80. Dok cekam da me sreca pokaka

Bitno je biti aktivan.Sto bi rekli ovdje: put yourself out there! Ili sto bi ja rekla, nedamisebitidomajabibrijalanaokolo pa tako u duhu tih "sve ce biti dobro" i "i nemoj se pilati oko stvari na koje ne mozes utjecati" parola, sam si zaokupirala vecinu slobodnog vremena. Osim sto sam se prikljucila citalackom klubu ( book club ) gdje je cilj jedna knjiga mjesecno pa se onda nadjemo i razglabamo o knjizi, autoru, okolnostima pisanja pa skrenemo na teme koje nemaju veze s razlogom naseg okupljanja. Meni je super jer vecinu njih ne poznam i jer me forsa da procitam 1 knjigu mjesecno na engleskom.  Zatim sam upisala jedni kraci tecaj fotografije koji mi se jako svidio i bilo mi je super sjediti u klupi, ponavljati temelje fotografije i uciti nove stvari. Jedna od vjezba je bila kako pristupiti nepoznatim ljudima i zamoliti ih da ih fotkate - u neposrednoj blizini nalazi se staracki za casne sestre pa sam imala priliku porazgovarati sa nekoliko njih i opaliti nekoliko fora fotki. Obicno za ovu skolu fotografije treba odraditi njihov pocetnicki tecaj ( ako zelis odraditi vecinu njihovog sadrzaja ) ali je meni profa rekla da sam dosta dobra i da ako hocu doci kod nje na sate nocne fotografije da ne moram uzeti te bazne sate ( sto je usteda love i vremena ) pa za 15 ak dana idem odraditi nocne fotke uz strucno vodstvo. Lijepo je ulagati u sebe i biti okruzen ljudima koji su inspirativni.
Osim toga za posao pisem knjigu o sirevima ili ti vodic kroz nase proizvode ( porijeklo, nacin starenja, s cim ih servirati i td. ). Kad smo kod hrane, tu i tamo izvucem neki recept jer se cini lagan pa onda pobrasnim cijelu kuhinju dok ne uspijem u naumu. Obicno se radi u pecenju kolaca a ja sam vise za kuhanje nego za pecenje - to je previse precizno; moras pratiti svaki korak precizno i biti precizan u mjerenju...ako stavis secer prerano ili dodas premalo necega, neuspijeh je uglavnom zagarantiran. Kuhanje je druga prica.....puno je kreativnije. Slasticarstvo? Cista matematika.

Zadnji slobodan dan proveli smo vrzmajuci se po knjiznici

a popodne smo otisli na rucak u East Asian village gdje sam se toliko napucala hrane da sam mislila da cu eksplodirati.

Vecer sam provela samosazaljevajuci se na kaucu.

Kad smo kod hrane, vecer prije bili smo na vjencanju! Par koji radi s nama se zenio pa smo imali cast da budemo dio Filipinskog vjencanja a jos su me zamolili da ih pofotkam! Vjencanje je bilo u restaurantu koje sluzi filipinska i kineska jela, a nakon ceremonije i vecere su krenule - karaoke! Ne, ja nisam pjevala. Zahvaljujuci foto aparatu, izgledala sam dovoljno zauzeto pa me nisu gnjavili :).

Cijelu vecer su lovile disko-svijetla

Le kolegice

***

Nocas sam lezala u krevetu polubudna, uzivajuci u necemu sto se tu jako rijetko dogadja....slusala sam vjetar. Iako danas pada snijeg, jucer je bilo 15 stupnjeva a predvecer je pocela kisa i vjetar je poceo puhati. Vani je sve mirisalo na stabla i oblaci su bili sivi i olovni. Podsjetilo me na pulske nevere.
Tko zna kakvu ce nam avanturu Sutra donijeti. Mozda nas pokaka sreca a mozda galeb. Oboje ce biti temelj za dobru pricu.