi imamo a to je da kad odradis praznik, dobijes slobodan dan koji ti je placen kao da radis......ja i dalje sutim i ne govorim nista jer ne znam kako da se ukljucim u razgovor. U jednu ruku mi je drago sto slusam ovaj razgovor u usporedbi s temama o kojima smo razglabali prije nego sto smo dosli tu a s druge strane zelim lupiti sakom o stol i reci im da promjene temu i to slobodno vrijeme provedu nekako drugacije jer se na kraju dana ne moraju brinuti jesu li im racuni placeni, frizider pun i djeca u toplom....ali sutim i slusam. Jer sam nova tu. Jer jos uvijek u potpunosti ne razumijem gdje sam. Ne prihvacam u potpunosti sistem u kojem sad sudjelujem cisto ako se sta promjeni da se ne razocaram. S nevjericom u ocima gledam kako zabrinuto vrte glavama i ja ne mogu da se ne pocnem smijati. Kada su pitale sto mi je smijesno ja sam samo rekla da mi je jako drago sto sam tu gdje jesam.

Neki dan smo skoknuli do Value village da vidim ima li kakva ok zimska jakna a izasli smo sa Trivial pursuit Canadian edition ( 1500 pitanja o kanadi ), 2 knjige a jedna od njih Utkani svijet - jedna od mojih najdrazih ), roxy majca s kapuljacom i vunicom unutra da mi bude toplo ( za 4 dolara!! ), Zara kariranom haljinom, suknjom i djemperom sve skupa za 39 dolara...

I onda sam tako zadovoljna jer sam potrosila malo para na puno stvari isla puniti paprike sa namirnicama koje sam kupila u Costcu ( ne sve ). Taj Costco je super stvar: napravili smo clanstvo svi skupa kao kucanstvo ( bez clanstva ne mozes kupovati ) pa nam dodje jeftinije kupovati i podjeliti stvari jer je u tom ducanu sve u velikim pakovanjima tako da sad imamo toalet papira i  deterdjenta za ves za pol godine, slicno vrijedi za pakovanu hranu ( cak i Quinoa organskog porijekla )...eto a babura sam napunila vise od 10 i zamrznula tako da nam ne pofali :D
To vam je bio opis naseg slobodnog dana sa dodatkom lezanja na kaucu i gledanja 8. sezone Kako sam upoznao vasu majku.....

Danas je novi radni dan, Jas je vec na poslu a ja radim popodnevnu smjenu pa je vrijeme da se obucem, nabacim sal i put pod noge prema ducanu....sutra nakon posla mozda odem s Marny malo u djir s aparatima da okinemo koju jesenju fotku da vas zaspem liscem u slucaju da ga doma nema dosta :D

35. Zuto lisce i ostala suskanja

Prosao je jos jedan mjesec od kada smo sletili...ponovno smo se preselili u mali, novi, ugodan stancic unutar kuce ciji su vlasnici nasi kolege i frendovi s posla - mladi bracni par, on iz Milana ona porijeklom Cileanka: donji stan rentaju nama a oni zive gore. Sve je u tom seljenju proslo super,cak i cinjenica da sam spavala na nogama od umora ali mi je jedna stvar raspirila nerve pa sam bila zivcenjaca onako kako samo ja znam. Naime managmentu stana iz kojeg smo izlazili dali smo obavijest mjesec dana unaprijed kao sto smo odradili i sve ostalo po ugovoru - placali na vrijeme i bili dobri susjedi. Zanemarila sam cinjenicu da se ni jednom u 4 mjeseca nisu odazvali sto se tice vlage u stanu ( frendica s posla koja ima astmu nije mogla provesti vise od 10 min u stanu ), sto nam nisu stavili lajsne ( bocne daske izmedju poda i zida ) - nije esencijalno za zivot ali je to njihova obaveza i sto je domar dosao popraviti spinu sa mojim ukosnicama....sve to sam zanemarila jer je bilo pozitivnih stvari i u tom duhu, sa Bajadera bonbonijerom u ruci, otisli smo napraviti move - out inspekciju. Ta bezobrazna baba nam je prvo rekla kako nisu uspijeli izrentati nas stan i da cemo morati nastaviti placati ( a iza nje velika ploca na kojoj pise: app 109: 30.9 moving out. Neko prezime: October 1st moving in ). Kad joj je Jas pokazao prstom na tu plocu je pocela nesto mrmljati no "spasio" ju je momak koji je usao u ured i izgovorio recenicu: "Zvao sam vas ranije, zelim izrentati jednosoban stan sto prije, ne zanima me kakav je i gdje" na sto je ona, dok joj se dimilo iz usiju govorila da je on premlad i da ga mora provjeriti i moze li on uopce platiti? ( moras zaradjivati 1/3 rente stana mjesecno ). Momak ne trepce i odgovara: Gospodjo, imam 21 godinu, zivim kod roditelja koji ce vam dati "potvrditi" da sam ok, a sto se placanja tice - ja to zaradim u 2 tjedna" ..i tako mi, taj mladac i luda baba odemo do stana. Udjemo unutra a ona nama kaze: tu smrdi po vlazi. A ne seri, captain obvious, sta stvarno??? Nismo primjetili kao ni vi onih 15 pisanih poruka sto smo vam ostavili na tu temu, ocito. Ovaj mladac ne mrda, pogleda lijevo pa desno i kaze: "to je to, meni stan odgovara". Baba ga ignorira, pomakne pecnicu u kuhinji i pokaze prstom na malu okruglu mrlju hrdje na linoleumu - nogica od pecnice koja stoji na istom mjestu vec 20 godina - "vidis, to je prljavo - ocisti to ali cemo vam ionako naplatiti ciscenje..."  Da skratim ovo bezobrazno igranje zivaca, pocistila sam tu "mrlju" i zamolila Jasa da ode sam potpisati move out inspekciju....

Uz sve to je u subotu bilo sluzbeno otvorenje ducana u kojem radimo, sto znaci hrpetina ljudi, hrane, flash mob plesa, kobasica za 2 dolara i stajaznam sta sve ne...uz to su klinci koji rade poceli sa zivkanjima u zadnju sekundu da nece doci na posao, voditelj mog odjela se razbolio pa su nam smjene svima svakojako razbacane.
Ipak taj kaoticni ritam koji se odvijao posljednjih 15ak dana se vraca u normalu i mi smo useljeni, polunaspavani i sa vise - manje ustimanim rasporedima.

Eto, sada sam vam se opravdala zasto nisam pisala tako dugo....kako mi je Jakov rekao: "bolje napisi nesto ili ces dobiti neopravdani" pa sam brze - bolje natipkala ovu ispricnicu :D

Da ne zanemarim vrijeme: tu je jesen sivo zuta i hladna, kao kod nas kada je lijep suncan zimski dan: hladnoca stipa za obraze i lisce suska pod nogama....

Ovo je pogled na grad, tj. centar grada iz doline rijeke koja protjece kroz grad i ima preko 160 km pjesackih / biciklistickih staza i veci je 22 puta od Central parka u New Yorku...eto.

Sve je to jos uvijek gorko - slatko, nesto kao pjesme Lane Del Ray: u jednom trenu mi se kaki na njeno mjaukanje, u sljedecem bi se sklupcala i plakala a nakon toga pojacala do kraja i plesala po sobi. 

U sljedecem izdanju procitajte: kako sam za 40 dolara kupila 4 komada odjece, trivial pursuit i  2 knjige, kako izgleda posjet Costcu i napokon jesu li punjene paprike bolje tu ili tamo!?!

Hahaha, laku noc!