Od zadnjeg posta do danas imam "opravdano" zasto nisam pisala: nije mi bilo lako pohvatati ritam sa svim novostima koje su nas snasle. Neki od vas su primjetili onu nelaskavu fotku s posla na kojoj Jasen reze tortu okruzen kolegama jer mu je zadnji dan na poslu i ja stojim pored njega, u bijelom smoku okrugla kao lopta. Na moju srecu, stvar je samo do loseg kuta i ruznog kroja jer nisam dobila na kilazi. Jedino mjesto koje mi raste je trbuh. Za sada. Doduse, nije da je to nesto sto me brine, jer trbuh ne mogu uvuci a proteklih par mjeseci sam ga poluuspjesno skrivala ispod radne kute ali me blijedo lice zbog cestih mucnina vjerovatno odalo...no stigli smo do 15. tjedna i ja se osjecam super. Primjetila sam da izgovaram dvije recenice dosta puta na dan: "Piski mi se" i "Moram nesto gricnuti".
Da se vratim na tu sliku i scenu gdje Jasen reze tortu jer mu je zadnji dan na poslu - jedan dan je dobio poziv, otisao na intervju i to je bilo to - dobio je posao kao network technician u jednoj firmici koja je cesto rentana od vecih firmi i radi networking (i struju i siguronosne kamere) za urede, stambene i poslovne zgrade. Zadnji dan studenog, Jasen je zavrsio smjenu u ducanu, sjeo u auto i odvezao se u Calgary gdje su imali posao sljedecih 9 dana. Radili su prekovremene, dosta novog je naucio, radio je svasta pomalo i cini se umoran i sretan. Vratio se za vikend da se vidimo i promjenimo gume na autu i opet se vratio u Calgary, nadam se samo na nekoliko dana. Poslovi su vecinom u Edmontonu s tim da imaju par ugovora u drugim gradovima pa ce povremeno odlaziti na tjedan-dva.
Ja si vrijeme kratim svakojako, primjerice, neki dan sam stajala na -25 jedno sat i pol. Ne jer sam poludjela nego zato sto u bozicno vrijeme kroz cijelu Kanadu vozi Bozicni vlak i staje u gradovima, gdje se onda odrzi koncert (na otvorenom) i ljudi donose donacije (hranu) za Food Bank. Tako je nas par otislo zamotano od glave do pete da odnesemo namirnice i docekamo vlak...nas par s posla i nekoliko tisuca Edmontoncana. Ukljucujuci malu djecu.I starce. Na -25. Ja sam obukla skijaske hlace ali ih ne mogu vise zakopcati pa sam nekako dugme spojila sa lastikom...ma uglavnom, mislim da ih necu nositi ovu zimu, hahahaha.
Posto su mi ruke bile smrznute i svima su se mobiteli ispraznili,nisam nis fotkala ali evo linka iz novina pa mozete pogledati:
Canadian Pacific Holiday Train Rolls Into Edmonton
Hladno je, snjezno i Bozicno. Za rodjendan sam dobila ulaznice za stand up show Amy Schumer (u novoj Rogers areni koja izgleda svemirski - tko dodje ga vodim da vidi :D) pa smo Maria i ja isle na jedno sat, sat i pol smijanja.
Danas je toplije za 10 stupnjeva (sto bi reklo -15) pa se idem prosetati da kupim ukrasni papir za poklone. Nazalost, ove godine ne saljem nista nikome jer neplacuju k'o sv.Petra kajganu i spori su jer je Bozic pa se ispricavam svima a posebno Natasi i Dasi sto nece dobiti sombrerose koje su si zamislile da im kupim (ne znam zasto, pitajte njih, lol)
U poslijednjih 20ak dana razveselile su me krasne vijesti o dvije prinove, dve drage frendice su rodile sinove, na socijalnim mrezama vidim da vecina vas uziva u adventu a ja uzivam u lijepom, snjeznom Bozicu....i razmisljam o tome sto ce nam 2017 donijeti!
No comments:
Post a Comment