Srijeda navecer je upravo, danas smo dobili nase prve place ( tu se placa dvotjedno ), ja drugu turu napojnica i draga lady od westa nam je danas javila da se nacrtamo u subotu potpisati ugovor o najmu stana. Nadam se da cemo se do 10. lipnja useliti. Isto tako, danas je bilo suncano, sivo, kisovito sa malo tuce i postojanom ugodno toplom temperaturom.
Wednesday, 29 May 2013
Sunday, 26 May 2013
15. Subota i nedjelja, to su para dva (!?) grlili se, ljubili sve do pola dva
...ili tako neki nesuvisli tekst....kao da sve mora imati nekog smisla.
Uglavnom, postoje neke novosti u nas: sto se stana tice, isli smo predati pristupnicu za neki stan i u srijedu ce nam javiti da li mozemo doci potpisati ugovor. To je u jednoj od zgrada u koju smo nasumicno bili uletili prije 10ak dana: upraviteljica zgrade, jedna jako draga zena, je popricala s nama i pokazala nam dvosobni stan, cisto da vidimo kako izgleda, iako nema nista slobodno, osim mozda neki drugi dvosobni oko sredine lipnja....u subotu smo nakon tisucu i prvog poziva na oglas odustali i odlucili nazvati tu gospodju da se probamo bar staviti na listu cekanja za taj dvosobni no na nase iznenadjenje ona je rekla: " bas sam mislila na vas, izgleda da cemo imati jedan slobodni jednosobni. Dodjite do mene da ispunite pristupnicu!" I mi smo navukli patike, ja sam utrpala robu u ruksak i sat i pol kasnije eto nas na zapadnoj strani u njenom uredu! Sad cekamo srijedu da nam javi potvrdno.
Nakon tog trcanja i vozikanja busom sjeli smo u mall da nesto pojedemo i da ja odglumim tajnog agenta u javnom wc-u: presvlacenje kosulje i cipela, brzinsko vezivanje pundje i odoh ja na posao. Bilo je puno ljudi, tako da sam bila i ispred i iza sanka a da bi opci dojam bio na razini naravno da sam se porezala s nozem za kruh i polomila case za vino ( doduse u kuhinji, tako da je show bio privatan ). Osim toga, uspjeli smo se malo zezati i psovati jedni druge na stranim jezicima, malo se posprdati i pospremiti restaurant. Kad sam finila oko 10 navecer, pokupila sam se u bar preko puta ulice ( veliki bar sa velikim televizorima i konobaricama koje nose vruce hlacice ) gdje je Jas i nekolicina njih s posla ( izmedju ostalim kuhari iz restauranta koji su zbrisali prije mene te Kree i ostala ekipa iz skladista ) gledala neki ufc ili sl. i pili pivo....nedugo zatim smo mi krenuli u busolov ( lov na buseve ) te oko ponoc stigli u kvart. Dok smo hodali prema kuci na nebu smo vidjeli polarnu svjetlost i ja sam pola sata stajala nasred ceste i ispustala zvukove : Aaaaaaaww i Jeeeeeee dok je Jas inspiriran pivom izgovarao zivotne mudrosti.
Nedjelja nam je danas bila extra socijalna pa smo se u podne nasli s rijecanima, popili kavu,tri, pet, prosetali, izdogovarali za dalje, izmjenili iskustva i sta sve ne....najsmijesnije je sto je P skuzila da radimo blizu jedna druge pa se nadam nekim kafenisanjima u domacem stilu.
Potom smo isli do Agneske da Jas pogleda neki auto, podruzili se s njenom obitelji ( ima nekoliko sestara ) i ultra mega kul psom koji je nesto najsimpaticnije sto sam vidjela. Ondak nam se pridruzio njen dragi ( porijeklom nas ) pa smo se lijepo uputili u azijski restaurant koji funkcionira na principu svedskog stola gdje smo se najeli extra ljute piletine i napricali o svemu i svacemu do iznemoglosti.
Uglavnom, postoje neke novosti u nas: sto se stana tice, isli smo predati pristupnicu za neki stan i u srijedu ce nam javiti da li mozemo doci potpisati ugovor. To je u jednoj od zgrada u koju smo nasumicno bili uletili prije 10ak dana: upraviteljica zgrade, jedna jako draga zena, je popricala s nama i pokazala nam dvosobni stan, cisto da vidimo kako izgleda, iako nema nista slobodno, osim mozda neki drugi dvosobni oko sredine lipnja....u subotu smo nakon tisucu i prvog poziva na oglas odustali i odlucili nazvati tu gospodju da se probamo bar staviti na listu cekanja za taj dvosobni no na nase iznenadjenje ona je rekla: " bas sam mislila na vas, izgleda da cemo imati jedan slobodni jednosobni. Dodjite do mene da ispunite pristupnicu!" I mi smo navukli patike, ja sam utrpala robu u ruksak i sat i pol kasnije eto nas na zapadnoj strani u njenom uredu! Sad cekamo srijedu da nam javi potvrdno.
Nakon tog trcanja i vozikanja busom sjeli smo u mall da nesto pojedemo i da ja odglumim tajnog agenta u javnom wc-u: presvlacenje kosulje i cipela, brzinsko vezivanje pundje i odoh ja na posao. Bilo je puno ljudi, tako da sam bila i ispred i iza sanka a da bi opci dojam bio na razini naravno da sam se porezala s nozem za kruh i polomila case za vino ( doduse u kuhinji, tako da je show bio privatan ). Osim toga, uspjeli smo se malo zezati i psovati jedni druge na stranim jezicima, malo se posprdati i pospremiti restaurant. Kad sam finila oko 10 navecer, pokupila sam se u bar preko puta ulice ( veliki bar sa velikim televizorima i konobaricama koje nose vruce hlacice ) gdje je Jas i nekolicina njih s posla ( izmedju ostalim kuhari iz restauranta koji su zbrisali prije mene te Kree i ostala ekipa iz skladista ) gledala neki ufc ili sl. i pili pivo....nedugo zatim smo mi krenuli u busolov ( lov na buseve ) te oko ponoc stigli u kvart. Dok smo hodali prema kuci na nebu smo vidjeli polarnu svjetlost i ja sam pola sata stajala nasred ceste i ispustala zvukove : Aaaaaaaww i Jeeeeeee dok je Jas inspiriran pivom izgovarao zivotne mudrosti.
Nedjelja nam je danas bila extra socijalna pa smo se u podne nasli s rijecanima, popili kavu,tri, pet, prosetali, izdogovarali za dalje, izmjenili iskustva i sta sve ne....najsmijesnije je sto je P skuzila da radimo blizu jedna druge pa se nadam nekim kafenisanjima u domacem stilu.
Potom smo isli do Agneske da Jas pogleda neki auto, podruzili se s njenom obitelji ( ima nekoliko sestara ) i ultra mega kul psom koji je nesto najsimpaticnije sto sam vidjela. Ondak nam se pridruzio njen dragi ( porijeklom nas ) pa smo se lijepo uputili u azijski restaurant koji funkcionira na principu svedskog stola gdje smo se najeli extra ljute piletine i napricali o svemu i svacemu do iznemoglosti.
Ispred City Hall-a. Ujutro.
Unutar restauranta. Navecer.
Toliko za sada od mene, nadam se da ste i vi imali ugodan vikend.
Friday, 24 May 2013
14. Muher se zali
Dobila sam komentar na mail da su mi postovi prekratki i da imam premalo slika...od jedne muher, da je sad ne imenujem. Zna ona koja je.
Pa pocnimo....
Pa pocnimo....
Ovo sam ja, cekam bus na autobusnoj stanici u 7 ujutro. Imam jako lijepu termos bocu koju sam si kupila jucer, jer to je 'must have'...svi to imaju, piju kavu dok briju naokolo. U busu se pije kava, tipka na mob ili spava. Ili svo troje.
Ovo je u centru grada, kuda prolazi bus...
Na poslu sam radila. Dobra je to recenica. Evo jedne lijepe slike delicija.
