Navukla sam se na seriju "Shameless" ( britansku a ne americku ) prije nekoliko mjeseci i danas sam odgledala posljednju epizodu. Slobodan dan. Odlucila sam kvalitetno odmarati. Cak sam i rucak skuhala vecer prije. Lezanje na kaucu i cavrljanje preko mobitela, slanje pusa i pusica u Pulu, zatim plakanje od smijeha pa red citanja knjige i proslo poslijepodne. Dosadno, priznajem ali su se navecer na vratima pojavile Martie i Heidi sa pizzama pa smo provele nekoliko sati igrajuci Triviju i placuci od smijeha. Vise - manje zbog mog izgovora odredjenih rijeci, sto ce reci sam naslov pa nema potrebe da to obrazlazem nesto posebno.
Isto tako se nisam mogla sjetiti rijeci snail jer mi nije u svakodnevnom vokabularu pa sam nabrzaka objasnila kao zivotinjica koja nosi kucicu na ledjima...ovako je to Martie zamislila:
U ponedjeljak smo se isli uclaniti u knjiznicu sto je super jer osim knjiga mozes rentati muziku, igre i filmove. Isto tako clansku iskaznicu rade po narudzbi pa si izaberes boju i uzrecicu. Nije mnogo ali covjeka veseli. Osim toga, uclanjenje je besplatno, imaju puno radionica ( jezici, pravo, zabava ), puno bransi po gradu, mozes narucivati knjige on line i jednu malu primjedbicu imam a to je da im se kategorizacija knjiga svodi uglavnom na: fiction i non fiction, language i kids. To je to.
Kada smo kod jezika, neki dan me pozvala jedna gospodja koja radi u ducanu da nesto prevedem; ja spremno krenem ocekujuci 'rvatski ili vjerovatno poljski jer je to njima apsolutno isto, kad ono - njemacki. Gledam ja pakranje, citam Salat garten dressing....pa prevedem: Salad garden dressing. Citam drugi: französisch salat dressing i prevedem: french salad dressing. I kao oni meni kazu hvala, full si nam pomogla i tako to. Ja slegnem ramenima i produzim dalje. Skrivala sam osmijeh kao zmija tange ( sto bi Dasa rekla ) sljedecih pola sata...
Da se vratim na pocetak posta i pizze koje su pokupile iz Italian shopa: neki dan smo si Lela i ja htjele dati high five u prolazu ali nismo bas uspijele pa sam je zakacila negdje izmedju cice i ramena. Jedva je docekala da me pocne zvati boob slapper.
Malcice mi je krivo sto su mi fotke uglavnom interijerne ali prica se po svijetu da ce nam temperature ubrzo narasti cak do nule a i dan nam se produzio pa je dan do 6. Toliko toga jos ima sto bi htjeli od zimskih radosti odraditi a nismo stigli ( primjerice klizanje i boardanje ), bas sramota. Ne znam kako nekome moze biti dosadno u ovom gradu. Cak i da nemas para ima toliko toga besplatnog sto mozes izlistati u besplatnim novinama na svakom kutu.
Skoro je ponoc i ja se zabavljam na svom kompu, pisuci blog i radeci etiketu za vino koje radi jedan frend. Imam malenu paranoju da cu izgubiti ruku i oko ako ne vjezbam, igram se, dizajniram i redizajniram, fotkam....zelim se tome vise posvetiti jer ne bih voljela ovaj posao raditi predugo....uz svo postovanje, posao je dobar i u kratko vrijeme sam naucila jako puno stvari, izmedju ostalog i o sirevima, sparivanju istih sa odredjenim vocem, mesom i sl. Zanimljivo a i imam priliku tu i tamo zvucati pametno :). Ne samo ja, svi koji radimo u deliju.
Ponekad padnem u nekakvu melankolijicu ali kratko traje jer imam rutinu ali nije monotona. Jos uvijek postoji ono "fale mi te i te osobe" ali nema te tugice sto whatsapp, fejs i ostalo ne moze otpirkati. Neke stvari me vise ne odusevljavaju u jednakoj mjeri kao na pocetku, sto je isto u redu. Bilo bi apsurdno da nakon sto idem na kuglanje po 56 - ti put, skvicim i masem nogicama...u ovom trenutku, u ovom gradu to je dostupno, jeftino i popularno, to je dio svakodnevnice.I dalje sam extremno losa u kuglanju, cisto statistike radi.
Idem na spavanac, malo mi splasnula inspiracija za pisanje, nadam se da cu sutra opaliti jos koji post. Ipak je sutra zadnji dan veljace. Vec. Laku noc.
No comments:
Post a Comment