102. Nova - nova godina

Prosli su blagdani i januar prolazi brzo, na moju srecu - nimalo depresivno. Inace je prvi mjesec uvijek nekako prazan, tih i spor u usporedbi sa decembrom i svim sarenim svjetlima i dogadjanjima. Lijepo je vani, uglavnom hladno (zadnjih par dana toplo, oko nule), snjezno i suncano. Jasen je zapoceo novi -novi posao. Nakon mjesec dana u rada u firmi koja ga je zaposlila kao network techniciana, ispalo je da je radio i sve ostalo, posebice kao ispomoc elektricarima. Nije neka frka ali kad ti nakon sto u 9 dana napravis duplo sati prekovremeno i sef ti kaze da on "ne vjeruje" u placanje prekovremenih, Jasen je odlucio "ne vjerovati" u takav glupi stav i krenuti dalje. Da se vratim na pocetak decembra i kad je dobio novi posao, u isto je vrijeme dobio poziv od jedne velike kompanije koja ga je pozvala na intervju. S obzirom da je upravo prihvatio posao, odbio je poziv. To je kompanija na koju je Jasen pikirao kada je otisao u Kanadu prvi put ali ga nisu mogli zaposliti jer nismo imali otvorene radne vize. Uglavnom, kad smo skuzili da posao koji je prihvatio nije onakav kakvog su mu prezentirali na uvodnom razgovoru, Jasen je nazvao Ricoh i pitao ih imaju li jos otvorenih mjesta; oni su odgovorili potvrdno, odradili su intervju i drugi dan su ga zvali da mu kazu da je dobio posao! S obzirom da je to velika kompanija, imaju vrlo jasna pravila i citke ugovore, sto je super. Koliko radnih sati tjedno, pokriveno zdravstveno, salju na edukacije, itd itd. I tako je Jasen 3.sijecnja obukao kosulju, otisao potpisati sve ugovore i zapoceo novi -novi posao kao Field Service Technician. Prva dva mjeseca ne radi samostalno nego odlazi na teren sa starijim serviserima a ostatak vremena sjedi u uredu i priprema se za certificiranje. Od ponedjeljka do petka....od 8 do 4 i pol...sa sat i pol pauze u medjuvremenu. Bolje mu je da se ne zali sto mora biti frisko obrijan i imati nekoliko kosulja u ormaru.
I tako, nakon toliko godina mi vise ne radimo zajedno. Iako totalno naviknuti na to, ne nedostaje mi na poslu niti mi se da da mu navecer  prepricavam sve dogodovstine iz ducana...samo uzivam u njegovom licu koje izgleda odmornije i minimalnom stresu generalno.
Prije desetak dana isli smo na nas treci (i s obzirom da je sve ok, vjerovatno zadnji) ultrazvuk, tzv. Detaljni uzv, gdje mjere bebu kompletno - od kostiju, organa, udova..svaki detalj, i traje oko sat vremena. Mi smo htjeli saznati spol, iako je tu hit da se ne sazna jer je tako "more exciting", nama je bilo totalno "exciting" saznati! Nekako nam je lakse povezati se sa mojim trbuhom kad znamo jednu stvar vise o nasem malom bicu... bilo je emocionalno za oboje kad su nam rekli da cemo dobiti sina.
Vijest se prosirila brze nego koliko je meni trebalo da se vratim na posao (medical centar je u istom strip mallu gdje i radim!) jer nas je ekipa textala non stop. Dok sam ja napisala par poruka fameji i frendovima u Puli, Jasen je odgovorio ekipi s mog posla i to je bilo to :)
Iako svaki put kad prodjem pored ogledala se "iznenadim" da imam trbuh i kuca nam se pomalo puni stvarima za bebu (krevetic, kadica, robica...) jos uvijek mi je to nestvarno. I nakon prvog pregleda kod ginekologa (koji te preuzima tek oko 20-tog tjedna) mi je bilo...polustvarno. U ovih 5 mjeseci dobila sam 5 kg. S ledja se ni ne skuzi da sam trudna a s boka izgledam kao da cu roditi za mjesec dana....stvarno imam veliki trbuh ali sve smo valjda drugacije...bez obzira radim normalnim tempom, idem na aerobic u vodi, setnje, vozikam se po kvartu u svojom vlastitom(meni) novom ali inace starom Nissan Pathfinderu i uzivam u jutarnjim obrocima (do unazad nekoliko mjeseci dorucak je znacilo kava jedno sat vremena nakon budjenja nakon posla i to je to). Koliko god da mi je prvo tromjesecje bilo slabo, toliko sam vec zaboravila na to jer mi je sad super! I nadam se da ce tako ostati.
Danas je lako doci do informacija i ne manjka guglanja, knjiga i aplikacija pa ne mogu ne primjetiti kako se neke stvari razlikuju "tu" i "tamo". Primjerice, ako uguglam nesto na hrvatskom vezano za trudnocu, ili pak na engleskom, ponekad dobijem drugacije informacije. Ne suprotne nego drugacije. Kanadski siteovi ce mi izbaviti forume i dati odgovore koji ce mi preporuciti medicinske lijekove (npr. za zgaravicu) dok ne hrvatskom ce mi prvo izaci "prirodni lijekovi". Ako pak utipkam "natural remedies"e, onda cu naci sto sam trazila...isto tako je zanimljivo vidjeti kako ljudi koji zive tu ali su sa raznih strana svijeta imaju pristup trudnoci i roditeljstvu. Na tu temu upravo citam zanimljivu knjigu koju toplo preporucam svima bez obzira imaju li djecu ili ne jer je zabavna, informativna i lako citljiva. Knjiga je  "How Eskimos Keep Their babies Warm" od Mel -Ling Hopgood, kineskinje iz Amerike koja zivi u Argentini.Zanimljiv pogled  na razlicite nacine kako ljudi iz razlicitih kultura odgajaju djecu i kako nesto sto je negdje neprihvatljivo je drugdje normalo i zasto.

I tako smo mi dojahali do 20.tjedna...puse svima koliko vas ima.