Kao sto znate, pola radnog vremena sam u ducanu a drugu polovicu sam u restaurantu..dobila sam upit od strane voditelja da ostanem u restachu, medjutim ducan na zapadnoj strani se ubrzo otvara pa mislim da to nece biti moguce...sto se tice posla, u restaurantu je manje zaposlenih nego u velikom ducanu pa je i atmosfera drugacija. Danas je u pauzi do restacha dosao jedan talijan koji radi u ducanu i poceli smo pricati na talijanskom ( on na svom dijalektu a ja sa prostim recenicama u prezentu ) a radni ostatak je problijedio jer su mislili da ih nista ne razumijem kad pricaju medju sobom. Hihihihi, pa lijepo sam im rekla prvi dan da natucam talijanski i svaki dan ih pozdravljam sa "ci vediamo tommorow". Druga zabavna stvar jest napojnica: ljudi uglavnom placaju kreditnim karticama, ukljucujuci i tips, koji se dijeli cetvrtkom - od nepunog proslog tjedna (2 -3 h dnevno ) sam dobila 100 dolara. Na povratku kuci smo stali da si ja kupim remote control za moj Nikon. Taj sam daljinski u Hr narucivala jedno mjesec dana i trebala sam gla platiti 260 kn...i to metar kabla...tu sam platila 15 dolara za bezicni daljinski u "osrednjem" tech ducanu u predgradju. Daljinski jos nisam isprobala ali sam bila jako sretna sto sam si ga kupila. Potom sam zamolila Jasena da udje u knjizaru i kupi si sta god hoce ( bez da gleda cijene ) a ja idem u ducan preko puta da si kupim crnu kosulju za raditi. Evo sta si je Jasen kupio....
Obratite pozornost na cijene...sta rec'.
A sada umjesto reklama jedno priopcenje: zasto je ovdje tesko naci stan? Zato jer se svi oglasavaju ( pod svi mislim na nekoliko firmi ), ti nazoves a oni nemaju slobodno nista do sredine stajaznam, augusta pa nas mogu staviti na listu...ili te pilaju da im kazes sta tocno zelis pa ti odgovore sa: trenutno nemamo to ali imamo trosobni stan za 300 dolara vise i jaccuzijem. Necu. Ne - cu! Hocu ono sto je u oglasu! I naravno da od njih 10 se mozda 2 jave na telefon, ostalo je govorna posta. Svaki dan u pauzi zovemo i navecer saljemo mailove ali lov na rentanje kvadrata nije jos uspijesan....
Danas je ruzno vrijeme, sto znaci vjetar i kisa ali kanadjani i dalje ne odustaju od slapa i kratkih hlaca. Ovdje je ono sto je kod nas blago proljece ali nije ni blizu ljetu, mene jajnici zabole samo kad vidim te gole prstice u sandalama u 8 ujutro na 10ak stupnjeva.
Jasenu je ovo bio zadnji dan u ducanu na juznom dijelu i sljedeci tjedan prelazi u novi ducan dok ja ostajem. Ja cu u novi ducan doci kad sve bude spremno ( ja i svi ostali koji nece slagati ducan ) a do tada cu i dalje lupati isti ducan - restaurant - ducan ritam.
Ovo sam slikala iz busa na povratku s posla. Vise radi kvantitete nego kvalitete, tako da imam puno slika.
Kad sam dosla doma, bacila sam pogled na fejsbuk i skuzila da je sutra vazan datum za B & D....B ce od sutra biti gospodja i mogu predpostaviti kakva ih pozitivna trema brije. Isto tako sam skuzila da sam prije 20ak dana pila kavu gledajuci na more a sada stojim rame uz rame s ljudima koji pricaju drugim jezikom i jedu maslac od kikirikija za dorucak. I stalno govore hvala. U gradu koji je veliki i pravocrtan. Sve to u jednom treptaju.
I sada, u petak navecer, sjedim za stolom, pijem Kokanee pivo ( domace ), kuckam ovoj step by step post za nezadovoljne zene :D
U slucaju reklamacija, kakvih pitanja ili zelja ( samo ne glazbenih, na to sam stavila veto ) obratite mi se privatnom porukom na mail ili fejs. Do svidanja muheres.
Wednesday, 22 May 2013
13. Ucenje stranih jezika
Neki dan sam skuzila da u ducanu radi jedan stariji gospodin, beogradjanin, koji si je dao na zadatak da nauci pokoju nasku rijec neke mladice iz naseg radnog okruzenja. Jasen je Kree-a naucio vec jednu -dve proste ali nikad nije na odmet znati koju vise...ulazim ja tako u skladiste i odjednom cujem nekog kako vice: uuuuu za***anoo....pi**ka....., okrenem se a ono njih troje stoje poredani ko skolarci, uza zid i ponavljaju i uce. Pitam ja, sta je to, da sta nemaju sta za raditi a oni meni ko iz topa: To nas je Nidja naucio!! Ja kazem: pa dobar vam je naglasak momci, dobro vam ide, samo vi nastavite... prodjem dalje a stari Nidja se smijulji sebi u bradu i kaze: sto ce, pacici, kad vec nece da nosaju stvari po radnji pa onda cu da ih ja malo vaspitam!
Danas je iskrsnula prilika za moju malenkost da se raspistoljim s mojim talijanskim ( cijela recenica bi trebala ici pod navodne znake ) jer je jedna polish cura zivjela 10 godina u Italiji i ide joj puno bolje od engleskog pa smo si parlale na talijansko engleskom jedno sat vremena ( uz rad naravno, dok smo pripremale panine ). Ja mislim da ona vise nikad nece inzistirati na talijanskom jeziku sa mnom....ne znam je li to dobro ili lose.
Kasnije nam se pojavila hrpica vatrogasaca na marendi ( mladih, zgodnih i uniformiranih ) te smo sve odjednom propricale sa britanskim naglaskom a oni su nama zahvaljivali sa "grazie".
Na kraju dana smo dosli doma i narucili chajniz veceru.
Dakle kuca - posao - birtija stil. Samo izbacite birtiju iz formule. Za sad. :D
Monday, 20 May 2013
12. Onaj ***ak s grtalicom....
....svi znamo za ta Mujina pisma iz Kanade, o snijegu i jelenima, prekrasnim zivotinjama....e pa evo vam ljetne varijante: 'bem ti komarce, kao da imaju godisnji summit iz svih zemalja svijeta tu u Edmontonu. Veliki su i nista ih ne razumijem, zuje na engleskom...ima ih na izvoz i dosadniji su od penzica koji gnjave Tomija u mjenjacnici....
Uglavnom, danas je bio praznik u Kanadi - Victoria day, 20. 5. ( zapamtite svi, moglo bi to biti pitanje na nekom kvizu...recimo na Upitniku od Joska Lokasa. A zeka peka malo ).
Jutros dok smo se vozili busom, ceste su bile prazne i bilo je tiho...kad smo se iskrcali na stanici i krenuli hodati prema poslu vidjeli smo policajca u autu kako se vrti po parkiralistu sa izbacenim laktom kroz prozor i nesto glasnijom mjuzom....i sad da meni to netko kaze, ja mu ne bih vjerovala.
Puno njih je praznik iskoristilo kao dan za ici kupovati hranu, jer je salamica od zivotne vaznosti pa smo danas u ducanu svi bili u 5. brzini....a ono sto mene zadivljuje kako su ljudi cekali i po 20ak minuta u redu ( a na odjelu nas je danas bilo sedam, onda mozete misliti koliko ljudi je bilo ) i bili iskulirani i ljubazni...svi su si caskali medjusobno, bili strpljivi. Sir i salama. Ne jer je to jedino sto mozes nabaviti za jesti nego zato jer to zelis.
Toliko od mene, do sljedeceg posta.
p.s. VAZNO!!
Sinoc je netko u susjedstvu bacio petardu....
Uglavnom, danas je bio praznik u Kanadi - Victoria day, 20. 5. ( zapamtite svi, moglo bi to biti pitanje na nekom kvizu...recimo na Upitniku od Joska Lokasa. A zeka peka malo ).
Jutros dok smo se vozili busom, ceste su bile prazne i bilo je tiho...kad smo se iskrcali na stanici i krenuli hodati prema poslu vidjeli smo policajca u autu kako se vrti po parkiralistu sa izbacenim laktom kroz prozor i nesto glasnijom mjuzom....i sad da meni to netko kaze, ja mu ne bih vjerovala.
Puno njih je praznik iskoristilo kao dan za ici kupovati hranu, jer je salamica od zivotne vaznosti pa smo danas u ducanu svi bili u 5. brzini....a ono sto mene zadivljuje kako su ljudi cekali i po 20ak minuta u redu ( a na odjelu nas je danas bilo sedam, onda mozete misliti koliko ljudi je bilo ) i bili iskulirani i ljubazni...svi su si caskali medjusobno, bili strpljivi. Sir i salama. Ne jer je to jedino sto mozes nabaviti za jesti nego zato jer to zelis.
Toliko od mene, do sljedeceg posta.
p.s. VAZNO!!
Sinoc je netko u susjedstvu bacio petardu....
Sunday, 19 May 2013
Isto nedjeljni post ali br.11 s radnom temom.
Ovo ce mi doci dobro, onako, da zaokruzim ovaj tjedan. Od fizickih uspomena na protekle dane imam nesto dolara od napojnica i jedno zuljavo stopalo. Jin Jang.
Losa strana ( da to odmah izbacim iz sistema ) jest sto nam treba 2 sata do posla i 2 sata nazad pa me to umara vise nego posao...ali dok ne kupimo auto i ne nadjemo stan drugog rijesenja nema. No s druge strane, tu smo tek 2 tjedna pa nije ni ok da ocekujem da sve to stignemo odraditi...hocemo kroz sljedecih tjedan - dva. Dakle, trenutno radimo na juznom dijelu grada ( dok se novi ducan na zapadu ne otvori ). Na jugu se nalaze ducan i restaurant. U ducanu radim na odjelu s delicijama ( ili ti po naski, rezem mortadelu i prodajem masline ) a u restaurant sam zamoljena da uletim na nekoliko sati dnevno jer im nedostaje radne snage u vrijeme rucka. U restaurantu rade mladi talijani i talijanka: kuhari i serveri. Ja sam za barom, stancam kavice, sredujem kruh i vodu, prljavo i cisto sudje, tocim sokice i svasta nesto. Jedan konobar imenom Lucca ( satro, ne zove se tako ali rekli smo da cu izmisljati imena radi dramatike ) je pravi juznjak: malen, zilav i tamni. Kao grozdica izgleda.Jako je drag, tete i gospodje koje dodju u restach ga obozavaju za poluditi. Iz raznih su djelova Italije sto se moze osjetiti u naglasku a posto im je engleski ok ( da ne kazem los. Ok je, ne koriste slovo H....ma znate vec kako je kad dodju turistici u grad kako zvuce ) Tu postoji tendencija kad zelis da te netko bolje razumije jednostavno pocnes ( nesvijesno ) imitirati njihov naglasak....tako kuzim kad drugi pocnu zvucati kao Borat, ja ih onda pozornije slusam :D. Osim njih i mene, tu su jos peraci sudja i jedan mladi filipinac, pomocnik kuhara kojeg zovemo Tin Tin - ozbiljan je kad radi a komicar kad ima vremena.
A sada malo o ducanu: moja prva misao je bila " Poljska u mom srcu". Drage moje poljakinje, vi ste moja sudbina - to chezs chezs suskanje, vrijeme bi bilo da ga naucim i pricati :D Jedna mlada Agneska je dobila zadatak da me nauci nekim osnovama, sto ona cini strpljivo i sistematicno. Ona je za mene saptacica sirevima. Tu je i jedan stariji gospon koji radi par sati dnevno, jedan mladi amerikanac, otac troje djece sa tetovazama povrca na ruci i jedan talijan fudbalerskog stila. Sve ostalo slavenske zene, kokosinjac, disko atmosfera. Sarena ekipa. Klijentela isto takva, vecinom ljubazni i pricljivi, no postoji postotak nadrkanih i bezobraznih. Pogodite odakle su.
Sat vremena za rucak je obavezan. Marenda nam je besplatna, uzmemo si sta zelimo, stvarno je ok. Tako se tu radi, ako ti je smjena 7 sati ili vise moras uzeti sat vremena pauze....tako ispada da ako radis 8 sati + 1 h za marendu + si dodas jos sat za doci i otici s posla ( ako zivis na pristojnoj udaljenosti ) i to ti je 10 sati dnevno.Ovo napominjem samo da oslikam kakav je ritam zivljenja, da ne bi ispalo da nesto kakarim....i dva dana tjedno su slobodna. Puno ljudi je zaposleno i puno njih radi vec godinama za istu tvrtku,sto znaci da im je dobro a mjesta za napredak stvarno ima. U svakom slucaju nije jednolicno i meni je za sada zanimljivo, ima puno proizvoda i mnogi su mi poznati ( viva famila i eurospin ) a neke stvari se rade tamo, primjerice sendvichi i plate za raznorazne dogadjaje...isto tako izdaje se i casopis od strane ducana u kojem mogu svi sudjelovati sa tekstovima i receptima.
Vise puta sam krenula u djir po ducanu da kliknem koju fotku ali bi uvijek zavrsila u caffeteriji sa kavom u ruci i zabrbljala se s nekim pa eto....nadam se sljedeci tjedan.
Poanta: tu je vrlo raznoliko a generalno su svi na ovaj kontinent stigli sa slicnim idejama i zeljama pa se svi trudimo biti mrvu obzirniji i ljubazniji spram drugih, sto rezultira izrazenim bon tonom i jako niskim tenzijama... veri gud, mi lajk. Haj faajv!
Losa strana ( da to odmah izbacim iz sistema ) jest sto nam treba 2 sata do posla i 2 sata nazad pa me to umara vise nego posao...ali dok ne kupimo auto i ne nadjemo stan drugog rijesenja nema. No s druge strane, tu smo tek 2 tjedna pa nije ni ok da ocekujem da sve to stignemo odraditi...hocemo kroz sljedecih tjedan - dva. Dakle, trenutno radimo na juznom dijelu grada ( dok se novi ducan na zapadu ne otvori ). Na jugu se nalaze ducan i restaurant. U ducanu radim na odjelu s delicijama ( ili ti po naski, rezem mortadelu i prodajem masline ) a u restaurant sam zamoljena da uletim na nekoliko sati dnevno jer im nedostaje radne snage u vrijeme rucka. U restaurantu rade mladi talijani i talijanka: kuhari i serveri. Ja sam za barom, stancam kavice, sredujem kruh i vodu, prljavo i cisto sudje, tocim sokice i svasta nesto. Jedan konobar imenom Lucca ( satro, ne zove se tako ali rekli smo da cu izmisljati imena radi dramatike ) je pravi juznjak: malen, zilav i tamni. Kao grozdica izgleda.Jako je drag, tete i gospodje koje dodju u restach ga obozavaju za poluditi. Iz raznih su djelova Italije sto se moze osjetiti u naglasku a posto im je engleski ok ( da ne kazem los. Ok je, ne koriste slovo H....ma znate vec kako je kad dodju turistici u grad kako zvuce ) Tu postoji tendencija kad zelis da te netko bolje razumije jednostavno pocnes ( nesvijesno ) imitirati njihov naglasak....tako kuzim kad drugi pocnu zvucati kao Borat, ja ih onda pozornije slusam :D. Osim njih i mene, tu su jos peraci sudja i jedan mladi filipinac, pomocnik kuhara kojeg zovemo Tin Tin - ozbiljan je kad radi a komicar kad ima vremena.
A sada malo o ducanu: moja prva misao je bila " Poljska u mom srcu". Drage moje poljakinje, vi ste moja sudbina - to chezs chezs suskanje, vrijeme bi bilo da ga naucim i pricati :D Jedna mlada Agneska je dobila zadatak da me nauci nekim osnovama, sto ona cini strpljivo i sistematicno. Ona je za mene saptacica sirevima. Tu je i jedan stariji gospon koji radi par sati dnevno, jedan mladi amerikanac, otac troje djece sa tetovazama povrca na ruci i jedan talijan fudbalerskog stila. Sve ostalo slavenske zene, kokosinjac, disko atmosfera. Sarena ekipa. Klijentela isto takva, vecinom ljubazni i pricljivi, no postoji postotak nadrkanih i bezobraznih. Pogodite odakle su.
Sat vremena za rucak je obavezan. Marenda nam je besplatna, uzmemo si sta zelimo, stvarno je ok. Tako se tu radi, ako ti je smjena 7 sati ili vise moras uzeti sat vremena pauze....tako ispada da ako radis 8 sati + 1 h za marendu + si dodas jos sat za doci i otici s posla ( ako zivis na pristojnoj udaljenosti ) i to ti je 10 sati dnevno.Ovo napominjem samo da oslikam kakav je ritam zivljenja, da ne bi ispalo da nesto kakarim....i dva dana tjedno su slobodna. Puno ljudi je zaposleno i puno njih radi vec godinama za istu tvrtku,sto znaci da im je dobro a mjesta za napredak stvarno ima. U svakom slucaju nije jednolicno i meni je za sada zanimljivo, ima puno proizvoda i mnogi su mi poznati ( viva famila i eurospin ) a neke stvari se rade tamo, primjerice sendvichi i plate za raznorazne dogadjaje...isto tako izdaje se i casopis od strane ducana u kojem mogu svi sudjelovati sa tekstovima i receptima.
Vise puta sam krenula u djir po ducanu da kliknem koju fotku ali bi uvijek zavrsila u caffeteriji sa kavom u ruci i zabrbljala se s nekim pa eto....nadam se sljedeci tjedan.
Poanta: tu je vrlo raznoliko a generalno su svi na ovaj kontinent stigli sa slicnim idejama i zeljama pa se svi trudimo biti mrvu obzirniji i ljubazniji spram drugih, sto rezultira izrazenim bon tonom i jako niskim tenzijama... veri gud, mi lajk. Haj faajv!
Ranojutarnja kavica u baru u ducanu. Ciaoo! Ili czesc, kako vam draze.
Post broj 10. Nedjeljni.
Ako postoji jos koji citac ovog mog piskaranja, evo da se javim. Nedjeljno popodne je ovdje, sto ce biti u 'rvatskoj gluho doba noci. Ovo ja vidim kad pogledam kroz prozor u 10 i pol navecer....
sto ce reci da se osjecam kao da sam isla na spavanje prije dnevnika, oko 19 i 30.
Ovaj je tjedan bio prvi radni i osim osvrta na rad i vozikanje javnim prijevozom, mogu spomenuti i ostale dogadjaje a to su redom: zakljucak da najvise "thank you" na dan dobiju vozaci autobusa u Edmontonu, da nagradu za najbolju foru mjeseca dobiva mladi momak s posla imenom Kree ( malo cu izmjeniti imena stvarnih likova. Ono, radi dramatike. ). Dakle, Kree je domorodac, mladi indijanac koji je vec 100 puta cuo pitanje je li on iz tima Jakob i pretvara li se on u vukodlaka. Ja nisam bila sto i prva koja ga je to pitala. Uglavnom, on je fun Cro copa i gnjavio je Jasa da ga tako zove...nakon sto je Jas tvrdo odbijao da mu nadimak bude Cro cop, Kree je izvukao posljednji adut iz svog nabildanog rukava i rekao slavnu recenicu: " Ako mi dopustis da te zovem Cro cop, ti mene mozes zvati Pocahontas." On je kralj skladista, moj novi idol.
Dalje, zanimljivosti iz Kanade: trazenje stana, u to malo slobodnog vremena sto smo imali nije urodilo plodom. Zasto? Ako nemas auto, stignes pogledati mozda stan dnevno....ako uopce dodjes u priliku ugovoriti sastanak. To je isto filmski: imas korporacije koje se bave rentanjem pa lijepo upadnes u zgradu, nadjes menadjera, on te provede naokolo, da ti prijavnicu i tako....od 30 ak poziva, imali smo malo odgovora, sto ce znaciti da nemaju slobodnih stanova ( u djelu grada koji nama treba )....da skratim agoniju mojih bolnih stopala, ne gine nam jos 3 tjedna ovakvog tempa. ( o tome u sljedecem postu ).
Jucer sam imala mali meltdown prije spavanja a danas smo isli u west edmonton mall.
U prizemlju je klizaliste i klinci su trenirali....
a u drugoj zgradi je bilo isto kao na Umbrelli...a izmedju leda i vode je more ducana, restauranta, unutarnjih tematskih ulica, bazeni sa morskim lavovima, prostori s video igrama, kino dvorane i jos bezbroj toga. Imala sam glupi osmijeh na licu i 5 komada novih gaca sto sam si ih kupila. Zlu ne trebalo, jelte.
Isto tako se trudim da sto manje radim sljedece: Joooooj koje dobre cipele, to bi se Osobi A fuuulll svidjalo....ili joooooj kakva hrana, bas bi voljela da Osoba B to proba! Ili pak, ma koja dobra fora, jedva cekam da Osobi C to ispricam.....ili kao danas kada smo usli u zemlju video igara gdje mozes svirati guitar hero, pecati ribice s klincima, zakucavati kos i folirati se pred curom...ma sta god, i onda Jas i ja jednoglasno kazemo: zamisli facu od Dijeteta XY da ovo vidi, koja sreca bi to bila"...ali to sve valjda dodje u paketu kad se preselis negdje malo dalje.
Eh da, pitali ste me o poslu i kako je prosao prvi dan i tjedan - prebacujem se u sljedeci post.
Ovaj je tjedan bio prvi radni i osim osvrta na rad i vozikanje javnim prijevozom, mogu spomenuti i ostale dogadjaje a to su redom: zakljucak da najvise "thank you" na dan dobiju vozaci autobusa u Edmontonu, da nagradu za najbolju foru mjeseca dobiva mladi momak s posla imenom Kree ( malo cu izmjeniti imena stvarnih likova. Ono, radi dramatike. ). Dakle, Kree je domorodac, mladi indijanac koji je vec 100 puta cuo pitanje je li on iz tima Jakob i pretvara li se on u vukodlaka. Ja nisam bila sto i prva koja ga je to pitala. Uglavnom, on je fun Cro copa i gnjavio je Jasa da ga tako zove...nakon sto je Jas tvrdo odbijao da mu nadimak bude Cro cop, Kree je izvukao posljednji adut iz svog nabildanog rukava i rekao slavnu recenicu: " Ako mi dopustis da te zovem Cro cop, ti mene mozes zvati Pocahontas." On je kralj skladista, moj novi idol.
Dalje, zanimljivosti iz Kanade: trazenje stana, u to malo slobodnog vremena sto smo imali nije urodilo plodom. Zasto? Ako nemas auto, stignes pogledati mozda stan dnevno....ako uopce dodjes u priliku ugovoriti sastanak. To je isto filmski: imas korporacije koje se bave rentanjem pa lijepo upadnes u zgradu, nadjes menadjera, on te provede naokolo, da ti prijavnicu i tako....od 30 ak poziva, imali smo malo odgovora, sto ce znaciti da nemaju slobodnih stanova ( u djelu grada koji nama treba )....da skratim agoniju mojih bolnih stopala, ne gine nam jos 3 tjedna ovakvog tempa. ( o tome u sljedecem postu ).
Jucer sam imala mali meltdown prije spavanja a danas smo isli u west edmonton mall.
U prizemlju je klizaliste i klinci su trenirali....
a u drugoj zgradi je bilo isto kao na Umbrelli...a izmedju leda i vode je more ducana, restauranta, unutarnjih tematskih ulica, bazeni sa morskim lavovima, prostori s video igrama, kino dvorane i jos bezbroj toga. Imala sam glupi osmijeh na licu i 5 komada novih gaca sto sam si ih kupila. Zlu ne trebalo, jelte.
Isto tako se trudim da sto manje radim sljedece: Joooooj koje dobre cipele, to bi se Osobi A fuuulll svidjalo....ili joooooj kakva hrana, bas bi voljela da Osoba B to proba! Ili pak, ma koja dobra fora, jedva cekam da Osobi C to ispricam.....ili kao danas kada smo usli u zemlju video igara gdje mozes svirati guitar hero, pecati ribice s klincima, zakucavati kos i folirati se pred curom...ma sta god, i onda Jas i ja jednoglasno kazemo: zamisli facu od Dijeteta XY da ovo vidi, koja sreca bi to bila"...ali to sve valjda dodje u paketu kad se preselis negdje malo dalje.
