78. Omiljene mi planine i sumska tisina

Vikend pred Jasenov rodjendan smo zbrisali na 2 dana utisati mozgove u planine. Odsjeli smo u malom resortu pored zaledjenog jezera, na brdu iznad Jaspera.

Tamo je lijepo jer oko tog hotelcica ( sve sobe gledaju na jezero ) nema niceg osim sume i divljine. Zaledjeno jezero i veliko, plavo - sivo nebo i to je sve. Soba  je opremljena sa kaminom ( plinskim ) pa smo navecer gledali filmove i pijuckali caj.
Nismo razgovarali o poslu. Nismo razgovarali o "sto ako...." o opcijama A, B i C. Isli smo samo setati i sutjeti. Bilo je jako lijepo.

Kadar zaledjenog jezera

I naravno, mali update na stranicu: http://ninadzeko.wix.com/ninche

77. Limbo - ostaje nam samo cekanje

Blizimo se kraju veljace. Blizimo se datumu koji oznacuje nas odlazak, tj. dolazak u Edmonton prije 2 godine a to je 1. Maj. Dan kada nam isticu radne vize. Sjecam se naseg razgovora sa imigracijskim sluzbenikom na aerodromu tog dana i pecata koji je utisnuo u putovnicu. Pogledala sam Jasa i rekla mu kako mi 1.5.2015 djeluje daleko, daleko i da dok ne budemo blizu tog datuma ne zelim razmisljati i brinuti nego zelim raditi i uzivati. U medjuvremenu sam se ja prijavila na jedan pilot projekt od provincije koji me moze nominirati drzavi da se prijavim za stalni boravak - u trenutku prijava ( krajem 2013 ) ja sam imala mrvicu manje kanadskog radnog iskustva od 9 mjeseci koji su bili uvjet. Imala sam polozen IELTS test iz engleskog kojeg sam odradila ljeto prije nego smo otisli. Nekih par mjeseci nakon prijave dobila sam tzv. file number ( sto znaci da su zaprimili dokumentaciju i da imam svu potrebnu papirologiju i da sada sljedi procesuiranje i odluka hoce li me nominirati ili nece za stalni boravak u Kanadi ). U medjuvremenu su produzili vrijeme cekanja sa 8 do 12 mjeseci na minimum 25 mjeseci ( sto znaci da cu odgovor dobiti sljedece godine? ). Ta izmjena cekanja je jedan od vise primjera brzih i relativno cestih promjena u zakonima vezanim za imigraciju. Valjda se i vlada jos bori da nadje najoptimalniji i balansirani nacin da prima ljude a program preko kojeg smo mi dosli ( i 90% ljudi koje znamo ) je tzv. Temporary Foreign Worker ( TFW ) koji u sustini ne valja jer nam je vecini to samo alat da dodjemo i ostanemo ali omogucuje objema stranama da budu naguzena stranka ( oprostite na izrazu ). Da malo objasnim: Primjer prvi: jedan decko iz nasih krajeva radi za jednu veliku gradjevinsku firmu koja "uvozi" radnike ( prezirem taj izraz ali radi slikovitog prikaza....neka ga ). Nakon godinu pa dvije slijede povisice. E, kad dodje do produzenja ugovora oni ce radije uzeti "nove" ljude nego onima koje vec ima placati vise. Primjer drugi: nasa firma; firma koja je dobila nagradu kao najbolja firma za veliki spektar zaposljavanja sto znaci: firma koja u radnom odnosu ima umirovljenike, ucenike, ljude sa posebnim potrebama i teskocama u razvoju, aboridjine iliti nativce ( koji imaju poseban site i moraju su svi posebno tamo jos extra oglasavati ali to je pak prica za neki drugi put ), firma koja ima citave obitelji zaposlene ( mama, tata i 2 kcerke, mama sa sinom i kcerkom, braca i sestre, muzevi i zene ). Oni zele zadrzati strane radnike. Sto se desava? Kada se firma prijavljuje za novi LMIA ( taj famozni papir koji je, ukratko, odobrenje vlade odredjenoj firmi da moze uzeti radnike koji nisu kanadjani ) radi se o statistici. Ne radi se o tome da N.Dz. ( 32 ) radi za njih dvije godine, da je dobar radnik i zeli ostati. Eh sad, s obzirom da vlada zeli uvesti neke promjene i "primiriti" javnost koja ne voli "privremene radnike" koncept, rade to na jako bolan nacin a to je minimaliziraju odobravanje ( bilo za nove ili za one koji su vec tu ) LMIA. Tako se dogodilo da je petero ljudi iz nase firme spakiralo kufere i pokupilo se nazad doma....dvoje od njih su tu bili dulje samo par mjeseci od nas....dogodilo se to da je jedna mlada obitelj iz hr ( ne iz nase firme ali....) zavrsila u ovoj situaciji: ona zatrudnila, rodila, morala se pokupiti nazad doma a on ostao tu raditi....i sad mu istice ugovor ( koji mu nece produziti ) i eto ga, kupio karte i oprastamo se. Sad slijedimo mi. Jas je odradio svoj put do voditelja odjela i sad zasluzeno radi taj posao ali se ceka taj gore navedeni kus papira. Ja? Isto tako....mozda cu uspjeti dobiti radnu vizu preko tog pilot projekta i imati dopustenje da ostanem raditi dok ne dobijem nominaciju ( ili odbijenicu ) za stalni boravak. Mozda cu dobiti otvorenu vizu preko Jasa jer to se moze ako si kvalificirani radnik. Mozda on nece dobiti produljene...mozda, mozda, mozda...znam samo da smo mi upotrijebili sve poznate nam opcije i sada nam ostaje samo - cekanje. Cekati i plutati u tom limbu gdje si ne mozes dopustiti da doneses nikakve dugotrajnije odluke, planiranja ili ulaganja. Mozemo samo raditi na tome da ostanemo hladne glave, sada nam preostaje samo cekanje.

