60. Aprilski apdejt.

April se blizi kraju, snijeg se topi i grad polako dobiva boju. Vecernje setnje postaju lakse jer odbacujemo slojeve odjece...nemojte me krivo shvatiti - jedan dan je 16 stupnjeva i nebo je bezobrazno plavo kao da su svi oblaci otplutali na drugi kraj planete a vec sljedece jutro se probudimo sa pahuljama i temperaturama blizu nule. To je kanadsko proljece.
Od zadnjeg posta novosti je dosta. Nisu novosti koje nam mjenjaju sudbinu ali su sarolike, zabavne i pozitivne. Primjerice, jedan cica koji vikendom prodaje kobasice kod nas ( nazovimo ga Jacobo, preko 70 god. ) samohrani otac, engleski na bazicnom nivou iako tu zivi od svoje 20-te: man je dobio na lotu preko milju larado. Sta radi? Evo i dalje vrti kobaje kod nas, ceka 6. mjesec kad ce svima pokazati fakica i otici u Italiju na odmor. Sta si je kupio? Koznu jaknu jer si je to oduvijek zelio. Koliki ce porez platiti na dobivenu lovu? Manji nego inace jer je uzdrzavao svoje kcerke do njihovog 18. rodjendana i nije trazio novcice od drzavice.
Nadalje, novo je da mi je palo na pamet kako bi super bilo da imam neki fotic za pod vodu ( ti obicno imaju i "antishock" foru ) pa sam malo poprckala po netu, odlucila se za naj omjer cijene i kvalitete i sad imam imam nesto za ronjanje na fratarskom te za gnjurenje u snijeg u Edmontonu.

U jednom od nasih skitanja po gradu, usetali smo u slasticarnicu imenom Whimsical Cake Studio: mlada vlasnica je cesti kupac u ducanu gdje radimo i tako smo se skompale. Zapravo, kad smo se skompale ona je bila u procesu otvaranja i neki dan se pojavila u ducanu sa cokolada/maslac od kikirikija malenim kolacicima koje je nazvala Awesome peanut butter kisses jer kad ih probas su stvarno: awesome.

Sljedeci dan smo otisli u posjetu da vidimo njeno radno mjesto i dala nam je kompletan tour njene radione ( koje je u malo u Vintage stilu sa puno lijepih detalja ) a nasred radne plohe bila je torta na kojoj je upravo radila. Pravo malo umjetnicko dijelo. Uglavnom, nakon sto sam je uspijela nagovoriti da platim kutiju punu mini cupcakesa ( koje smo pojeli u sljedecih pola sata ) i utrpala mi je jos Awesome kolacica u djep, krenuli smo prema Antique mallu kojeg nam je preporucila jer ona tamo kupuje prcke mrcke za svoj studio.

 

Ugodnih nekoliko sati potroseno. :) 

 Od posljednjeg posta do danas dogodilo se to da smo imali mini poplavicu u stanu jer se zacepila jedna cijev ( uraslo je korijenje od stabla u nju ) - ekipa iz odrzavanja ( gradska tvrtka ) dosla je 9 navecer isti dan i rijesila stvar. Posto je stablo na gradskoj povrsini troskovi bi trebali ici na njih. Susjed i stanodavac je odlucio zbog toga ubrzati plan i umjesto da ceka ljeto stavit ce novi laminat ovih dana jer smo zbog vode morali rezati i micati komade tepiha. 

Ne sjecam se vise jesam li vam spominjala taj slowcooker sto imamo ali mi je to omiljena spravica u kuhinji: neki dan sam ubacila pilece batke, soja sos, malo pesta od rajcice, cesnjak i utrljala smedjeg secera u meso. Kad smo se vratili s posla docekalo nas toplo, mekano, fino meso a meni je bilo poslije slabo jer sam se prejela. 

