82. Posljednji aprilski dani. Zeja me pensir.

Neke stvari se gube i nestaju kao snijeg koji se topi i pretvara u oblake. Neke stvari nastaju kao malen zeleni list koji se probija kroz sloj suhe trave i tek odmrznutih ostataka jesenskog lisca. Sto god ja mislila o tome i koliko god me to cinilo sretnom ili tuznom, ja ne mogu to promjeniti. Mogu samo odluciti hocu li biti tuzna ili sretna zbog toga ili jeli to uopce vazno.
Ljudi se mjenjaju. Okolnosti se mjenjaju. Ostavljaju nas iznenadjene ili razocarane, daju nam nadu ili onaj tezak, tupi osjecaj u trbuhu.
Stvari utjecu na nas onoliko koliko im to sami dopustimo. U kojem god pravcu da usmjerimo svoj zivot, odlucimo se na promjene, napredak, rast, mi u svojoj srzi uvijek ostajemo isti - oblikovani prijasnjim iskustvima. Mudrost je ne dopustiti da se to dogadja precesto. Mudrost je dopustiti novim iskustvima da nas oblikuju.

Mi jos nemamo neke nove novosti: u implied statusu, cekamo taj jedan papir da dodje da si mozemo napraviti vize i nastaviti planirati zivot. To je plan. ( koji bas i ne ovisi o nama, mi smo svoju ulogu odradili, sada je na nekom drugom da donese pozitivan ili negativan odgovor ). Nije to ni dobro ni lose. To je tako. J**at ga.

Sjecam se onog prvog euforicnog naleta kada smo izasli iz aerodroma. Onog blentavog osjecaja u lipnju kada je lezis u krevetu u 10 navecer a vani je jos dan. Kada sam prvi put vidjela polarnu svjetlost.  Jos uvijek me drze ti euforicni trenuci, samo Vas vise ne trazim pogledom da podjelim sa vama to neko novo predivno iskustvo, nego se samo polu nasmijesim i pognem glavu. Nije to ni dobro ni lose. To je tako.

Moram priznati da je lakse prolaziti kroz stresne situacije tako sto odes u Dinner Theater zameziti, popiti koktelcic i pogledati izvedbu "Dirty Dancing"....najbolja fora kod ovog dinner theatre je da su svi konobari glume neku ulogu ( ne u predstavi nego kao dio predstave...tako da je nas sluzila "sefica kuhinje" koja ima strah od ljudi a stol do nas je sluzila "stara ruskinja" koja je glavna spremacica i tjera strah u kosti. Ukrala cura show :)

 
.....ili otici na vecer sa profesoricom fotografije i 10 drugih foto entuzijasta da u ponoc, u mrklom mraku sa lampicom na glavi vjezbas oslikavanje svijetlom....( vrijedi promrzle noge )

ili radis duge expozicije dok ti neki redneck iz auta vice: "nice tripod!"

Eto, malo da se posprdam na vlastiti racun! Uzivam sto vise mogu, mislim na vas svakodnevno i
jos uvijek se desava da ja kazem: Nina a drugi cuju Lina. O well.

Nakon sto je Lina danas popila kavu i uputila se u postu poslati papire za produzenje radne dozvole, shvatila je da je jutros na facebooku njena frendica postala sliku sa komentarom "prvi kupanjac u moru". Lina je jos u jakni i ono..zatvorenim cipelama.

Osim tih noviteta, bili smo na babinjanju za malog bebacha po imenu Owen ( Sandrina necakinja ) pa sam opalila nekoliko fotki da joj pripremim fotobook i pojela hrpu dobrih cupcakesa koji su djelo moje kolegice s posla - Kennedie. Mlada cura koja radi divne slastice u slobodno vrijeme i to joj je dodatni izvor zarade.

I nadala sam se da cu za 2 godine imati 100 postova ali i 82 je super. Ma super je da to jos netko cita.