Thursday, 26 December 2013

47. Ho Ho Ho, Grinch i par zivotnih mudrosti

Dan nakon Bozica, sve je mirno i tiho, vani lagano sivo ali toplih 0, 1 temperatura...dan sam zapocela tako sto sam popila kavu sa starim preko skypea i onda smo otisli do Chaptersa ( knjizara ) blizu nas. Iako je taj razvikani boxing day sa mega ultra popustima, koji doduse traju citav tjedan, u knjizari nije bilo puno vise ljudi nego inace....kladim se da je u mallu ( bilo kojem ) bio stampedo.
Ja sam pikirala na knjigu o Annie Leibovitz ( ona prica o svom radu, odredjenim fotografijama i td. ) koja je kostala nekih 50 dolara ali sam je usicarila za puno manje, kao i veliki atlas za putnike sa hrpu mapa i informacija koji je sa 75 spao na 10 dolara. Volim ja svako malo gledat' te mape i sanjarit' gdje bi isla. Nakon sto smo malo prosvrljali medju policama vratili smo se doma jesti ostatke sa bozicne vecere i izlezavati se na kaucu...ja sam se izlezavala i "gledala tv" odnosno hrkala a Jasen je bio na kompu....i onda je doslo vrijeme za vecernju setnju. Snijeg je svugdje nagomilan i nogostupi su glatki i sjajni kao staklo pa je lakse klizati nego hodati po njima ali je toplo. Da sam tako obucena u Puli bi se smrzla +bi me bilo sram. Dakle imam tajice, potkosulju i neki rupicasti djemper a preko sam nabacila jaknu i to je to. Nema vlage i vjetra pa nije hladno kao u Puli i nigdje nema zive duse pa me nitko ne moze vidjeti kako setam u pidjami....za razliku od Pule. Prosetali smo se nekih pola sata okolo naokolo i vratili se doma. I pojeli jos malo ostataka od bozicne vecere.

Bozic smo proslavili kod S&G i na veceru su dosli njihovi prijatelji koje sam vec jednom prilikom upoznala: jedni od onih ljudi koji imaju zarazno pozitivan stav i mozes sa njima pricati satima. Apsolutni uzori. Oboje umirovljeni ucitelji koji su radili sa problematicnom djecom, ona vrsta ljudi koja ima razvijenu radoznalost za svijet oko sebe...svjetski putnici, par bez djece.
Svidjalo se to meni ili ne ali roditeljstvo nas svih obiljezava. To je nasa bazicna svrha prije ili kasnije. Reprodukcija. Ako si samac pitaju te kada ces si naci nekoga. Zasto? Jer je prirodno imati partnera i nastaviti lozu...kada imas nekoga, pitaju te kada cete imati djecu. Kada dodje prvo pitaju te kada ces drugo...Za puno ljudi imati djecu nije niti stvar izbora nego je dogma, prirodan put, nesto sto ne propitkujes, ne diskutiras. Zene imaju maternicu, muskarci daju sjeme. Prirodan poredak stvari. I kako mozes s nekim provesti toliko godina a da nemate potomke, koja  je svrha?
Bozicna vecera bila je jedna od rijetkih trenutaka kada nije izgovorena rijec "beba", nije bilo onog grca i razmisljanja o najkracem i najbezbolnijem odgovoru na to bolno pitanje. Bila je lijepa vecera, pricali smo o zivotu, putovanjima, knjigama i zivot je imao apsolutnog smisla za sve nas. 3 para: mi u tridesetima, S&G u kasnim cetrdesetima, ucitelji u ranim sezdesetima. Sva tri para sa velikom naklonoscu prema djeci, sva tri para bez djece, sva tri para koji su pronasli svoju svrhu u drugim zivotnim stvarima. Nismo bili obiljezeni nasim praznim utrobama, niti tom prazninom koja godinama raste nego smo bili ispunjeni mladoscu koja nas zabavlja i snovima koji postaju stvarnost.
Vecera je bila odlicna, pricali smo i mljackali ribu do kasno u noc a kada sam legla u krevet pred oci mi je dosla sljedeca scena: pili smo kavu na Valkanama i nakon gusteranja na suncu smo se nas par ugurali u Natin auto i ja sam sjedila iza sa Emom i Norom. Nora je pametovala neke svoje filozofije i spominjala sve muheres nabrajajuci sve klince...ja sam je pitala sta sam ja a ona se okrenula prema meni, pogledala me bez da trepne i k'o iz topa izgovorila: "pa ti si isto roditelj, samo bez djece."
U tom sam se trenutku osjecala kao kraljica jer sam u njenim ocima bila jednako vrijedna.
I ta me recenica uvijek utjesi. 

Na bozicno jutro dosle su necakinje od S&G i svi smo u pidjamama otvarali poklone, neki od nas su pili kavu s Baileysom ( zenska populacija koja je participirala u bozicnom jutru) i nakon toga smo gledali stari crtani Kako je Grinch ukrao Bozic i spavali na kaucu...


Jos punih trbuha krenuli smo kuhati veceru ( puricu, pjerogije, pire krumpir i jos svasta nesto ) i onda kad smo se najeli do tocke da bi mogli eksplodirati smo krenuli u setnju na Candy Cane Lane: to je ulica ( jako blizu nase ) koja vec 40ak godina odrzava Bozicnu tradiciju; svi u ulici ukrasavaju svoje kuce do te mjere da je to postala atrakcija. To je jedan od rijetkih trenutaka da smo vidjeli toliko ljudi na ulici - jako puno setaca ali i onih koji su kruzali s autom... totalno super, taj Bozicni duh koji gledamo u filmovima...


Ledena skulptura

Setaci i vozaci


Snjegovici..
Projekcije na kucama
Moram priznati da sam imala predrasude sto se Bozica tice i drago mi je da su neki pojedinci omeksali mog unutarnjeg Grincha...nekoliko iskreno napisanih cestitki od kolega s posla, vecera pripremljena s ljubavlju, smijesne poruke na Whatsappu su me apsolutno natjerale da uzivam u dva neradna dana.
I prije svega, onaj osjecaj kada gledas bozicnu epizodu South parka sa glavnim likom rame uz rame :)

 
I za kraj da vas pocastim sa mojom omiljenom filozofijom, istinskim znacenjem zivota.

1 comment: