60. Aprilski apdejt.

April se blizi kraju, snijeg se topi i grad polako dobiva boju. Vecernje setnje postaju lakse jer odbacujemo slojeve odjece...nemojte me krivo shvatiti - jedan dan je 16 stupnjeva i nebo je bezobrazno plavo kao da su svi oblaci otplutali na drugi kraj planete a vec sljedece jutro se probudimo sa pahuljama i temperaturama blizu nule. To je kanadsko proljece.
Od zadnjeg posta novosti je dosta. Nisu novosti koje nam mjenjaju sudbinu ali su sarolike, zabavne i pozitivne. Primjerice, jedan cica koji vikendom prodaje kobasice kod nas ( nazovimo ga Jacobo, preko 70 god. ) samohrani otac, engleski na bazicnom nivou iako tu zivi od svoje 20-te: man je dobio na lotu preko milju larado. Sta radi? Evo i dalje vrti kobaje kod nas, ceka 6. mjesec kad ce svima pokazati fakica i otici u Italiju na odmor. Sta si je kupio? Koznu jaknu jer si je to oduvijek zelio. Koliki ce porez platiti na dobivenu lovu? Manji nego inace jer je uzdrzavao svoje kcerke do njihovog 18. rodjendana i nije trazio novcice od drzavice.
Nadalje, novo je da mi je palo na pamet kako bi super bilo da imam neki fotic za pod vodu ( ti obicno imaju i "antishock" foru ) pa sam malo poprckala po netu, odlucila se za naj omjer cijene i kvalitete i sad imam imam nesto za ronjanje na fratarskom te za gnjurenje u snijeg u Edmontonu.

U jednom od nasih skitanja po gradu, usetali smo u slasticarnicu imenom Whimsical Cake Studio: mlada vlasnica je cesti kupac u ducanu gdje radimo i tako smo se skompale. Zapravo, kad smo se skompale ona je bila u procesu otvaranja i neki dan se pojavila u ducanu sa cokolada/maslac od kikirikija malenim kolacicima koje je nazvala Awesome peanut butter kisses jer kad ih probas su stvarno: awesome.

Sljedeci dan smo otisli u posjetu da vidimo njeno radno mjesto i dala nam je kompletan tour njene radione ( koje je u malo u Vintage stilu sa puno lijepih detalja ) a nasred radne plohe bila je torta na kojoj je upravo radila. Pravo malo umjetnicko dijelo. Uglavnom, nakon sto sam je uspijela nagovoriti da platim kutiju punu mini cupcakesa ( koje smo pojeli u sljedecih pola sata ) i utrpala mi je jos Awesome kolacica u djep, krenuli smo prema Antique mallu kojeg nam je preporucila jer ona tamo kupuje prcke mrcke za svoj studio.

 

Ugodnih nekoliko sati potroseno. :) 

 Od posljednjeg posta do danas dogodilo se to da smo imali mini poplavicu u stanu jer se zacepila jedna cijev ( uraslo je korijenje od stabla u nju ) - ekipa iz odrzavanja ( gradska tvrtka ) dosla je 9 navecer isti dan i rijesila stvar. Posto je stablo na gradskoj povrsini troskovi bi trebali ici na njih. Susjed i stanodavac je odlucio zbog toga ubrzati plan i umjesto da ceka ljeto stavit ce novi laminat ovih dana jer smo zbog vode morali rezati i micati komade tepiha. 

Ne sjecam se vise jesam li vam spominjala taj slowcooker sto imamo ali mi je to omiljena spravica u kuhinji: neki dan sam ubacila pilece batke, soja sos, malo pesta od rajcice, cesnjak i utrljala smedjeg secera u meso. Kad smo se vratili s posla docekalo nas toplo, mekano, fino meso a meni je bilo poslije slabo jer sam se prejela. 

U namjeri da nastavim sa slanjem fotografija na natjecaje sljedeci izaziv bio je zivotinjskog motiva: posto Heidi ima jack russella imenom Jack koji je super smjesan / nabrijan / simpatican / pametan odlucila sam probati uhvatiti ga u skoku iz pticje perspektive. 

Pola sata kasnije i stotinjak opaljenih fotki koje su ili polumutne ili ga pola nedostaje u kadru i slicno, ova je fotka bila slag na kraju. Iako sam se od srca nasmijala, mislim da cu morati pronaci novi model.

 

Jos uvijek nisam sigurna je li ovo posljednji post ili ne jer mi je stranica na koju mislim "preseliti" blog je jos uvijek u izradi  pa ne ocekujte nikakve dramaturske preokrete: ili cu nastaviti pisati tu ili cu postaviti link na novi blog.

