Blizimo se kraju veljace. Blizimo se datumu koji oznacuje nas odlazak, tj. dolazak u Edmonton prije 2 godine a to je 1. Maj. Dan kada nam isticu radne vize. Sjecam se naseg razgovora sa imigracijskim sluzbenikom na aerodromu tog dana i pecata koji je utisnuo u putovnicu. Pogledala sam Jasa i rekla mu kako mi 1.5.2015 djeluje daleko, daleko i da dok ne budemo blizu tog datuma ne zelim razmisljati i brinuti nego zelim raditi i uzivati. U medjuvremenu sam se ja prijavila na jedan pilot projekt od provincije koji me moze nominirati drzavi da se prijavim za stalni boravak - u trenutku prijava ( krajem 2013 ) ja sam imala mrvicu manje kanadskog radnog iskustva od 9 mjeseci koji su bili uvjet. Imala sam polozen IELTS test iz engleskog kojeg sam odradila ljeto prije nego smo otisli. Nekih par mjeseci nakon prijave dobila sam tzv. file number ( sto znaci da su zaprimili dokumentaciju i da imam svu potrebnu papirologiju i da sada sljedi procesuiranje i odluka hoce li me nominirati ili nece za stalni boravak u Kanadi ). U medjuvremenu su produzili vrijeme cekanja sa 8 do 12 mjeseci na minimum 25 mjeseci ( sto znaci da cu odgovor dobiti sljedece godine? ). Ta izmjena cekanja je jedan od vise primjera brzih i relativno cestih promjena u zakonima vezanim za imigraciju. Valjda se i vlada jos bori da nadje najoptimalniji i balansirani nacin da prima ljude a program preko kojeg smo mi dosli ( i 90% ljudi koje znamo ) je tzv. Temporary Foreign Worker ( TFW ) koji u sustini ne valja jer nam je vecini to samo alat da dodjemo i ostanemo ali omogucuje objema stranama da budu naguzena stranka ( oprostite na izrazu ). Da malo objasnim: Primjer prvi: jedan decko iz nasih krajeva radi za jednu veliku gradjevinsku firmu koja "uvozi" radnike ( prezirem taj izraz ali radi slikovitog prikaza....neka ga ). Nakon godinu pa dvije slijede povisice. E, kad dodje do produzenja ugovora oni ce radije uzeti "nove" ljude nego onima koje vec ima placati vise. Primjer drugi: nasa firma; firma koja je dobila nagradu kao najbolja firma za veliki spektar zaposljavanja sto znaci: firma koja u radnom odnosu ima umirovljenike, ucenike, ljude sa posebnim potrebama i teskocama u razvoju, aboridjine iliti nativce ( koji imaju poseban site i moraju su svi posebno tamo jos extra oglasavati ali to je pak prica za neki drugi put ), firma koja ima citave obitelji zaposlene ( mama, tata i 2 kcerke, mama sa sinom i kcerkom, braca i sestre, muzevi i zene ). Oni zele zadrzati strane radnike. Sto se desava? Kada se firma prijavljuje za novi LMIA ( taj famozni papir koji je, ukratko, odobrenje vlade odredjenoj firmi da moze uzeti radnike koji nisu kanadjani ) radi se o statistici. Ne radi se o tome da N.Dz. ( 32 ) radi za njih dvije godine, da je dobar radnik i zeli ostati. Eh sad, s obzirom da vlada zeli uvesti neke promjene i "primiriti" javnost koja ne voli "privremene radnike" koncept, rade to na jako bolan nacin a to je minimaliziraju odobravanje ( bilo za nove ili za one koji su vec tu ) LMIA. Tako se dogodilo da je petero ljudi iz nase firme spakiralo kufere i pokupilo se nazad doma....dvoje od njih su tu bili dulje samo par mjeseci od nas....dogodilo se to da je jedna mlada obitelj iz hr ( ne iz nase firme ali....) zavrsila u ovoj situaciji: ona zatrudnila, rodila, morala se pokupiti nazad doma a on ostao tu raditi....i sad mu istice ugovor ( koji mu nece produziti ) i eto ga, kupio karte i oprastamo se. Sad slijedimo mi. Jas je odradio svoj put do voditelja odjela i sad zasluzeno radi taj posao ali se ceka taj gore navedeni kus papira. Ja? Isto tako....mozda cu uspjeti dobiti radnu vizu preko tog pilot projekta i imati dopustenje da ostanem raditi dok ne dobijem nominaciju ( ili odbijenicu ) za stalni boravak. Mozda cu dobiti otvorenu vizu preko Jasa jer to se moze ako si kvalificirani radnik. Mozda on nece dobiti produljene...mozda, mozda, mozda...znam samo da smo mi upotrijebili sve poznate nam opcije i sada nam ostaje samo - cekanje. Cekati i plutati u tom limbu gdje si ne mozes dopustiti da doneses nikakve dugotrajnije odluke, planiranja ili ulaganja. Mozemo samo raditi na tome da ostanemo hladne glave, sada nam preostaje samo cekanje.
No comments:
Post a Comment