69. Hvala

Dopuhalo me u drugi po redu listopad u Kanadi. Imam slobodan dan i nakon sto sam otvorila okice, ostala sam se jos malo izlezavati u krevetu...nigdje mi se ne zuri. Nocas sam se ustala da virnem kroz prozor i pogledam taj krvavi mjesec....dok sam polubudna razmisljala o tome, nekako sam se sjetila Monte Zara i pogleda koji je bio visi za 5 katova...sjetila sam se kako sam cula vjetar kroz one suplje prozore. Kako mi je bilo hladno svako jutro kad bi se ustala iz kreveta. Pogledala sam na lijevo u poluotvoreni ormar iz kojeg su virile tajice - kao da cekaju da ih navucem. Sjetila sam se onog ormara iz 1950 koji je upio sve mirise svih ljudi i stvari koji su prosli mimo ili kroz njega. Onaj lagano ustajali vonj sto se uvukao u sve plahte, rucnike i majce bez obzira koliko puta bili oprani. Nogom sam gurnula vrata ormara i pogledala u uredno poslozene na vjesalici kosulje, majce i kardigane. Taman na broj, bez suvisnih stvari ( onih starih trenerki datiranih iz predhodne drzave i hlaca u koje cu jednom opet mozda stati, satenske majce za svecane prilike na koje ne idem i ostale pizdarije. ) Skrenula sam pogled jos malo u lijevo na knjige  - engleske verzije omiljenog stiva iz srednje skole. I onda opet na drugu stranu, prema prozoru. Vani je sivo ali lijepo jer volim jesen. Promrmljala sam "hvala" i u tom trenu je Jas usetao u sobu sa cetkicom za zube i pastom oko ustiju...pogledao me ali nije komentirao. Mozda me nije cuo. Mislim da me nije cuo.
Miris kave me natjerao da se izmigoljim iz kreveta pa sam se cupava i neopranih zubiju sjela pred komp. Sarmantno. Jas mi je pokazao Jakovljev mail u kojem kaze sto mu je uzimalo 80 % vremena u zadnjih par mjeseci i prituzbu kako sam neplodan pisac jer imam samo par postova od kada sam se vratila iz Pule.  Ima covjek pravo. Winter is coming pa cu cesce cucati doma i piskarati - valjda.
U medjuvremenu se mogu ispricati sa razno raznim gibanjima koja sam do sada spominjala....evo, primjerice jucer nakon posla sam cuvala bebicu susjedicu da novopeceni roditelji malo otkace i odu u kino na par sati. Dosla je i Heidi pa smo gledale Rocky Horror Picture Show. Ako ne znate, uguglajte. Mjuzikl + 1970 - te + rock + B filmovi+ muskarac obucen kao zena = stvoreno za mene. Priznajem, nismo odgledale do kraja jer su prdjenje i smjesne face male bebe bile malo zanimljivije.

Tu je Halloween sveprisutan a vec se ozbiljno diskutira i o cookie exchange party-u. Ne znam jesam li vam spomenula jednu obitelj ( mama, sin i kcer rade sa nama ) iz Sri Lanke koji uvijek imaju kucu punu ljudi i stol pun hrane - Jasen obozava njenu kuhinju a ona ( mama Anoma ) mu svako malo donese rucak na posao...ovo je slika sa 21. rodjendana njenog sina

Jasen radi quality check

Pomalo ( ali nadam se sigurno ) pocinjem graditi site sa fotografijama. Nekoliko fotografija za pocetak. Ako vam se da, vi koji niste, bacite oko:

http://ninadzeko.wix.com/ninche

Umjesto da radim mash up fotki od prije /sada/ tu/ tamo/ tema ova - tema ona / odlucila sam pojednostaviti i krenuti od tu gdje jesam: zato i ime "new in Alberta"  foto album. Pa cemo vidjeti kamo ce me odvesti. Uglavnom, mrvicu cu se pohvaliti na podrsci koji sam dobila od jedne drage Londoncanke:
 " Well I've just looked at the landscapes and they are simply stunning ! They make you want to visit them as gaze at them in person...I had no idea Canada was so beautiful. Each shot though is composed so beautifully! You've done Mother Nature proud...". Zato kad se probudim kazem: hvala. 
Do sljedeceg oktobarskog citanja! 
                                                                                          Hvala