U srijedu je pocela padati kisa pa sam ja to iskoristila da idem slikati lokvice oko kuce a Jas je pokupio u auto sve stare boce u kuci pa potom i mene i uputili smo se prema lokalnom rock radiju da dostavimo boce jer su ih skupljali u dobrotvorne svrhe: da kupe kombi koji je pogodan za ljude u invalidskim kolicima ( za neku obitelj, cini mi se ). Mi smo otisli tamo oko 1 popodne i oni su vec skupili veliki postotak. Meni se svidja sto ovdje reciklaza funkcionira: odjecu nosis u Value Village ( ili neke druge ustanove ) gdje si mozes kupiti nove stvari, boce nosis u bottle depote, smece kamioni za sortirani otpad prolaze jednom tjedno...i tako dalje. Potrosacko drustvo u kojem se pokusava minimalizirati otpad. Barem mi se tako cini. Njihova on line "Butiga" za oglase je prepuna stvari koje se poklanjaju, samo dodji i uzmi, prodaja i kupnja, mjenjanje sve u klik dva i ljudi su aktivni u tome. Super. 

 Sto se naseg statusa tice, mi smo jos uvijek u nekoj "pocetnoj" fazi, sto ce reci: cucimo i cekamo. Odnosno ja. S obzirom da sam se prijavila na taj pilot projekt za dobivanje stalne boravisne dozvole, jos uvije cekam ( i mantram ) pa mi mijenjanje posla nije opcija. Jasen je pak poceo istrazivati to polje. Ja si misli preusmjeravam razno raznim aktivnostima i planiranjima ( tipa sta cemo i kako cemo za godisnji ) dok moj dragi planira i stalno mi baca neke statistike i brojke na sto se meni desi overload po poludim jer ne mogu nista drugo nego cekati To nam je plan A. ako nam taj projekt ( sacuvajboze ) ne upali, postoji i plan B i C i td. pa cemo koracati dalje u tom smjeru ali trenutno je faza koju ja volim zvati  frozen. S druge strane, kad pogledam sta smo u posljednjih skoro godinu dana postigli i napravili sa minimalnim placama mi je malo lakse. Primjerice, kad smo kupovali karte za Hr preko neta, nismo mogli jer je kreditni rejting Jasu bio max soma dolara ( iako smo imali novce na tekucem i stednom ) pa smo morali izvadjati "bijesne gliste" da kupimo karte. ( Ne bas, ali dobro - kupila je frendica sa svojom kreditnom i mi smo joj dali novce ). Kad smo otisli u banku dignuti te novce, zenska je rekla: Oooo vi ste super klijent i sve placate na vrijeme, mi cemo vam dignuti kreditnu sposobnost 4 puta vise od trenutne bez ikakvih naknada i bla bla bla. Ok. Kul.

Nadam se da je ovaj aprilski apdejt bio valjan i da cete mi oprostiti ako se pozalim da me Jas nervira jer ima neke ful mega super slusalice za gejmere i svaki put ga moram lupiti da bi obratio paznju kad mu pricam. Trenutno gleda dokumentarac o radioaktivnim vukovima u Cernobilu, koji su ujedno i najveca vucja populacija u svijetu, njih 300. Eto.

59. Predzadnji blog.I to je u redu.

Prva tri mjeseca bila su euforicna.
Sljedecih 6 mjeseci bili su stresni i sretni.
Nakon 9 mjeseci misici na dusi i tijelu su se poceli opustati.
Posljednji mjesec je onaj kada se snijeg pocinje topiti i svijet se budi. Neke uspomene padaju u zaborav, neki glasovi postaju sve tisi i cinjenica da smo 10000 km daleko postaje opipljiva.
I to je u redu.

"Dajem casnu pionirsku rijec da cu marljivo uciti i raditi i biti dobar drug" mi je potajno bila misao vodilja. Trudila sam se od srca da vam rijecima oslikam gdje smo, sto smo i kako smo. Da budem na kavi u Skandalu iako sam ovdje. Da vi budete sa mnom dok sam ja u frizerskom salonu u kojem mi koreanka savjetuje da bi mi cokoladni ton super odgovarao: " you put something warm and shiny, like a chocorrrrateeee". Ja sam rekla da samo zbog njenog izraza lica dok je sa smijeskom izgovarala "chocorrrateee".I onda smo skoknuli do Red Robina pojesti najsocniji hamburger ikad. ( onaj prije Kopra je i dalje br. 1 ).

Sasvim je razumljivo da je vrijeme vama drugacije teklo nego meni.
I to je u redu.

Neku vecer smo otisli na veceru kod jednih poznanika - on je francuski kuhar koji ima svoje proizvode u nasem ducanu ( tako smo se upoznali ). To je bila nedjelja i ja sam bila umorna nakon posla...onako kad si malodusan, svi ti idu na zivce i imas osjecaj da radis ko lud a da nitko to ne kuzi. E, tako umorna. Malo mi je trebalo da se natjeram da odemo kod Reggija i nije mi bilo ni najmanje zao - na vratima me zagrlila njegova zena ( Egipcanka ) u dugoj haljini i raspustene kose a iza nje mi je mahnula njihova 10 godisnja kci - savrseni mix izmedju njih dvoje, ta ce biti egzoticna plavokosa ljepotica koja prica tri jezika ( engleski, francuski i arapski ). Reggi je plav i okrugao, bas onako kako si zamisljamo francuskog kuhara. On i Jas su nestali u njegovoj radnoj sobi a ona i ja smo sjedile u kuhinji, jele sjemenke, feta sir namaz, punjene masline i pile crveno vino. U pozadini je svirao nekakav francuski pop i mi smo bile sve glasnije dok smo se smijale i prepricavale si neke price, pricice. I bilo mi je jako drago sto smo im dosli u posjetu jer me njena pozitiva, njihov ugodan i prozracan dom i prica o njihovom pocetku o dolasku u Albertu podsjetilo sto tocno zelim i da sve sto sad radimo ima smisla i da smo na dobrom putu. Kasnije smo jeli svasta nesto fino i pili svasta nesto fino i smijali se svakako nekako fino i dosli doma oko ponoc. Drugi dan na poslu sam se u pola manje pilala oko nekih stvari..mozda i zato sto sam radila od 7 pa sam bila umorna. No to je u redu. Pred kraj smjene sam posluzivala jednu obitelj i curica me pitala jesmo li mi "cheese scientists" jer imamo bijele kute i prodajemo sireve. Od srca me nasmijala i dok sam to kasnije prepricavala Heidi ona je ispalila da sam ja "Dr. Dzeko ( kao Jacko - Jekyll ) a ona je Mr. Heid ( Heidi kao Hyde ) na sta su se svi oko nas poceli hihotati....eto. Ja sam nekom zla blizanka hahahaha.

U utorak sam pak odradila 12-satnu smjenu jer je ekipa iz restauranta imala neki event i htjeli su da im ja dodjem odraditi ( opet ) sto meni odgovara. Malo si nabijem sate, malo koji dolar vise i tako to....ovaj event je bio uglavnom za novinare i neke spizza ekipe, puno nabotoxiranih riba i baba od 70 koje ni ne trepcu koliko plastique fantastique radnji je na njima radjeno. Meni je bilo super jer sam si pospikala sa nekim zanimljivim ljudima ali brate mili nogice i kriza mi otpala. Ali srijeda mi je slobodna pa sam zato corila dulje. Sto je u redu.

2.4. isli smo na koncert od Kings of Leon i bilo je super super super! Imali smo sjedeca mjesta tocno preko puta bine ( prvi put da smo sjedili na koncertu - oni u Areni se ne broje ) i bilo je fenomenalno. Kad smo ih gledali u Bologni prije par godina nisu bas komunicirali s publikom ali sada su bili na "domacem" terenu pa im je valjda bilo lakse. To mi je isto napunilo baterije.

Snijeg se ( napokon ) otopio, temperature su iznad nule...danas je bilo toliko toplo da smo sjedili vani bez jakni. Ali nocas puse i kisa je pa podsjeca na jugo.

Nisam jos oducila hoce li ovo biti predzadnji blog za prvih godinu dana sto smo tu ( a to ce biti 2. svibnja ) ili predzadnji blog opcenito....kako god da odlucim, naslov je opravdan :)

A sada par slikica, jel to u redu?

Koncert KOL

Mocha nesto nesto Frapuccino,,,navukla sam se na neku Starbucks gadariju. Jasen je kriv.

Elvis nas je budio, probudio i onda smo popili kavu via mobitel i skype

Jasen je u sali obecao napraviti tortu jednoj curi za rodjendan. Onda je shvatio da samo on misli da je sala :)

I za kraj: pita novinarka malog eskima " kako se zivi kod vas?"
                                                    on: " pa doblo..."
                                                    ona:" a kako je u skoli?"
                                                   on: pa u ledu je".

Hihihi.....