Eh da, pitali ste me o poslu i kako je prosao prvi dan i tjedan - prebacujem se u sljedeci post.
Monday, 13 May 2013
9. Monday Verses.
Vozili smo se u Camrose.
Vidjela sam losa.
I kojota koji je prelazio cestu.
Krave, konje, crvene staje kao iz filmova.
I farmu lama.
Probala sam dlakave japanke
valjda sluze kao papuce.
Jako su ruzne, uglavnom.
Rucak sam pojela u vijetnamskom restaurantu
sa tri ljupke dame.
Posluzio nas je Irac
i nisam ga nista razumijela.
Na povratku kuci
skocila sam u Walmart.
Kupila sam fen za kosu
i kokice s okusom krastavca.
Na snizenju.
Idem u horizontalu
jako mi se spava
sutra nam je prvi radni dan.
Vidjela sam losa.
I kojota koji je prelazio cestu.
Krave, konje, crvene staje kao iz filmova.
I farmu lama.
Probala sam dlakave japanke
valjda sluze kao papuce.
Jako su ruzne, uglavnom.
Rucak sam pojela u vijetnamskom restaurantu
sa tri ljupke dame.
Posluzio nas je Irac
i nisam ga nista razumijela.
Na povratku kuci
skocila sam u Walmart.
Kupila sam fen za kosu
i kokice s okusom krastavca.
Na snizenju.
Idem u horizontalu
jako mi se spava
sutra nam je prvi radni dan.
Sunday, 12 May 2013
8. Najljepsi dorucak na svijetu
Male stvari me vesele a nema posta da ja nisam spomenula hranu. Nemojte mi zamjeriti, ali sljedeci tjedan ce biti u drugacijem tonu, vise vanjskih utisaka, manje iskustava koja prolaze kroz zeludac :D
Danas smo jeli najljepsi dorucak na svijetu! Osim najljepsi bio je je najfiniji pa da podjelim recept sa vama:
Danas smo jeli najljepsi dorucak na svijetu! Osim najljepsi bio je je najfiniji pa da podjelim recept sa vama:
Smjesa za palacinke ( super mi je pakovanje ) a vi si doma mozete napraviti one klasicne palacinke kako ih inace radimo: brasno, voda, mrvu soli, dva jaja i pecite ih malo deblje.
Onda na sitno narezite banane, jagode i borovnice ( kombinacija po zelji ). To stavite preko palacinki pa zalijte javorovim sirupom. Eh, posto je u nas javorov sirup delicija koja se kupuje u Dm-u ( nije nam svakodnevna namirnica ) ja bih to i zaobisla te stavila malo meda ili secera u prahu ( ili obicnog secera umijesala u voce da se malo otopi ). Tko voli malo slaga pored, samo izvolite.
Naravno sve to ne bi bilo moguce bez nasih domacina koji nam svakodnevno otkrivaju zanimljive detalje i prednosti zivota na "snjeznom zapadu". Nadam se da cemo Jas i ja ubrzo biti u mogucnosti pomoci nekome kao sto su oni pomogli nama: puno je ljepse kad pored sebe imas nekog tko poznaje mjesto, obicaje i ljude nego da sve istrazujes sam. <3
Ostavljam vas u ugodnom nedjeljnom magnovenju a ja idem u on line istrazivanje salona namjestaja ( iako znam da cu ici pravac u Ikeu ).
Pusa.
P.s. Zanimljivost: kad se u razgovoru slazes sa nekim pa govoris:" naravno, da" iliti na engleskom "of course"...e pa to je blago bezobrazno pa se ja 5 puta dnevno ispravljam i mrmljam "ou yea, sure". Glupo mi je pak ici naokolo i kliktavo izgovarati "OK" ili "Yes" ako zelim da razgovor bude ugodan i tecan. A ja volim laprdati.
Saturday, 11 May 2013
7. Petak je dobar dan
Ovdje su temperature na par - nepar, kao radno vrijeme lijecnika opce prakse...parni datumi 20 celzijusa, neparni datumi ugodnih 6....jucer je bio neparan dan, dan kada smo odlucili ustati se rano ujutro i krenuti u smjeru naseg novog radnog mjesta ( privremeno, dok se novi ducan na zapadnoj strani ne otvori ) startajuci sa nase privremene adrese u sjevernom djelu grada. Cilj: southgate. Javnim prijevozom. 10 minuta setnje do busa, ( cekanje busa max. 10 min ) voznja istim nekih 30ak minuta do stanice na kojoj sjedamo na vlak / metro, koji ima samo jednu putanju a to je sjever - jug. Easy peasy. Onda smo se vozili vozom i metroali metroom ( dio ide iznad a dio ispod zemlje ) te smo nakon 30ak minuta stigli u juzni dio grada i propjesacili jos 20 minuta do ducana. Sveukupno nesto manje od 2 sata. Kako mi je Natasa rekla: " mogla si si naci stan u Torontu pa putovati avionom na posao ". Odlicna fora ali ovo je samo privremeno jer za 15ak dana ce nam i posao i stan biti u istom djelu grada.
U povratku smo prosetali centrom ( downtown ) pa uhvatili bus koji prolazi kroz China town.
Tu su se u bus ukrcale kineske nonice koje po modi izgledaju kao istarske. Iako ih nisam razumijela sta govore pretpostavljam da su razgovarale o sljedecem: 1. vremenu 2. bolestima generalno 3. kostobolji 4. mislim i da su ogovorale nekog jer su se cerekale.
No, da se vratim na pocetak dana i prvi bus u koji smo sjeli a to je bus broj 11. Meni je to " malo sentimentalno " ( ovo pod navodnicima je pozeljno izgovoriti sa Zuzi Jelinek naglaskom ) jer je moj prvi susret sa velikim gradom i javnim prijevozom bio Zagreb i tram eleven koji je vozio s Crnomerca ( jos vozi? ) i s kojim bih kretala kada bi isla posjetiti Jasena u vojsku...potom sam se sjetila da kanadski coat of arms sadrzi jednoroga i zakljucila kako su to jasni znaci da je ovo ok mjesto :D
Ono sto me veseli je WhatsApp na mom mobu, textanje i slanje fotki i kontakt s moje muheres. To mi je jako cool.
Ono sto me rastuzuje je osjecaj nemoci da ne mozes "skoknuti" nazad i fizicki pomoci nekome oko necega. ( primjerice pomoci iznijeti preostale kutije iz stana ).
I potom otici u Skandal na kavu. 'Prosti Boze, navukla sam se u roku od 5 minuta na Tim Hortons Mocca latte capuccino i njihove krofne umocene u rastopljeni secer ali jedan mali macchiato napravljen iz poteza zgloba Etiena ili Mattea bi mi dobro dosao....cisto radi jutarnjeg citanja novina. I ne gnusajte se, sve vas poznajem kavopije i pusaci! 3 cigare, dupla kava i citanje novina na wc-u.Tko kaze da to ne radi, laze.
Observacija o hrani opcenito: odjeljak za hranu u mallu: mekdonalds, kfc, taco time, extreme pita, grcki restaurant, japanski, kineski, new york food, talijanski,.....ali ej, fali Reka da pojedem tost ( LOL ). Sinoc su nam domacini spremili corn cob i rebarca s rostilja koje smo zalili Kokanee pivom. Vrlo kanadski. Extremno fino. Nina sita. Nina sretna.
