66. Pos'o - kuca - pos'o - kuca - septembar!

Nije da ne pisem jer se nista ne dogadja nego jer se ne dogadja nista sto bi vas toliko zaintrigiralo da biste me slusali bez daha da smo sad negdje na kavi. Koristim sve prekovremene i extra sate i vise sam u ducanu nego igdje drugdje. Tu i tamo idem kod kiroprakticara ( 2 put tjedno, preko zdravstvenog ) a i Jasena sam namamila da ode na masazu. Pozvani smo na vjencanje polovicom mjeseca. Imam dva para cipela na petu. Vani je 20ak stupnjeva i ljeto pomalo odlazi iz grada.Cuvali smo psa od frenda tjedan dana. Pas je mix crnog labradora i hrta.
Prije toga smo bili jedan dan na Heretige days -  to je veliki festival uz rijeku gdje su postavljeni satori puno raznih zemalja gdje mozes probati njihovu hranu, gledati plesove....
Neki dan smo zbrisali iz grada na dva dana. Vidjeli neke prekrasne pejzaze, pjesacili do iznemoglosti, pronasli sajlu usred sume koja vodi preko rijeke koja tece tako glasno da ne cujes vlastite misli. Utocala sam noge u ledeno jezero, u jezero iznad kojeg vodi staza prema medvjedima.
Hodali smo po staklenom mostu iznad ledenjaka i spavali u autu.
Danas sam odradila 14 sati...od 7 ujutro do 9 navecer. Mislim da se toliko forsiram jer mi se ne da razmisljati. Ne da mi se razmisljati o svim tim izmjenama, promjenama, statusima,opcenito o stvarima na koje imam minimalno ili nimalo utjecaja....to me zamara. Biti fizicki umorna me ne zamara.
Ponekad odem do Mari i zibam malu bebu da se ona moze odmoriti ili istusirati. Ponekad zaboravim naocale na posao pa trepcem jer ne vidim kitu pred nosom. ( Kitu cvijeca. Nije moj problem sto imate prljave misli ).
Citam neki stari SF koji mi je Jasen nabavio preko Amazona, ponekad neke putopise ( zadnja dva o Mongoliji i Peruu ). Cini mi se kao da vrijeme curi kroz prste i da sam izgubila doticaj sa svima....i nakon takvih misli najcesce zaspem jer sam umorna.
I tako je stigao septembar. A vi, kako ste?

Above Moraine Lake

Ono kad ostanes bez daha.

Mr. Jasen na kava pauzi negdje izmedju planina i grada