Wednesday, 4 February 2015

74. Kako je Nina preskocila sijecanj

Proslo je vise od mjesec dana od kada sam zadnji put tipkala ca, ki, kome, kosa ali dok god postoje brojcice na mojoj statistika stranici od bloga - ja ne odustajem! Priznajem, od zadnjeg bloga do danas, vrijeme kao da je proslo u jednom treptaju oka.
Nakon povratka iz San Diega, krenule su "Hunger games" iliti prezderavanje prije, za i nakon Bozica, malo zezancije, malo posla, malo brige i ap tap evo me tu gdje jesam.trenutno je 9 navecer i ja sam umorna jer smo noc prije imali Bozicni poslovni party ( firme ih rade krajem sijecnja kada prodje bozicno ludilo, ima manje posla a i prostori za iznajmiti su jeftiniji ). Bilo je super zabavno, red klope, malo cuge, photo booth  i najlosijeg DJ-a ikad ( koji ima otprilike 98 godina i izgled k'o direktor skole  ) ali su ga ovi mladi s posla poslali da ide cugati pa su oni pustali najnovije hitove. To je rezultiralo time da su gotovo svi plesali, mrdali guzama i gurali svoje stikle u kut dvorane. Mene je slezena boljela koliko sam plesala i u jednom trenutku sam isla sjesti i dok sam caskala s jednom curom, bacila sam pogled na drugi kraj dvorane, na podij i primjetila neku poznatu siluetu u crvenoj kosulji kako densa. Trepnula sam par puta, protrljala oci ali to je i dalje bio Jasen. Uzeli smo taxi za doci i otici s partija, to vam govori da smo imali na umu opustiti se.

Sramezljivo objavljujem da sam opalila jedan selfi prije partija, dok sam cekala Jasena da se spremi

Ovo je jedan od produkata foto kabine na kojoj smo jos pristojni. Postoji jedna na kojoj izgledam kao striper. Ne striptizeta nego striper. Obucen u policajca.
Zasto je bitno partijati? Zato da ne poludis od cekanja...cekanja u stilu "sto ce biti dalje?". Naime, nama ce u svibnju biti 2 godine da smo tu, toliko nam i traju radne dozvole. Sad smo "cekalice" i cekamo produzenje. Dobra vijest je da je Jasen dobio bolju poziciju na poslu sto znaci kada ( ne zelim reci "ako") on dobije produzenje, ja se mogu preko njega aplicirati - umjesto preko poslodavca. Isto tako jos uvijek cekam odgovor od pilot projekta ne koji sam se prijavila da me provincija nominira za stalni boravak ). Radimo sve sto mozemo, ali sve je to sada  - c e k a nj e. 

Cekanje se sastoji od ispunjavanja neradnih minuta svakojakim aktivnostima: primjerice, odlaskom u Muttart Conservatory za koji sam dobila godisnji ulaz. Otisli smo jednu vecer da izvidimo i da mi naprave iskaznicu, medjutim radila je neka mlada cura koja nije znala kako da to napravi pa me zamolila ako mogu doci drugi dan a sada neka udjemo za besplatno i uzivamo. Hvala.


Ili odlucis biti dobra zenica pa odes dragome kupiti gitaru ( pa nakon pola sata tapkas nogicom od nervoze jer je on odlucio jammati sa vlasnikom ducana koji je neki olinjali roker iz Arizone.

 
Ili se jednostavno skucis na kaucu i uzivas u filmovima....ili odes malo prosetati i opaliti koju fotku.

I na kraju ispadne da kao "nemas vremena pisati blog". Svasta.































































No comments:

Post a Comment