Monday, 29 September 2014

68. Zuto lisce lijubavi

 - bili smo u  najruznijem restaurantu u gradu

 -polozila sam vozacki
 -kupila sam auto
 - svi me ignoriraju na skype-u
 -nitko mi se ne javlja
- isli smo na Edmonton Expo ( iliti Comicon ) i medju masu super stvari sat vremena smo proveli slusajuci ove momke kako pricaju i odgovaraju na pitanja iz publike:


- isli smo na dva dana na jug Alberte u dolinu koja je ogromno nalaziste dinosaurusa
- ne spominjem bedove jer oni nisu zanimljivi
- jednoj frendici je macka odsetala iz kuce i sad je full tuzna
- gledala sam film "Tajni zivot Waltera Mitty-a" i prekrasan je.

Hello, hellooo, h e l l o o...e l l o...e l l o....l l o....o..oo ( jeka ). 

evo slikica iz Drumhellera









Friday, 5 September 2014

67. Urbani lovac ( tj. kako sacuvati novac )

Vec sam vam u par navrata spominjala moje izlete u second hand ducane i neskromno opisivala odjevne komade koje sam ulovila. Svako malo uletim u neki od spomenutih radnji i izletim punih vrecica laksa za tek kojih 30ak dolara. Kao danas, npr. Heidi i ja smo otisle nakon posla jer njoj treba zimska jakna a ja bi si pogledala neku haljinu za vjencanje. Vecinu vremena smo provele smijuci se kosuljama sa jastucicima i nevjerovatnim uzorcima, isprobavanjem haljina koje su super na vjesalicama ali katastrofalne na nama i planirajuci temu za sljedeci  "cookie exchange party". Mislim da ce tema biti najgadnija - kosulja - u -stilu - 80-tih.
Da se vratim par dana u nazad, prije naseg dvodnevne avanture po Rocky mountains, isla sam nabrzaka kupiti neke majce za vanjske aktivnosti ( jbmti, pisem ko gugl trenslejt. Pod "majce za vanjske aktivnosti "mislim gornje trenerke, vjetrovke i sl. ) Firefly zeleni suskavac, McKinley majca vodo - vjetrooptorna sa etiketom na sebi i crvena adidas majca kratkih rukava, takodjer sa etiketom me doslo 20 dolara.
To za mene znaci biti urbani lovac jer ulov je bio vise nego dobar! Prvo, ja sam cheap bastard i ako mogu nesto platiti manje, necu se buniti. Drugo, ja sam cigo u dusi i nema mi draze nego kopati i traziti dok ne nadjem nesto zlata vrijedno. Ono sto je nekom smece meni je ulov! Dragi moji, tu je tolika fluktoacija stvari i potrosackog stanja uma da ljudi nove stvari sa etiketom na sebi, ni jednom obucene, doniraju i ostavljaju u second hand ducanima. I mnogi kupuju u istim.  Treba samo ici svako malo i probati nesto uloviti a ja sam skoro uvijek imala srece.To mi omogucava da uzivam u lijepim stvarima bez da potrosim bogatstvo.
Danas nisam izasla sa oblekom za vjencanje ali sam izasla sa cipelama, vunenim smedjim kaputom, haljinom i bluzom. Cipele su nove novcate sa etiketom i cijenom iz ducana ( bile 65 pa snizene na 49 $ te zavrsile u Goodwillu gdje sam ih ja pokupila ). Po đonu se vidi da nisu nikad nosene, takodjer. Platila: 8 $.


Biti urbani lovac je isto kao biti sakupljac sparuga. Treba razviti oko za detalje. Pogledas odjevni predmet iznutra i izvana, sasivene etikete i rubove. Ova besprijekorna bluza iz Gapa kostala me 7 $.

Jedan frend je mislio da sam izasla vani u pidjami. Ne'am pojma zasto.
U ovom ducanu vecina stvari ima unificarnu cijenu : majce kratkih rukava 5 $, hlace 8, haljine 7, zimski kaputi 14 $. Uvijek postoje i akcije kada su odredjene stvari oznacene na snizenju ( plava oznaka je 50% ) pa sam ja danas glanc novi jesensko - pocetak zimski - kaput platila samo 7 umjesto 14 dolara.

