Post broj 10. Nedjeljni.

Ako postoji jos koji citac ovog mog piskaranja, evo da se javim. Nedjeljno popodne je ovdje, sto ce biti u 'rvatskoj gluho doba noci. Ovo ja vidim kad pogledam kroz prozor u 10 i pol navecer....

sto ce reci da se osjecam kao da sam isla na spavanje prije dnevnika, oko 19 i 30.
Ovaj je tjedan bio prvi radni i osim osvrta na rad i vozikanje javnim prijevozom,  mogu spomenuti i ostale dogadjaje a to su redom: zakljucak da najvise "thank you" na dan dobiju vozaci autobusa u Edmontonu, da nagradu za najbolju foru mjeseca dobiva mladi momak s posla imenom Kree ( malo cu izmjeniti imena stvarnih likova. Ono, radi dramatike. ). Dakle, Kree je domorodac, mladi indijanac koji je vec 100 puta cuo pitanje je li on iz tima Jakob i pretvara li se on u vukodlaka. Ja nisam bila sto i prva koja ga je to pitala. Uglavnom, on je fun Cro copa i gnjavio je Jasa da ga tako zove...nakon sto je Jas tvrdo odbijao da mu nadimak bude Cro cop, Kree je izvukao posljednji adut iz svog nabildanog rukava i rekao slavnu recenicu: " Ako mi dopustis da te zovem Cro cop, ti mene mozes zvati Pocahontas." On je kralj skladista, moj novi idol.
Dalje, zanimljivosti iz Kanade: trazenje stana, u to malo slobodnog vremena sto smo imali nije urodilo plodom. Zasto? Ako nemas auto, stignes pogledati mozda stan dnevno....ako uopce dodjes u priliku ugovoriti sastanak. To je isto filmski: imas korporacije koje se bave rentanjem pa lijepo upadnes u zgradu, nadjes menadjera, on te provede naokolo, da ti prijavnicu i tako....od 30 ak poziva, imali smo malo odgovora, sto ce znaciti da nemaju slobodnih stanova ( u djelu grada koji nama treba )....da skratim agoniju mojih bolnih stopala, ne gine nam jos 3 tjedna ovakvog tempa. ( o tome u sljedecem postu ).
Jucer sam imala mali meltdown prije spavanja a danas smo isli u west edmonton mall.

 U prizemlju je klizaliste i klinci su trenirali....

a u drugoj zgradi je bilo isto kao na Umbrelli...a izmedju leda i vode je more ducana, restauranta, unutarnjih tematskih ulica, bazeni sa morskim lavovima, prostori s video igrama, kino dvorane i jos bezbroj toga. Imala sam glupi osmijeh na licu i 5 komada novih gaca sto sam si ih kupila. Zlu ne trebalo, jelte.
Isto tako se trudim da sto manje radim sljedece: Joooooj koje dobre cipele, to bi se Osobi A fuuulll svidjalo....ili joooooj kakva hrana, bas bi voljela da Osoba B to proba! Ili pak, ma koja dobra fora, jedva cekam da Osobi C to ispricam.....ili kao danas kada smo usli u zemlju video igara gdje mozes svirati guitar hero, pecati ribice s klincima, zakucavati kos i folirati se pred curom...ma sta god, i onda Jas i ja jednoglasno kazemo: zamisli facu od Dijeteta XY da ovo vidi, koja sreca bi to bila"...ali to sve valjda dodje u paketu kad se preselis negdje malo dalje.
Eh da, pitali ste me o poslu i kako je prosao prvi dan i tjedan - prebacujem se u sljedeci post.