Smjestili smo se u hotel u samom centru ( i platili 2 noci i trecu dobili gratis, jeeej! ) prosetali gore -dolje glavnom ulicom i otisli na spavanac...utorak ujutro smo se rano ustali, popili kavu u Starbucksu i krenuli gondolom na vrh planine.
Ogromna tisina, ogromno nebo, sunce i ledeni zrak koji stipa za obraze. Prekrasan pogled, odmor za oci, prekrasan pocetak dana...Malo nakon podne smo se spustili u dolinu i odvezli u smjeru Johnson canyona. Sat vremena setnje uz rub stijene, zaledjena rijeka ispod nas i vrhovi stabala iznad nas.
Pred kraj prve faze staze dosli smo dozaledjenog vodopada...
Sunce je vec pocelo zapadati i postalo je full hladno pa smo se pomalo vratili nazad...nakon napornog dana valjalo je nesto pojesti. Ovako su izgledale nase face nakon sto smo procitale da imaju cokoladnu tortu sa Baileysom, slagom i jagodama....
Drugo jutro krenuli smo na Lake Louise no po putu smo naisli na prizor koji nas je okupirao sljedecih sat vremena....
Copor radnih pasa, aljaskih haskija, plavookih, prijateljski nastrojenih "vukova"....glasno zavijanje nadjacavalo je odgovore na nasa pitanja koje nam je davao gazda, stariji gospodin koji obozava to sto radi...Jasenu je malo falilo da se sakrije u kamion i odveze s njima na farmu.
Udostojili smo se nastaviti prema jezeru i skoro smo stigli no neke ptice su se bas htjele druziti s nama pa smo i tu malo stali...
Mi i ptice smo skupa odskakutali do jezera, uzivali u pogledu i skulpturama od leda.
Opet je doslo vrijeme da se krene dalje....ovaj put u smjeru Goldena u British Columbiji. Zasto? Jer se tamo nalazi prihvatiliste za vukove....
Nekoliko sati voznje, pola sata zastoja, i bilo je 4 sata kada smo stigli..copor vukova docekao nas je iza ograde koja ide u nedogled...ne samo da imaju puno prostora nego ih svakodnevno izvode u setnje. Vecina njih je odrasla u zatocenistvu ( zooloski vrtovi, napusteni maldunci ) i naviknuti su na ljude. Cura koja nas je vodila kroz centar ispricala nam je cijelu pricu o centru, o vukovima kao vrsti i stvarno je bilo super...imala sam osjecaj da sam od tamo izasla mrvicu pametnija.
Vec je pao mrak i mi smo krenuli nazad....vrijeme je bilo lose i neki se kamion polu prevrnuo na cesti, tako da je (opet) bio zastoj od 2 i pol sata....napokon smo stigli nazad u Bannf, premoreni i sretni...
Zadnje jutro smo se Jas i ja uputili u Hot springs ( oko cega je zapravo i nastalo ovo mjesto kao turisticki resort u nacionalnom parku ) i uzivali nekih sat vremena....jer vise ne mozes izdrzati. 10 minuta u vodi pa izadjes na minutu,dvije van, utrljas se snijegom na -15 pa se vratis u bazen. Osim pare, gledas u vrhove planina i plutas. Tamo se vracam 100%.
Doslo je vrijeme da spakiramo stvari, odjavimo se iz hotela i krenemo nazad vozeci malo na istok pa onda na sjever. Po putu smo stali da jos malo uzivamo u prirodi, zaledjenim jezerima i suncu....
Evo, ovo je brzinska slikovnica s naseg mini dvo i pol dnevnog aktivnog odmora. Bilo nam je super, bilo nam je zabavno, bili smo sretni na suncu i snijegu.
No comments:
Post a Comment