Jucer ranom zorom krenuli smo za Calgary. Cilj: americka ambasada. Misija: odobrenje turisticke vize. Stigli smo u planirano vrijeme i nasli parking dva bloka dalje ( naravno, ambasada je u centru grada. Parking je u centru grada. Parking je skup. Jasen je psovao. ). Uredi ambasade su u sklopu Rocky Mountains Plaza zgrade ( da si ne docarate mini vajt haus u izoliranom podrucju ). Kad smo usli, morali smo cekati u redu jedan iza drugoga i priljubljeni uz zid. U ured preko puta su ljudi ulazili i potom izlazili kroz druga vrata prolazeci pored nas - u redu jedan iza drugoga, sa cuvarom na pocetku i na kraju kolone. Cuvar na pocetku kolone je jedan od onih 23 - godisnjaka koji zgledaju kao da im je 40. Poceci celavosti, neproprocionalne naslage sala oko struka, drzeci ruku na imaginarnom pistolju ( mozda su mu dali pepper spray, eventualno ) i deruci se na nas ( djecu, starce, i ostale face u jednoredu ). " Now, everybody against the wall, nobody moves! Sir - yes, you, start walking with your right foot...hey you! What are you looking at!? Eyes upfront. Let's move people!". Pogledala sam Jasena i on me pogledao nazad moleci me da ne reagiram jer...mi zelimo turisticku vizu. Svoje negodovanje sam pokazala premjestajuci se s noge na nogu i kolutajuci ocima. Pametnom dosta. Doslo je vrijeme da se nas red preseli na suprotni zid, onaj koji vodi ka ulazu - tamo su nam provjeravali dokumente te nam rekli da ne smijemo imati NISTA sa sobom. "Gdje da ostavimo stvari?" - Vani, na lijevo pa ravno pa zelena zgrada. Mi izasli po uputama, ali odustali i ostavili stvari u autu ( osim obicnog kljuca za auto, jer ako si i kljuc zakljucamo u autu, j***li smo jeza ). Vratimo se nazad, svi trce unutra - van, usput saznamo da je ta zgrada gdje ljudi mogu ostaviti stvari nekakav hostel...whatever. Jer im nije palo na pamet da stave red pretinaca ili obavjeste ljude u mailu ili bar na ulazu u zgradu. Ne, nego kad trebas uci, onda ti kazu...ne organizacija. U jednoredu. Ok, dakle, usli smo unutra, gdje smo sa sebe skinuli jakne ( pojas i sta god imas na sebi ) i onda su nas pregledali sa detektorom. Ne trebam nadodati da je sigurnost bila na nivou filmova a i ljubaznost im je bila ista. Lagano gurkanje staraca i djece ( koja su stajala bosa jer su im uzimali cipele da im provjeravaju i vracali ih tek na kraju ) kao da ne razumiju nista sto je van nekakvog prirucnika o sigurnosti koji su morali nauciti. Kad su nas ispretresali i podjelili brojeve onda su nas opet poslozili u jednored sa cuvarom na pocetku i nakraju pa smo svi krenuli u koracnicu. Sad su drugi bili uza zid dok smo mi hodali. Onda smo domarsirali do lifta, gdje smo se ugurali i izasli na 10 - om katu. Kad smo izasli, su nas opet poslagali po brojevima ( tj. mi smo se poslagali jer koncept tko je zadnji usao, taj ide prvi nije njihova logika ) i onda smo prosli kroz jos jedno osiguranje, metal detektor i onda smo usli u drugi ured sa nekoliko saltera - na lijevo je bila zatamnjena kabina odakle su nas promatrali a na desnu muskarac i zena kojima smo pokazali dokumente. Potom je sav taj red, brojevi i redoslijedi pao u zaborav jer su bila tri saltera pa je cekao tko je gdje stigao. Dosli smo na red, predali dokumente, gdje nas je teta pitala jeli nam ikad izdana viza za Ameriku. Onda smo isli cekati red na drugi salter gdje nas je neki mladi sluzbenik pitao isto ali nas je pitao da se zakunemo i onda su nam skenirali prste. Onda smo cekali treci red gdje nas je ispitivao taj isti sluzbenik - ispitivao nas je cijelih 40 sekundi: kad ste dosli u Kanadu, mislite li ostati u Kanadi i...onda je bacio te papire sebi iza ledja u neku kantu, nasmijao se i rekao: vize su vam odobrene, bit ce spremne i poslat cemo vam i za 7 dana. Have a nice day! Onda smo izasli na neka treca vrata, spustili se liftom nazad dole i izasli iz zgrade. Imali smo jos sat vremena parkinga a s obzirom da smo ga skupo platili nije dolazilo u obzir da se odvezemo ranije.