U namjeri da nastavim sa slanjem fotografija na natjecaje sljedeci izaziv bio je zivotinjskog motiva: posto Heidi ima jack russella imenom Jack koji je super smjesan / nabrijan / simpatican / pametan odlucila sam probati uhvatiti ga u skoku iz pticje perspektive. 

Pola sata kasnije i stotinjak opaljenih fotki koje su ili polumutne ili ga pola nedostaje u kadru i slicno, ova je fotka bila slag na kraju. Iako sam se od srca nasmijala, mislim da cu morati pronaci novi model.

 

Jos uvijek nisam sigurna je li ovo posljednji post ili ne jer mi je stranica na koju mislim "preseliti" blog je jos uvijek u izradi  pa ne ocekujte nikakve dramaturske preokrete: ili cu nastaviti pisati tu ili cu postaviti link na novi blog.

U srijedu je pocela padati kisa pa sam ja to iskoristila da idem slikati lokvice oko kuce a Jas je pokupio u auto sve stare boce u kuci pa potom i mene i uputili smo se prema lokalnom rock radiju da dostavimo boce jer su ih skupljali u dobrotvorne svrhe: da kupe kombi koji je pogodan za ljude u invalidskim kolicima ( za neku obitelj, cini mi se ). Mi smo otisli tamo oko 1 popodne i oni su vec skupili veliki postotak. Meni se svidja sto ovdje reciklaza funkcionira: odjecu nosis u Value Village ( ili neke druge ustanove ) gdje si mozes kupiti nove stvari, boce nosis u bottle depote, smece kamioni za sortirani otpad prolaze jednom tjedno...i tako dalje. Potrosacko drustvo u kojem se pokusava minimalizirati otpad. Barem mi se tako cini. Njihova on line "Butiga" za oglase je prepuna stvari koje se poklanjaju, samo dodji i uzmi, prodaja i kupnja, mjenjanje sve u klik dva i ljudi su aktivni u tome. Super. 

 Sto se naseg statusa tice, mi smo jos uvijek u nekoj "pocetnoj" fazi, sto ce reci: cucimo i cekamo. Odnosno ja. S obzirom da sam se prijavila na taj pilot projekt za dobivanje stalne boravisne dozvole, jos uvije cekam ( i mantram ) pa mi mijenjanje posla nije opcija. Jasen je pak poceo istrazivati to polje. Ja si misli preusmjeravam razno raznim aktivnostima i planiranjima ( tipa sta cemo i kako cemo za godisnji ) dok moj dragi planira i stalno mi baca neke statistike i brojke na sto se meni desi overload po poludim jer ne mogu nista drugo nego cekati To nam je plan A. ako nam taj projekt ( sacuvajboze ) ne upali, postoji i plan B i C i td. pa cemo koracati dalje u tom smjeru ali trenutno je faza koju ja volim zvati  frozen. S druge strane, kad pogledam sta smo u posljednjih skoro godinu dana postigli i napravili sa minimalnim placama mi je malo lakse. Primjerice, kad smo kupovali karte za Hr preko neta, nismo mogli jer je kreditni rejting Jasu bio max soma dolara ( iako smo imali novce na tekucem i stednom ) pa smo morali izvadjati "bijesne gliste" da kupimo karte. ( Ne bas, ali dobro - kupila je frendica sa svojom kreditnom i mi smo joj dali novce ). Kad smo otisli u banku dignuti te novce, zenska je rekla: Oooo vi ste super klijent i sve placate na vrijeme, mi cemo vam dignuti kreditnu sposobnost 4 puta vise od trenutne bez ikakvih naknada i bla bla bla. Ok. Kul.

Nadam se da je ovaj aprilski apdejt bio valjan i da cete mi oprostiti ako se pozalim da me Jas nervira jer ima neke ful mega super slusalice za gejmere i svaki put ga moram lupiti da bi obratio paznju kad mu pricam. Trenutno gleda dokumentarac o radioaktivnim vukovima u Cernobilu, koji su ujedno i najveca vucja populacija u svijetu, njih 300. Eto.