Aldo cipelice ( nikad nosene ) kupila sam za 8$.



Kada se umorim od lova onda citam knjige...posebice SF koji mi je bio dobar u srednjoj skoli. SF trilogiju o planetu na kojem su zene glavne a muski su kao ful nesposobni i tapija jer ih je bozica kaznila sto su bili muski supci prije milijun godina. I te zenske imaju majmune koji pricaju za kompanjone. I postoji neki ostatak muskaraca koji zive na nekim svemirskim brodovima i plutaju po nebu i snadbjevaju se sa zenskolikog planeta pa one dignu revoluciju, tj. napadnu taj brod i tako.....
Ostalo sve je igra cekanja: cekanje odgovora za turisticku vizu za SAD, cekanje hocu li dobiti kreditnu karticu da si pocnem podizati kreditni rejting ( nadam se ), i nadasve cekanje odgovora od provincije za moje apliciranje za stalani boravak....cekanje hoce li Jasen dobiti novi posao ili ne. ( usao je u uzi krug ).
Cekanje da zavrsi smjena da odem doma, cekanje da svane dan da odem na posao....svi planovi o skolovanju / putovanju su nam za sada na cekanju. Moja web stranica sa slikama i dalje ceka bolje dane.... ako osjecate dasak frustracije u mom postu, dobro osjecate. Neka predjesenska poludepresija me hvata. Bas mi dodje da opsujem samu sebe.
Postajem antisocijalna i na socijalnim mrezama, mozda mi je vrijeme da si nadjem neku drinking frendicu i izadjem malo vani.


Tuesday, 2 September 2014

66. Pos'o - kuca - pos'o - kuca - septembar!

Nije da ne pisem jer se nista ne dogadja nego jer se ne dogadja nista sto bi vas toliko zaintrigiralo da biste me slusali bez daha da smo sad negdje na kavi. Koristim sve prekovremene i extra sate i vise sam u ducanu nego igdje drugdje. Tu i tamo idem kod kiroprakticara ( 2 put tjedno, preko zdravstvenog ) a i Jasena sam namamila da ode na masazu. Pozvani smo na vjencanje polovicom mjeseca. Imam dva para cipela na petu. Vani je 20ak stupnjeva i ljeto pomalo odlazi iz grada.Cuvali smo psa od frenda tjedan dana. Pas je mix crnog labradora i hrta.
Prije toga smo bili jedan dan na Heretige days -  to je veliki festival uz rijeku gdje su postavljeni satori puno raznih zemalja gdje mozes probati njihovu hranu, gledati plesove....
Neki dan smo zbrisali iz grada na dva dana. Vidjeli neke prekrasne pejzaze, pjesacili do iznemoglosti, pronasli sajlu usred sume koja vodi preko rijeke koja tece tako glasno da ne cujes vlastite misli. Utocala sam noge u ledeno jezero, u jezero iznad kojeg vodi staza prema medvjedima.
Hodali smo po staklenom mostu iznad ledenjaka i spavali u autu.
Danas sam odradila 14 sati...od 7 ujutro do 9 navecer. Mislim da se toliko forsiram jer mi se ne da razmisljati. Ne da mi se razmisljati o svim tim izmjenama, promjenama, statusima,opcenito o stvarima na koje imam minimalno ili nimalo utjecaja....to me zamara. Biti fizicki umorna me ne zamara.
Ponekad odem do Mari i zibam malu bebu da se ona moze odmoriti ili istusirati. Ponekad zaboravim naocale na posao pa trepcem jer ne vidim kitu pred nosom. ( Kitu cvijeca. Nije moj problem sto imate prljave misli ).
Citam neki stari SF koji mi je Jasen nabavio preko Amazona, ponekad neke putopise ( zadnja dva o Mongoliji i Peruu ). Cini mi se kao da vrijeme curi kroz prste i da sam izgubila doticaj sa svima....i nakon takvih misli najcesce zaspem jer sam umorna.
I tako je stigao septembar. A vi, kako ste?


Above Moraine Lake
Ono kad ostanes bez daha.
Mr. Jasen na kava pauzi negdje izmedju planina i grada