Thursday, 9 May 2013
6. Jedan ton ozbiljnije
Danas je nas sedmi dan u Edmontonu, ni jet leg nas nije napustio kako treba a ja imam osjecaj kao da smo tu puno duze. Jasen je ponovno u svom elementu planiranja, razvijanja poslova i organiziranja stvari a ja se pokusavam sabrati i rjesavati stvar po stvar. Sljedeca stvar na listi je trazenje stana. U utorak pocinjemo raditi, za pocetak u ducanu u juznom dijelu grada, dok se ne otvori ducan na west endu, aman taman da se malo utreniramo. Zato smo jucer u 14h sastnacili sa nasim novim sefovima - glavnom seficom i i mladim gospodinom koji ce voditi ducan u zapadnom dijelu. Da ne idem sada u doslovno citiranje cijelog razgovora jer bi trajalo dugo, sazeti cu taj sastanak ovako: to nije bio poslovni sastanak. To je bio dogovor kako cemo raditi posao kao tim - sto volimo i ne volimo raditi, sto znamo a sto ne znamo....rekli su nam sve detalje i informacije koje smo pitali i isto tako su htjeli da oni dolaze svaki dan po nas na sjever da nas voze na jug dok ne kupimo auto. No way dude, pa kupili smo si mjesecnu za bus :D
Kada smo kod busa i prijevoza, ovdje skoro nitko ne hoda...mi nismo na nikog naisli setajuci cestom ( prema centru grada da, ali malo dalje ne ). Svi se voze, drajvaju naokolo u svojim pick upovima po tim sirokim ulicama koje se krizaju pod pravim kutem tako da ste ili u avenue ( aveniji ) ili u street ( ulici ) a ako ste bas od akcije mozete se zagubiti medju kucama po ulici na koju vode straznja dvorista koja se zove avlija. :D u jednoj takvoj avliji sam srela psa. A kada smo kod zivotinja danas sam vidjela zeca ( sto edmontoncanima dodje nesto kao nama macka ). Moram li vam opisivati moju reakciju na zeca, koji je usput budi receno tezine / velicine ogladnjelog telca?
Jesam vam spomenula da mi se koza jako susi bez obzira koliko se mazala kremicama? Sam vam spomenula da sam naisla na Kanadjane koji nisu ljubazni? U Fort Saskatchewan-u smo proveli par poslijepodneva pomazuci prijateljima kod kojih odsjedamo - eh, to vam je malo mjestasce od 20 i nesto tisuca glava, industrijski nastrojeni gdje muski voze bezobrazno i psuju vam sve po spisku. Zabavno. A danas dok smo se vozili smo dozivjeli i da nam je jedna azijatkinja nesto nakakila kroz prozor...moguce da nam je bacila neku kletvu, nisam je bas razumijela.....mozda me zato koza svrbi.
Drzite palceve da sutra bude ugodno vrijeme da skoknemo do centra i prosetati uz rijeku, okinuti par fotki i vidjeti nesto zanimljivo....znam da moje muheres zanima kakvo je pivo u Kanadi ali na to cete se morati strpiti jos malo a do onda laganini. Eh da, jos nisam posustala i zapalila cigaretu, bravo ja!
Kada smo kod busa i prijevoza, ovdje skoro nitko ne hoda...mi nismo na nikog naisli setajuci cestom ( prema centru grada da, ali malo dalje ne ). Svi se voze, drajvaju naokolo u svojim pick upovima po tim sirokim ulicama koje se krizaju pod pravim kutem tako da ste ili u avenue ( aveniji ) ili u street ( ulici ) a ako ste bas od akcije mozete se zagubiti medju kucama po ulici na koju vode straznja dvorista koja se zove avlija. :D u jednoj takvoj avliji sam srela psa. A kada smo kod zivotinja danas sam vidjela zeca ( sto edmontoncanima dodje nesto kao nama macka ). Moram li vam opisivati moju reakciju na zeca, koji je usput budi receno tezine / velicine ogladnjelog telca?
Jesam vam spomenula da mi se koza jako susi bez obzira koliko se mazala kremicama? Sam vam spomenula da sam naisla na Kanadjane koji nisu ljubazni? U Fort Saskatchewan-u smo proveli par poslijepodneva pomazuci prijateljima kod kojih odsjedamo - eh, to vam je malo mjestasce od 20 i nesto tisuca glava, industrijski nastrojeni gdje muski voze bezobrazno i psuju vam sve po spisku. Zabavno. A danas dok smo se vozili smo dozivjeli i da nam je jedna azijatkinja nesto nakakila kroz prozor...moguce da nam je bacila neku kletvu, nisam je bas razumijela.....mozda me zato koza svrbi.
Drzite palceve da sutra bude ugodno vrijeme da skoknemo do centra i prosetati uz rijeku, okinuti par fotki i vidjeti nesto zanimljivo....znam da moje muheres zanima kakvo je pivo u Kanadi ali na to cete se morati strpiti jos malo a do onda laganini. Eh da, jos nisam posustala i zapalila cigaretu, bravo ja!
Tuesday, 7 May 2013
5. Preliminarni shopping za moje muheres
Danas sam naisla na jednu pametnu izreku koja glasi : " onaj koji predvidja vrijeme u Alberti ili se tek doselio ili je budala." Istina. Danas je bilo ugodnih 12 do 15....upola manje nego jucer ali ta razlika se ne osjeti mnogo...sto znaci da sam bez obzira na sve, nabacila jaknu i krenula u - mall ( londonderry mall ) da se zrtvujem za cure i izvidim situaciju.
Kao prvo, tu je sve vece, majke mi - od bocica za lak za nokte, krema i sve je uglavnom na kupi jedan - dobijes 2 princip. Meni pase, zna se odakle sam :D ciljala sam na trgovine slicne h&m, c&a i ostale tog kalibra cija je roba slicne kvalitete u odnosu na cijenu. Moram spomenuti trgovinu Wonders koja ima brendirane stvari po odlicnim cijenama ali nisam si nista kupila. Nisam majkemi. Dakle u ovim Newyorker stil shopovima razlika je ta sto je sve jeftinije na kolicinu. Primjerice 2 para balerinki za 20 (ili 15 ) dolara...sto si u grubo pomnozite sa 6. Onda 3 para slapa ( sandalica) za 15 dolara.....2 kosulje za 30... i td. Da ne bi ispalo da izmisljam:
za 20 dolara. Kvaliteta - da potraje sezonicu hahaha. U prosjeku su cijene kao kod nas. Meni odgovara ;)
Dok sam shopingirala, Jas i ja smo sjeli pregristi nesto u meksickom stilu tako da mi sad mariachi briju u trbuhu...osim toga, gotovo da je ponoc i moram na spavanje. Nije lako klafrati po mallovima.
Kao prvo, tu je sve vece, majke mi - od bocica za lak za nokte, krema i sve je uglavnom na kupi jedan - dobijes 2 princip. Meni pase, zna se odakle sam :D ciljala sam na trgovine slicne h&m, c&a i ostale tog kalibra cija je roba slicne kvalitete u odnosu na cijenu. Moram spomenuti trgovinu Wonders koja ima brendirane stvari po odlicnim cijenama ali nisam si nista kupila. Nisam majkemi. Dakle u ovim Newyorker stil shopovima razlika je ta sto je sve jeftinije na kolicinu. Primjerice 2 para balerinki za 20 (ili 15 ) dolara...sto si u grubo pomnozite sa 6. Onda 3 para slapa ( sandalica) za 15 dolara.....2 kosulje za 30... i td. Da ne bi ispalo da izmisljam:
Dok sam shopingirala, Jas i ja smo sjeli pregristi nesto u meksickom stilu tako da mi sad mariachi briju u trbuhu...osim toga, gotovo da je ponoc i moram na spavanje. Nije lako klafrati po mallovima.
4. Kanadska zemlja safari
...jucer je bilo 30 stupnjeva pa ti vidi....U nedjelju je isto bilo jako toplo, bili smo cijelo poslijepodne u vrtu, rostiljali. Ono sto je ovdje zabavno ( ne znam jesam li spomenula, jako puno pisem pa ne stignem ta 2 posta procitati iznova :P ) ali sunce se dize jako rano a zalazi oko 21, 21:30....dug dan, nema sta, s obzirom da smo svibanj.
I tako, jucer kad smo se zbudili, prosetali smo se do registration office ( koji je u kvartu, 20ak minuta setnje ) i prijavili se na zdravstveno te provjerili sto ce nam sve trebati za vozacku. Duze nam je trajala setnja do ureda nego sto smo unutra cekali, a bilo je ljudi u redu, i sve rijesili. Njihova birokracija je lakopera kategorija za nasu. Svaka cast. Nakon toga smo si isli otvoriti pretplate za mobitele i uzeti uredaje - to se radi gdje? U mallu. Kako? Lako. 35 dolara po osobi, s ukljucenim svakojakim opcijama, interenetom i ovim i onim i plus mobitel za 0 dolara ( jer je ukljucen u pretplatu ) lijepi bijeli fancy Galaxy Ace II x. Uh, zensko je proradilo u meni :D.
