65. Suncana strana ulice.

Bio je topli, lijepljivi dan kada smo sletili u Edmonton. Ja sam se vratila sa mjesecnicom koja je odlucila pokucati na vrata negdje na pol puta, iznad oceana i sa prehladom koja mi je lice ukrasila crvenim, krastavim nosom. Dobro raspolozene i poluodmorne nas je docekala Mari sa trbuhom do zuba.
Od onda do danas dogodilo se svasta; festivali, rodjenje, pozivnica za vjencanje, povisica i odlasci kiroprakticaru. Najbolje da krenemo redom.

Okrivit cu ljeto za mrsava javljanja s moje i vase strane, skype nisam upalila od kad sam se vratila. Na poslu je mnogo njih na godisnjem a jedna zenska je nasla drugo radno mjesto pa se meni raspored izmjenjao i sad uglavnom radim prve smjene, sto znaci od 7 ujutro. Sto je ok jer onda radim do 4. Trenutno ne radim popodnevne smjene ( podne do 9 ) ali radim par sati dodatno na slobodan dan. Dobili smo i povisicu prosli tjedan pa sad imam dolar vise na sat. Kad nisam u ducanu, zadnje mjesto gdje me naci jest kuca jer smo uvijek naokolo - pomagali smo Sandri oko kuce i u kuci ( malo ciscenje, vrtlarenje i ostale "enje" ) ili bih isla u setnju s Mari i aparatom biljezila zadnje dane njene trudnoce. Prve nedjelje u kolovozu bili smo u kuci njenih roditelja na rodjendanu od njene sestre ( koja isto radi part time u ducanu, upravo je zavrsila antroplogiju i ima super smisao za humor ) i dok se smijala joj je pukao vodenjak. 24 sata kasnije, na carski red na svijet je stigla mala Elena.
Jasen me nedavno iznenadio kartama za Wicked - nagradjivani Broadway show o vjesticama iz Oza. Imala sam priliku gledati broadwajski mjuzikl uzivo! Mislim da nema potrebe reci koliko sam bila uzbudjena i odusevljena. Nije mi smetalo ni to sto nisam ponjela naocale sa sobom ( jer je bilo iznenadjenje pa nisam znala gdje idemo ).
Ovo je link na trailer, ako vas zanima:

https://www.youtube.com/watch?v=brSmAPGcYzE

Osim na ovu ljepotu, uzivali smo i na K-days ( iliti po nasli vasar u Sijanskoj sumi ali sa super koncertima i vatrometom na kraju )

Se vidi kako gubim.

 Doma sam se vratila sa ogromnim kricavo zelenim plisanim kameleonom koji nam zauzima pola dnevnog boravka. I jela sam prvi corn dog, sluzbeno.

Pica on d stik nisam probala.

Jedan dan sam isla i na plazu na jezero, bilo je lijepo unatoc tome sto je nebo bilo prekriveno dimom koji je nosen vjetrom stigao sa sjevernih teritorija gdje je harao pozar. Nisam se kupala ali bilo je lijepo lezati na pjesku na Wabamun jezeru, sat vremena voznje od grada.

Gledam slike na facebooku i sve su more, lezaljke i to pa se trudim drzati suncane strane ulice da upijem sto vise zraka da ima sta da me grije kada krene hladno. 9 sati u klimatiziranom prostoru i umjetnom svjetlu isto ne pomaze suvise u ljetnoj atmosferi, zato se fokusiram na to kako provodim sve sate nakon posla.
Kao  na primjer danas; imam poluslobodan dan pa nastavak bloga slijedi sutra jer idem van. Ciao.