Wednesday, 16 October 2013

38. Dan zahvalnosti, purica & pita od bundeve


U nedjelju navecer nakon 15ak minuta voznje stigli smo na adresu na kojoj zive Marny i njen dragi. Trailer park naselje u kojem zivi cca 2500 ljudi izgleda kao Cervar porat zimi a mene zabavlja  jer je mogu gnjaviti s forama tipa " jel ti Eminem susjed".Salu na stranu, sigurna sam da postoji neki Eminem ali kuce u west village view izgledaju kao - kuce: imaju ogradjeno dvoriste, drvene podove i otprilike 100 m2.
I tako smo mi prihajali kod njih, ja sva uzbudjena jer nam je to prvi thanksgiving pa sam obukla finu kosulju, cipele s potpeticom ( pa makar samo za u auto jer ionako gdje god dodjes se izujes :D ) i ispekla jaffa tortu cije instrukcije sam dobila u party audio obliku dan prije ( objasnjenje u prijasnjem postu, op.a. )

I tako smo mi sjedili, jeli, pili, slusali mjuzu, gnjavili najvecu macku koja postoji i koja je cak u jednom trenutku otvorila jedno oko da nas pogleda. Sjedili smo za stolom kod nekih ljudi za koje do prije koji mjesec nisam ni znala da postoje i jeli puricu, cvjetacu u otopljenom siru, prokulice, pire krumpir s lukom i slaninom i potom tu famoznu pumpkin pie.


Nakon nekoliko sati prejedanja i zezancije krenuli smo doma i ja sam onako lelujava imala aaaaaaw trenutak kad sam vidjela mjesec iznad kuce pa sam okinula jednu kasno nocnu fotku samo za vas:


Potom smo se bacili u horizontalu i zakrmili do jutra. Zakrmili je opravdan izraz.

Nakon sto smo dva dana svi u kuci jeli ostatke purice i pite ( mi i M&P, nasi sustanari i kolege ) danas sam za promjenu izvukla punjene paprike iz dubokog ali samo zato jer sam pozvala Paulinu na rucak ( moju kanadsku poljakinju koja je nedavno bila sa deckom u Puli )....
i sve mi se cini da je sezona prejedanja sluzbeno otvorena jer sad slijedi tona slatkisa za Halloween pa onda opet neki praznik pa onda Bozic pa.....arrrrgh. I jos kad ona bijela kakica pocne padati bez prestanka pa ne mozes mrdnuti iz kuce - mislim da cu igrati Just dance na wii-ju dok se cd od igre ne rastopi.

Zelim vam pisati vise o poslu i vise o ljudima koje smo upoznali. Ovo mi je samo podsjetnik za sljedeci post.
Ajd bok, sutra imam slobodan dan i nadam se da ce biti sunce da mogu odvesti foto aparat u setnju.







No comments:

Post a Comment