Cijeli taj proces otvaranja pretplate je trajalo oko sat vremena zato jer smo cijelo vrijeme caskali a ja sam jos uvijek u starom modu pa postanem nervozna cim moram malo duze negdje cekati ali nemoguce je bilo da se naljutim na ovu ekipu jer su toliko ljubazni i kul, sve ti objasne, aktiviraju telefon, ma nista ne moras napraviti osim se potpisati na ugovor.
Na tom standu su radile tri osobe, jedan azijat koji je super mega geek, hipster ou jea, jedna dama prekrivena od glave do pete sa blistavim bijelim zubima, super smislom za humor i vrhunskim engleskim te nas one and only momak koji je proputovao cijelu istocnu europu i objasnio nam sve od A do Z. On je i okinuo prvu fotku na mom novom mobitelu.
Isto tako skuzila sam da moj inglish akcent is very borat sounds alike pa sam odlucila kupiti si knjigu ( koju sam vec citala na hrvatskom ili barem znam radnju ) da se malo obnovim. Za mene je ulazak u knjizaru isto sto je za Saki ulazak u vodu, vise - manje pa sam tako plivala medju tim policama i naisla na Julie & Julia, meni jako dragu i vrlo inspirativnu pricu koju sam gledala pa eto sad cu i knjigu procitati. Samo 2 dolara, na snizenju. Sta mislite koliko sam energije ulozila da ne spiskam novcice na raznorazne knjigice koje mi ruku na srce i nisu od vitalnog znacenja? Postajem sve bolja i bolja u samokontroli, bravo ja!
Navecer sam se htjela malo sepuriti pred nasim dragim prijateljima koji su nas ugostili te sam vecer prije mjesila pljukance ali to bez Natase ne ide...ono, bili su ruzni i falilo im je soli. Sinoc smo ih pojeli skupa sa sugom od kobasica ali nisam bila uspjesna. Mislim, bilo je jestivo ali bilo je..prosjecno. Zato sam si jutros za dorucak spremila sendvic sa maslacem od kikirikija i marmeladom i pojela punu saku borovnica. Ovo je bilo prvi put u mojih 30 godina da sam pojela borovnicu u originalnom izdanju...sta rec'.
I tako, jucer kad smo se zbudili, prosetali smo se do registration office ( koji je u kvartu, 20ak minuta setnje ) i prijavili se na zdravstveno te provjerili sto ce nam sve trebati za vozacku. Duze nam je trajala setnja do ureda nego sto smo unutra cekali, a bilo je ljudi u redu, i sve rijesili. Njihova birokracija je lakopera kategorija za nasu. Svaka cast. Nakon toga smo si isli otvoriti pretplate za mobitele i uzeti uredaje - to se radi gdje? U mallu. Kako? Lako. 35 dolara po osobi, s ukljucenim svakojakim opcijama, interenetom i ovim i onim i plus mobitel za 0 dolara ( jer je ukljucen u pretplatu ) lijepi bijeli fancy Galaxy Ace II x. Uh, zensko je proradilo u meni :D.
Cijeli taj proces otvaranja pretplate je trajalo oko sat vremena zato jer smo cijelo vrijeme caskali a ja sam jos uvijek u starom modu pa postanem nervozna cim moram malo duze negdje cekati ali nemoguce je bilo da se naljutim na ovu ekipu jer su toliko ljubazni i kul, sve ti objasne, aktiviraju telefon, ma nista ne moras napraviti osim se potpisati na ugovor.
Na tom standu su radile tri osobe, jedan azijat koji je super mega geek, hipster ou jea, jedna dama prekrivena od glave do pete sa blistavim bijelim zubima, super smislom za humor i vrhunskim engleskim te nas one and only momak koji je proputovao cijelu istocnu europu i objasnio nam sve od A do Z. On je i okinuo prvu fotku na mom novom mobitelu.
Isto tako skuzila sam da moj inglish akcent is very borat sounds alike pa sam odlucila kupiti si knjigu ( koju sam vec citala na hrvatskom ili barem znam radnju ) da se malo obnovim. Za mene je ulazak u knjizaru isto sto je za Saki ulazak u vodu, vise - manje pa sam tako plivala medju tim policama i naisla na Julie & Julia, meni jako dragu i vrlo inspirativnu pricu koju sam gledala pa eto sad cu i knjigu procitati. Samo 2 dolara, na snizenju. Sta mislite koliko sam energije ulozila da ne spiskam novcice na raznorazne knjigice koje mi ruku na srce i nisu od vitalnog znacenja? Postajem sve bolja i bolja u samokontroli, bravo ja!
Navecer sam se htjela malo sepuriti pred nasim dragim prijateljima koji su nas ugostili te sam vecer prije mjesila pljukance ali to bez Natase ne ide...ono, bili su ruzni i falilo im je soli. Sinoc smo ih pojeli skupa sa sugom od kobasica ali nisam bila uspjesna. Mislim, bilo je jestivo ali bilo je..prosjecno. Zato sam si jutros za dorucak spremila sendvic sa maslacem od kikirikija i marmeladom i pojela punu saku borovnica. Ovo je bilo prvi put u mojih 30 godina da sam pojela borovnicu u originalnom izdanju...sta rec'.
Sunday, 5 May 2013
3. Dan 3. They still think I'm a moose.
Nedjelja je, ugodnih 20 stupnjeva, sto znaci da su svi ovdje u japankama, havajkama i slicno. Svi su odusevljeni vremenom, divno je i suncano. Cak i susjedi dva bloka dalje, ako te vide da hodas cestom, ce ti doviknuti: Great weather, ei?". Jeste stvarno a meni je super jer smo s ugodnih 20 i dosli na 'ladan sjever. Tako da svi vi s komentarima o hladnoci i slicno - bas me briga, ne bojim vas se jer imam mjesec - dva - tri da se naviknem :P
Sto se tice ljubaznosti kanadskog podneblja, tu moram zahvaliti Karolini koja me nenamjerno pripremala na to: svi oni " hey, how are you" na pocetku bilo tele ili live razgovora su se isplatili, ide mi kao po loju a zelim istaknuti da sam a) na pms-u i b) nisam zapalila cigaretu 5 dana. Nevjerovatno ali istinito. To da sam ljubazna, mislim.
Osim toga, to vam je to - stigli smo u cetvrtak navecer, danas je nedjelja popodne. Sredili smo si sin number, laptop i poludogovorili kupnju auta.
Otisli smo u super market pa sam se osjecala k'o Fata u super....mislim, Alisa u zemlji cudesa: gluten free je normala a upravo gledam u zdjelu s vocem koje nemam pojma sta je...mislim da mi je cak i namignulo u jednom trenutku. Naravno, govorim o zdravoj prehrani a za dorucak sam smazala benedicts jaja ( s holandez sosom, sunkom i td. ) i osjecala sam kolesterol kako mi raste, stvarno.Ali sve je u redu, razmisljala sam dobrih pola sata o tome kako bih mogla ici trcati, tako da sam si bar virtualne kalorije istopila.
U medjuvremenu evo vam slika jako slatko psa.
Saturday, 4 May 2013
2. Let's go to the mall today!
Drugi dan kad smo se probudili ( oko podne, ou jea ) jer nam je avion dodao 8 sati, otisli smo u mall da si napravimo taj neki vazni dokumenat. Sve je u mallu - I doktori i restaurant. Service Canada i Wallmart, sve na jednom mjestu. Pa sam si ja tako setala sa Americano Starbuck kafom ( pol litre tamne vodice ) i kupovala si sampon za kosu u ducanu gdje i staro i mlado pricaju engleski. Rvatski jos nisam cula ali sad cu jer cemo se ici vidjeti sa cool rijecanima za dan - dva :D.