Hodali smo po centru, skretali lijevo - desno i uletili u nekakav restaurant / bbq - i ostali smo "paf". Nismo mogli bolje uletiti -
Palomino Smoke House
 |
| Photo courtesy of The Palomino Smoke House website |
Mekano, zadimljeno meso, velike porcije, nase gladne oci i osjecaj olaksanja kad nas konobarica posluzila sekundu nakon sto smo sjeli. Cijeli dan smo bili siti i sumilo mi je u usima dok sam jela.
Oko 14 sati krenuli smo prema vojnim muzejima ( jer nam soba u hotelu jos nije bila spremna ) i izgubili par sati tamo. Nisam imala pojma koliko je kanadska vojska intervenirala naokolo, kao sto nisam imala pojma koliko je puno zena bilo u vojsci. Pomorski i zracni dio muzeja je superzanimljiv, kao i ljudi koji rade tamo...po izlasku smo krenuli da platimo ( jer je engleski starcic koji radi na kartama isao na pus pauzu kad smo mi dosli ) ali su vec napravili cash out blagajne i bla bla i kao "ma neee ne morate platit, sve ok, dodjite nam opet" spike. Thanks a lot Mr. Lancelot.
Nakon svog tog drila smo krenuli prema hotelu - tj. vise kao cheap motel spika, gdje bjegunci u filmovima brisu. Dobili smo sobu 300, sa dva bracna kreveta i velikim ogledalom i umivaonikom u sobi. Da, dobro ste procitali. Bukirah hotel preko neta jer je imao dobre kritike ( jeftin ali cist, za dan - dva prespavati je zakon ). Tocno tako - super cist, ekipa koja radi totalno ljubazna a ja sam iskoristila sobu za fotku pod nazivom " What happens when old couple stays in cheap hotel"
Nakon sto sam par puta skocila po krevetu i nazivcira Jasena, otisli smo na veceru po njegovom odabiru: tajlandski restaurant u blizini
Juree Thai Place. Nemate pojma kako mi je drago sto smo otisli - prava poslastica ( i za trbuh i za novcanik! ). Jela sam crveni curry sa skampima i rizu u kokosovom mlijeku. Da vam kazem nesto o toj rizi: cijelu vecer i cijeli drugi dan sam razmisljala o toj rizi. Taj kremasti, slatkasto gusti okus mi je bio u ustima cijelo vrijeme. Sve ostalo je palo u drugi plan...cim smo se vratili doma sam otisla u T&T (azijski ) supermarket i kupila namirnice, tako sam je jela i danas. I sutra cu jesti ostatke za rucak na poslu. Sve ostalo je isto bilo super. I atmosfera je bila odlicna jer nisu pretjerali sa unutarnjim dizajnom, kao sto ponekad to restauranti znaju...jos jednom smo se punih trbuha zaputili prema hotelu. Gledali smo Family guy na telki i ugasili svijetlo.
Drug dan kad smo se vracali doma, stali smo na pola puta u Gasoline Valley ( beMziske i klopa izmedju Edmontona i Calgarya ) da probamo nasiroko hvaljene donuts iz Donut Milla. Naravno, jedna je 1.49 a ako kupis 6 je 7.49. Sugar rush cijeli dan, samo to cu reci....wohooo!
Punog zeludca vas pozdravljam i nemojte mi ca zamiriti. Ala boh.
No comments:
Post a Comment