76. Lude k'o zvecke

Dobro dosli Marin, Mario, Dita, s ove strane oceana docekali smo malog Jonaha, i sad cekamo malu Zeenu za koju smo Heidi i ja organizirale baby shower!
Nasa kolegica s posla treba roditi krajem ozujka pa smo iskoristile priliku da se nas desetak s posla u to ime i malo podruzimo! Osim klope, prakticnih poklona i " IT"S SO CUTE I'M GONNA DIE" outfita za bebu, imale smo i par igri. Ne bilo kakve igre, vec "this is war b**ch, I'm gonna win" igre.  Kao sto pretpostavljate, imale smo super party jer smo kidale od smijeha!

Igra koja se provlacila kroz cijelu vecer je sljedeca: svaka ima stipaljku na majci i nitko ne smije cijelu vecer izgovoriti rijec: baby. S obzirom da smo na baby showeru to je tesko izbjeci. Tko kaze rijec, drugi moraju sto prije maznuti stipaljku s nje - koja ima najvise stipaljki na kraju veceri je pobjednik. Igrale smo prljave, laktarile se a Maria je u jednom trenutku trebala upotrijebiti vlastiti 6 mjesecnu kcer kao stit jer smo je napale k'o ragbijasice!
Druga igra bila je objesiti sto vise odjece na strik, dok drzis bebu, kosaru sa vesom i "razgovaras" na telefon. Imas 45 sekundi da to odradis. Vjerovali ili ne, ovo je ludo zabavno!

Moja mala frendica Diana 6 god. ( kcerka od cure s posla, Uzbekistanke prelijepih plavih ociju ) me pitala: "so, are we gonna have a party or the shower? And where is this baby, anyway?".

Uglavnom, ono sto sada cekam je nedjelja kada cemo Jasen i ja odploviti u nasem Sportage suv vozilu cokoladne boje, u smjeru planina i jezera, u mjesto po imenu Jasper gdje zelimo par dana samo disati u tisini, promatrati vrhove planina i mozda okinuti koju fotku.

Do tada, ugodan dan i ostanite mi lijepi, zdravi i pametni.

75. Salata. Moj zivot je zabluda.

Zadnja dva tjedna u sijecnju privremeno smo zivjeli u kuci od Sandre jer su oni zbrisali na 2 tjedna u Mexico. Cuvali smo im pse i hranili kucu. Ili obrnuto.  Da skratim tekovine vlastitog uma ali zaokupljena jos jednim "cekanjem" hoce li ili nece mjesecnica doci i bole li me kriza zbog jednog ili drugog razloga, moj je um odlucio ( sam sa sobom ) raspravljati o - hrani. ( Da vam skratim cudjenje, napetost i ostale facijalne ekspresije koje sada radite, kod nas jos uvijek nema nikakvih novosti o prinovi ali i dalje zivimo svoj zivot sto kvalitetnije mozemo, uzivajuci u svemu lijepom sto nas okruzuje. Zdravi smo, radisni smo i volimo se. To je bitno. )
Salata jest mjesavina svjezeg povrca, lagano zacinjena koja se jede uz glavno jelo, ne? Sopska spada vec u laganu egzotiku. Ovdje je salata jelo prije glavnog jela ( a prije predjela ) i znaci bilo sta nareckano na sitno i stavljeno u zdjelu. Dakle slanina, kobasice i mladi luk narezani na sitne kockice i pomjesane sa pola izribane mrkve ima status salate. Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem na to ali sam u tom procesu otkrila par koje su meni naj i koje rado pravim ( kao medjuobrok ili ako su obilnije onda kao glavno jelo.
Eto, da podjelim s vama par recepata.

<3 Moja omiljena

1. Rukola
2. Pinjoli ( malo ih poprziti na tavi bez ulja )
3. Kruska ( sto meksa, oguliti i na tanko narezati ili na male kockice )
4. Parmezan ili Grana padano, bolje na tanke listice isjeckati ali moze i izribani )

U to sve dodati maslinovo ulje i malo aceta balsamica ( ili koju kap limuna ali ne obicni ocat ).

Moja omiljena salata broj 2.

Neki mix zelenjave ( mladi spinat, obicna salata, neki mix salata..) u koje dodam suhe brusnice, razmrvljenu gorgonzolu, orahe ( usitnjene ) i zaciniti uljem i nekim vocnim balsamikom.. ( sad se vec malo foliram, tako da....)

Moja omiljena br. 3 BLT ( bacon, lettuce, tomato ) + avokado

Izrezati bejkon na tanko i preprziti, pustiti da se ohladi i razbiti na manje komade. Dodati malo papra i soli, 1 zlicu majoneze, zelenu salatu, isjeckane rajcice i avokado ( oguljen i izrezan na kockice ).
Da ti pamet stane kako dobro.

Za zadnje dvije nemam slike. Sorry pojela sam. Ne slike nego salatu.

Dobar tek :)

74. Kako je Nina preskocila sijecanj

Proslo je vise od mjesec dana od kada sam zadnji put tipkala ca, ki, kome, kosa ali dok god postoje brojcice na mojoj statistika stranici od bloga - ja ne odustajem! Priznajem, od zadnjeg bloga do danas, vrijeme kao da je proslo u jednom treptaju oka.
Nakon povratka iz San Diega, krenule su "Hunger games" iliti prezderavanje prije, za i nakon Bozica, malo zezancije, malo posla, malo brige i ap tap evo me tu gdje jesam.trenutno je 9 navecer i ja sam umorna jer smo noc prije imali Bozicni poslovni party ( firme ih rade krajem sijecnja kada prodje bozicno ludilo, ima manje posla a i prostori za iznajmiti su jeftiniji ). Bilo je super zabavno, red klope, malo cuge, photo booth  i najlosijeg DJ-a ikad ( koji ima otprilike 98 godina i izgled k'o direktor skole  ) ali su ga ovi mladi s posla poslali da ide cugati pa su oni pustali najnovije hitove. To je rezultiralo time da su gotovo svi plesali, mrdali guzama i gurali svoje stikle u kut dvorane. Mene je slezena boljela koliko sam plesala i u jednom trenutku sam isla sjesti i dok sam caskala s jednom curom, bacila sam pogled na drugi kraj dvorane, na podij i primjetila neku poznatu siluetu u crvenoj kosulji kako densa. Trepnula sam par puta, protrljala oci ali to je i dalje bio Jasen. Uzeli smo taxi za doci i otici s partija, to vam govori da smo imali na umu opustiti se.

Sramezljivo objavljujem da sam opalila jedan selfi prije partija, dok sam cekala Jasena da se spremi

Ovo je jedan od produkata foto kabine na kojoj smo jos pristojni. Postoji jedna na kojoj izgledam kao striper. Ne striptizeta nego striper. Obucen u policajca.

Zasto je bitno partijati? Zato da ne poludis od cekanja...cekanja u stilu "sto ce biti dalje?". Naime, nama ce u svibnju biti 2 godine da smo tu, toliko nam i traju radne dozvole. Sad smo "cekalice" i cekamo produzenje. Dobra vijest je da je Jasen dobio bolju poziciju na poslu sto znaci kada ( ne zelim reci "ako") on dobije produzenje, ja se mogu preko njega aplicirati - umjesto preko poslodavca. Isto tako jos uvijek cekam odgovor od pilot projekta ne koji sam se prijavila da me provincija nominira za stalni boravak ). Radimo sve sto mozemo, ali sve je to sada  - c e k a nj e. 

Cekanje se sastoji od ispunjavanja neradnih minuta svakojakim aktivnostima: primjerice, odlaskom u Muttart Conservatory za koji sam dobila godisnji ulaz. Otisli smo jednu vecer da izvidimo i da mi naprave iskaznicu, medjutim radila je neka mlada cura koja nije znala kako da to napravi pa me zamolila ako mogu doci drugi dan a sada neka udjemo za besplatno i uzivamo. Hvala.

Ili odlucis biti dobra zenica pa odes dragome kupiti gitaru ( pa nakon pola sata tapkas nogicom od nervoze jer je on odlucio jammati sa vlasnikom ducana koji je neki olinjali roker iz Arizone.

 

Ili se jednostavno skucis na kaucu i uzivas u filmovima....ili odes malo prosetati i opaliti koju fotku.

I na kraju ispadne da kao "nemas vremena pisati blog". Svasta.