Ulazak u bilo koji ducan, stand, sta god, rezultira razgovorom s nekim. Udes u ducan pogledati laptope i zavrsis razglabajuci o hrvatskim palacinkama koje mladi momak / radnik u tom shopu jako voli ali nije bio siguran kako se to zove pa ih je nazvao Elephant ears. To je jako slatko, ali mi nemamo slonove....bar mislim. Hodas ulicom i tko god prodje ti nesto dobaci - ej, kakvo lijepo vrijeme danas, sta ima i sl. nesto kao kad sretnes Grgu u gradu, samo ovdje nitko ne zica kovanice nego su jednostavno ljubezni. Vrlo. Za sada.
Ulazak u bilo koji ducan, stand, sta god, rezultira razgovorom s nekim. Udes u ducan pogledati laptope i zavrsis razglabajuci o hrvatskim palacinkama koje mladi momak / radnik u tom shopu jako voli ali nije bio siguran kako se to zove pa ih je nazvao Elephant ears. To je jako slatko, ali mi nemamo slonove....bar mislim. Hodas ulicom i tko god prodje ti nesto dobaci - ej, kakvo lijepo vrijeme danas, sta ima i sl. nesto kao kad sretnes Grgu u gradu, samo ovdje nitko ne zica kovanice nego su jednostavno ljubezni. Vrlo. Za sada.
1. Auto, avion, pick- up i jedna zlocesta stjuardesa.
Dakle, 1. maj, finalno spremanje stvari po kuci, popusila sam si tu zadnju cigaretu na prozoru i krecemo lagano - spustili kufere, zakljucali stan ( malo cudan feeling, s obzirom da se vjerovatno u njega necemo vratiti.) i stigao je Tomi po nas oko ponoc. Brm brm do Venecije, svi skupa smo si odpajkili sat vremena u autu jer se Tomi vraca nazad sam i umoran a mi smo samo umorni. Thanx Tomi, zakon si.
Usli smo na aerodrom i otisli ostaviti prtljagu na let - za salterom sjedi neka plava stjuardesa koja prica engleski, a ja obozavam, OBOZAVAM kad si talijani spikaju engleski - eKSkjuzmiiI, ju EV tu pej for dis beeg. Ok, naravno, odemo mi na drugi salter da platimo taj treci kufer i vratimo se do nje i ponovno joj damo dokumente - putovnice, kartu i racun. Ona nesto gleda dolje, prtlja po tim papirima i odjednom me pogleda i kaze: "ju mis van passaporT." Jas i ja se pogledali u panici i govorimo joj nesto u stilu pa nema sanse sad smo ti sve dali u ruke a ona gleda u nas ne trepce i kaze: "no." Jas otrci do saltera za placanje, ja buljim u ovu zacesljanu za salterom pa je malo popustila, duboko uzdahnula, opet proprtljala po papirima i onda mrtva hladna rekla:" it iz hir". " Ju gejv mi bladi hartatak" ja njoj kazem a ona ( i dalje ne trepce ) promrmlja nesto u stilu "ja radim moj posao". Kako bilo, nisam morala popiti kavu, ova mi je presaltala tlak na ugodnih 200 rano ujutro.
I tako smo se mi lijepo ukrcali u avion i stigli u Amsterdam, gdje smo imali otprilike 3 sata do sljedeceg leta. Ja sam setala naokolo i govorila Jasenu - gle, ovo kosta samo 5 dolara, uopce nije skupo.....muher ti si u Europi do Kanade imamo jos 10 sati, smiri se....ok.
Prekoocanski let je bio ugodan, ima filmova, muzike, igrica, klope, dekica, jastucica, ma svega.
Cijelo vrijeme prikazuju kartu kuda leti avion, pa kada smo uletjeli u Albertu bilo je podne ( po kanadskom vremenu ) a na mom rucnom satu je bilo 8 navecer ( po hr vremenu ). cika - caka, promijenim ja sat u rikverc i puf! nestalo mi 8 sati samo tako....i onda smo sletili u Calgary gdje sam ja uljudno pozdravila ljude na talijanskom....u Calgaryu ekipa radnici imaju crvene majce i bijele kaubojske sesire. To je aerodrom gdje te love s kolicima kako ne bi morao nositi svoju prtljagu. Aerodrom sa stjuardesama koje ti bacaju fore i nagovaraju te da ostanes u Calgaryu jer je bolji od Edmontona. Sa ljubaznim immigracijskim referentom koji nam je izdao radnu dozvolu, dao korisne savjete....ma ljubazan. Ljubazna osoba koja radi za salterom. Ljubazan. Drag jako, malo mi je falilo da ga zagrlim na kraju.
Ukrcali smo se na zadnji let dana, za Edmonton - gdje je sofer aviona ( iliti pilot ) zvucao kao Eddie Izzard ali su me ti gore / dole, pritisci, tlakovi i presjedanja izmorili pa sam kljucala.
Sletili u Edmonton gdje su nas docekali dragi prijatelji i njihova 2 mini psa te smo se ukrcali u najveci pick up koji sam ikad viDLa.... i oni su nam rekli " What ever is big in Texas, it's bigger in Alberta, hey".
Usli smo na aerodrom i otisli ostaviti prtljagu na let - za salterom sjedi neka plava stjuardesa koja prica engleski, a ja obozavam, OBOZAVAM kad si talijani spikaju engleski - eKSkjuzmiiI, ju EV tu pej for dis beeg. Ok, naravno, odemo mi na drugi salter da platimo taj treci kufer i vratimo se do nje i ponovno joj damo dokumente - putovnice, kartu i racun. Ona nesto gleda dolje, prtlja po tim papirima i odjednom me pogleda i kaze: "ju mis van passaporT." Jas i ja se pogledali u panici i govorimo joj nesto u stilu pa nema sanse sad smo ti sve dali u ruke a ona gleda u nas ne trepce i kaze: "no." Jas otrci do saltera za placanje, ja buljim u ovu zacesljanu za salterom pa je malo popustila, duboko uzdahnula, opet proprtljala po papirima i onda mrtva hladna rekla:" it iz hir". " Ju gejv mi bladi hartatak" ja njoj kazem a ona ( i dalje ne trepce ) promrmlja nesto u stilu "ja radim moj posao". Kako bilo, nisam morala popiti kavu, ova mi je presaltala tlak na ugodnih 200 rano ujutro.
I tako smo se mi lijepo ukrcali u avion i stigli u Amsterdam, gdje smo imali otprilike 3 sata do sljedeceg leta. Ja sam setala naokolo i govorila Jasenu - gle, ovo kosta samo 5 dolara, uopce nije skupo.....muher ti si u Europi do Kanade imamo jos 10 sati, smiri se....ok.
Prekoocanski let je bio ugodan, ima filmova, muzike, igrica, klope, dekica, jastucica, ma svega.
Cijelo vrijeme prikazuju kartu kuda leti avion, pa kada smo uletjeli u Albertu bilo je podne ( po kanadskom vremenu ) a na mom rucnom satu je bilo 8 navecer ( po hr vremenu ). cika - caka, promijenim ja sat u rikverc i puf! nestalo mi 8 sati samo tako....i onda smo sletili u Calgary gdje sam ja uljudno pozdravila ljude na talijanskom....u Calgaryu ekipa radnici imaju crvene majce i bijele kaubojske sesire. To je aerodrom gdje te love s kolicima kako ne bi morao nositi svoju prtljagu. Aerodrom sa stjuardesama koje ti bacaju fore i nagovaraju te da ostanes u Calgaryu jer je bolji od Edmontona. Sa ljubaznim immigracijskim referentom koji nam je izdao radnu dozvolu, dao korisne savjete....ma ljubazan. Ljubazna osoba koja radi za salterom. Ljubazan. Drag jako, malo mi je falilo da ga zagrlim na kraju.
Ukrcali smo se na zadnji let dana, za Edmonton - gdje je sofer aviona ( iliti pilot ) zvucao kao Eddie Izzard ali su me ti gore / dole, pritisci, tlakovi i presjedanja izmorili pa sam kljucala.
Sletili u Edmonton gdje su nas docekali dragi prijatelji i njihova 2 mini psa te smo se ukrcali u najveci pick up koji sam ikad viDLa.... i oni su nam rekli " What ever is big in Texas, it's bigger in Alberta, hey".
Subscribe to:
Posts (Atom)