Da se vratim par dana u nazad, prije naseg dvodnevne avanture po Rocky mountains, isla sam nabrzaka kupiti neke majce za vanjske aktivnosti ( jbmti, pisem ko gugl trenslejt. Pod "majce za vanjske aktivnosti "mislim gornje trenerke, vjetrovke i sl. ) Firefly zeleni suskavac, McKinley majca vodo - vjetrooptorna sa etiketom na sebi i crvena adidas majca kratkih rukava, takodjer sa etiketom me doslo 20 dolara.
To za mene znaci biti urbani lovac jer ulov je bio vise nego dobar! Prvo, ja sam cheap bastard i ako mogu nesto platiti manje, necu se buniti. Drugo, ja sam cigo u dusi i nema mi draze nego kopati i traziti dok ne nadjem nesto zlata vrijedno. Ono sto je nekom smece meni je ulov! Dragi moji, tu je tolika fluktoacija stvari i potrosackog stanja uma da ljudi nove stvari sa etiketom na sebi, ni jednom obucene, doniraju i ostavljaju u second hand ducanima. I mnogi kupuju u istim. Treba samo ici svako malo i probati nesto uloviti a ja sam skoro uvijek imala srece.To mi omogucava da uzivam u lijepim stvarima bez da potrosim bogatstvo.
Danas nisam izasla sa oblekom za vjencanje ali sam izasla sa cipelama, vunenim smedjim kaputom, haljinom i bluzom. Cipele su nove novcate sa etiketom i cijenom iz ducana ( bile 65 pa snizene na 49 $ te zavrsile u Goodwillu gdje sam ih ja pokupila ). Po đonu se vidi da nisu nikad nosene, takodjer. Platila: 8 $.
Biti urbani lovac je isto kao biti sakupljac sparuga. Treba razviti oko za detalje. Pogledas odjevni predmet iznutra i izvana, sasivene etikete i rubove. Ova besprijekorna bluza iz Gapa kostala me 7 $.
Jedan frend je mislio da sam izasla vani u pidjami. Ne'am pojma zasto. |
Aldo cipelice ( nikad nosene ) kupila sam za 8$.
Kada se umorim od lova onda citam knjige...posebice SF koji mi je bio dobar u srednjoj skoli. SF trilogiju o planetu na kojem su zene glavne a muski su kao ful nesposobni i tapija jer ih je bozica kaznila sto su bili muski supci prije milijun godina. I te zenske imaju majmune koji pricaju za kompanjone. I postoji neki ostatak muskaraca koji zive na nekim svemirskim brodovima i plutaju po nebu i snadbjevaju se sa zenskolikog planeta pa one dignu revoluciju, tj. napadnu taj brod i tako.....
Ostalo sve je igra cekanja: cekanje odgovora za turisticku vizu za SAD, cekanje hocu li dobiti kreditnu karticu da si pocnem podizati kreditni rejting ( nadam se ), i nadasve cekanje odgovora od provincije za moje apliciranje za stalani boravak....cekanje hoce li Jasen dobiti novi posao ili ne. ( usao je u uzi krug ).
Cekanje da zavrsi smjena da odem doma, cekanje da svane dan da odem na posao....svi planovi o skolovanju / putovanju su nam za sada na cekanju. Moja web stranica sa slikama i dalje ceka bolje dane.... ako osjecate dasak frustracije u mom postu, dobro osjecate. Neka predjesenska poludepresija me hvata. Bas mi dodje da opsujem samu sebe.
Postajem antisocijalna i na socijalnim mrezama, mozda mi je vrijeme da si nadjem neku drinking frendicu i izadjem malo vani.
No comments:
Post a Comment