Dakle, 1. maj, finalno spremanje stvari po kuci, popusila sam si tu zadnju cigaretu na prozoru i krecemo lagano - spustili kufere, zakljucali stan ( malo cudan feeling, s obzirom da se vjerovatno u njega necemo vratiti.) i stigao je Tomi po nas oko ponoc. Brm brm do Venecije, svi skupa smo si odpajkili sat vremena u autu jer se Tomi vraca nazad sam i umoran a mi smo samo umorni. Thanx Tomi, zakon si.
Usli smo na aerodrom i otisli ostaviti prtljagu na let - za salterom sjedi neka plava stjuardesa koja prica engleski, a ja obozavam, OBOZAVAM kad si talijani spikaju engleski - eKSkjuzmiiI, ju EV tu pej for dis beeg. Ok, naravno, odemo mi na drugi salter da platimo taj treci kufer i vratimo se do nje i ponovno joj damo dokumente - putovnice, kartu i racun. Ona nesto gleda dolje, prtlja po tim papirima i odjednom me pogleda i kaze: "ju mis van passaporT." Jas i ja se pogledali u panici i govorimo joj nesto u stilu pa nema sanse sad smo ti sve dali u ruke a ona gleda u nas ne trepce i kaze: "no." Jas otrci do saltera za placanje, ja buljim u ovu zacesljanu za salterom pa je malo popustila, duboko uzdahnula, opet proprtljala po papirima i onda mrtva hladna rekla:" it iz hir". " Ju gejv mi bladi hartatak" ja njoj kazem a ona ( i dalje ne trepce ) promrmlja nesto u stilu "ja radim moj posao". Kako bilo, nisam morala popiti kavu, ova mi je presaltala tlak na ugodnih 200 rano ujutro.
I tako smo se mi lijepo ukrcali u avion i stigli u Amsterdam, gdje smo imali otprilike 3 sata do sljedeceg leta. Ja sam setala naokolo i govorila Jasenu - gle, ovo kosta samo 5 dolara, uopce nije skupo.....muher ti si u Europi do Kanade imamo jos 10 sati, smiri se....ok.
Prekoocanski let je bio ugodan, ima filmova, muzike, igrica, klope, dekica, jastucica, ma svega.
Cijelo vrijeme prikazuju kartu kuda leti avion, pa kada smo uletjeli u Albertu bilo je podne ( po kanadskom vremenu ) a na mom rucnom satu je bilo 8 navecer ( po hr vremenu ). cika - caka, promijenim ja sat u rikverc i puf! nestalo mi 8 sati samo tako....i onda smo sletili u Calgary gdje sam ja uljudno pozdravila ljude na talijanskom....u Calgaryu ekipa radnici imaju crvene majce i bijele kaubojske sesire. To je aerodrom gdje te love s kolicima kako ne bi morao nositi svoju prtljagu. Aerodrom sa stjuardesama koje ti bacaju fore i nagovaraju te da ostanes u Calgaryu jer je bolji od Edmontona. Sa ljubaznim immigracijskim referentom koji nam je izdao radnu dozvolu, dao korisne savjete....ma ljubazan. Ljubazna osoba koja radi za salterom. Ljubazan. Drag jako, malo mi je falilo da ga zagrlim na kraju.
Ukrcali smo se na zadnji let dana, za Edmonton - gdje je sofer aviona ( iliti pilot ) zvucao kao Eddie Izzard ali su me ti gore / dole, pritisci, tlakovi i presjedanja izmorili pa sam kljucala.
Sletili u Edmonton gdje su nas docekali dragi prijatelji i njihova 2 mini psa te smo se ukrcali u najveci pick up koji sam ikad viDLa.... i oni su nam rekli " What ever is big in Texas, it's bigger in Alberta, hey".
No comments:
Post a Comment