59. Predzadnji blog.I to je u redu.

Prva tri mjeseca bila su euforicna.
Sljedecih 6 mjeseci bili su stresni i sretni.
Nakon 9 mjeseci misici na dusi i tijelu su se poceli opustati.
Posljednji mjesec je onaj kada se snijeg pocinje topiti i svijet se budi. Neke uspomene padaju u zaborav, neki glasovi postaju sve tisi i cinjenica da smo 10000 km daleko postaje opipljiva.
I to je u redu.

"Dajem casnu pionirsku rijec da cu marljivo uciti i raditi i biti dobar drug" mi je potajno bila misao vodilja. Trudila sam se od srca da vam rijecima oslikam gdje smo, sto smo i kako smo. Da budem na kavi u Skandalu iako sam ovdje. Da vi budete sa mnom dok sam ja u frizerskom salonu u kojem mi koreanka savjetuje da bi mi cokoladni ton super odgovarao: " you put something warm and shiny, like a chocorrrrateeee". Ja sam rekla da samo zbog njenog izraza lica dok je sa smijeskom izgovarala "chocorrrateee".I onda smo skoknuli do Red Robina pojesti najsocniji hamburger ikad. ( onaj prije Kopra je i dalje br. 1 ).

Sasvim je razumljivo da je vrijeme vama drugacije teklo nego meni.
I to je u redu.

Neku vecer smo otisli na veceru kod jednih poznanika - on je francuski kuhar koji ima svoje proizvode u nasem ducanu ( tako smo se upoznali ). To je bila nedjelja i ja sam bila umorna nakon posla...onako kad si malodusan, svi ti idu na zivce i imas osjecaj da radis ko lud a da nitko to ne kuzi. E, tako umorna. Malo mi je trebalo da se natjeram da odemo kod Reggija i nije mi bilo ni najmanje zao - na vratima me zagrlila njegova zena ( Egipcanka ) u dugoj haljini i raspustene kose a iza nje mi je mahnula njihova 10 godisnja kci - savrseni mix izmedju njih dvoje, ta ce biti egzoticna plavokosa ljepotica koja prica tri jezika ( engleski, francuski i arapski ). Reggi je plav i okrugao, bas onako kako si zamisljamo francuskog kuhara. On i Jas su nestali u njegovoj radnoj sobi a ona i ja smo sjedile u kuhinji, jele sjemenke, feta sir namaz, punjene masline i pile crveno vino. U pozadini je svirao nekakav francuski pop i mi smo bile sve glasnije dok smo se smijale i prepricavale si neke price, pricice. I bilo mi je jako drago sto smo im dosli u posjetu jer me njena pozitiva, njihov ugodan i prozracan dom i prica o njihovom pocetku o dolasku u Albertu podsjetilo sto tocno zelim i da sve sto sad radimo ima smisla i da smo na dobrom putu. Kasnije smo jeli svasta nesto fino i pili svasta nesto fino i smijali se svakako nekako fino i dosli doma oko ponoc. Drugi dan na poslu sam se u pola manje pilala oko nekih stvari..mozda i zato sto sam radila od 7 pa sam bila umorna. No to je u redu. Pred kraj smjene sam posluzivala jednu obitelj i curica me pitala jesmo li mi "cheese scientists" jer imamo bijele kute i prodajemo sireve. Od srca me nasmijala i dok sam to kasnije prepricavala Heidi ona je ispalila da sam ja "Dr. Dzeko ( kao Jacko - Jekyll ) a ona je Mr. Heid ( Heidi kao Hyde ) na sta su se svi oko nas poceli hihotati....eto. Ja sam nekom zla blizanka hahahaha.

U utorak sam pak odradila 12-satnu smjenu jer je ekipa iz restauranta imala neki event i htjeli su da im ja dodjem odraditi ( opet ) sto meni odgovara. Malo si nabijem sate, malo koji dolar vise i tako to....ovaj event je bio uglavnom za novinare i neke spizza ekipe, puno nabotoxiranih riba i baba od 70 koje ni ne trepcu koliko plastique fantastique radnji je na njima radjeno. Meni je bilo super jer sam si pospikala sa nekim zanimljivim ljudima ali brate mili nogice i kriza mi otpala. Ali srijeda mi je slobodna pa sam zato corila dulje. Sto je u redu.

2.4. isli smo na koncert od Kings of Leon i bilo je super super super! Imali smo sjedeca mjesta tocno preko puta bine ( prvi put da smo sjedili na koncertu - oni u Areni se ne broje ) i bilo je fenomenalno. Kad smo ih gledali u Bologni prije par godina nisu bas komunicirali s publikom ali sada su bili na "domacem" terenu pa im je valjda bilo lakse. To mi je isto napunilo baterije.

Snijeg se ( napokon ) otopio, temperature su iznad nule...danas je bilo toliko toplo da smo sjedili vani bez jakni. Ali nocas puse i kisa je pa podsjeca na jugo.

Nisam jos oducila hoce li ovo biti predzadnji blog za prvih godinu dana sto smo tu ( a to ce biti 2. svibnja ) ili predzadnji blog opcenito....kako god da odlucim, naslov je opravdan :)

A sada par slikica, jel to u redu?

Koncert KOL

Mocha nesto nesto Frapuccino,,,navukla sam se na neku Starbucks gadariju. Jasen je kriv.

Elvis nas je budio, probudio i onda smo popili kavu via mobitel i skype

Jasen je u sali obecao napraviti tortu jednoj curi za rodjendan. Onda je shvatio da samo on misli da je sala :)

I za kraj: pita novinarka malog eskima " kako se zivi kod vas?"
                                                    on: " pa doblo..."
                                                    ona:" a kako je u skoli?"
                                                   on: pa u ledu je".

Hihihi.....