Losa strana ( da to odmah izbacim iz sistema ) jest sto nam treba 2 sata do posla i 2 sata nazad pa me to umara vise nego posao...ali dok ne kupimo auto i ne nadjemo stan drugog rijesenja nema. No s druge strane, tu smo tek 2 tjedna pa nije ni ok da ocekujem da sve to stignemo odraditi...hocemo kroz sljedecih tjedan - dva. Dakle, trenutno radimo na juznom dijelu grada ( dok se novi ducan na zapadu ne otvori ). Na jugu se nalaze ducan i restaurant. U ducanu radim na odjelu s delicijama ( ili ti po naski, rezem mortadelu i prodajem masline ) a u restaurant sam zamoljena da uletim na nekoliko sati dnevno jer im nedostaje radne snage u vrijeme rucka. U restaurantu rade mladi talijani i talijanka: kuhari i serveri. Ja sam za barom, stancam kavice, sredujem kruh i vodu, prljavo i cisto sudje, tocim sokice i svasta nesto. Jedan konobar imenom Lucca ( satro, ne zove se tako ali rekli smo da cu izmisljati imena radi dramatike ) je pravi juznjak: malen, zilav i tamni. Kao grozdica izgleda.Jako je drag, tete i gospodje koje dodju u restach ga obozavaju za poluditi. Iz raznih su djelova Italije sto se moze osjetiti u naglasku a posto im je engleski ok ( da ne kazem los. Ok je, ne koriste slovo H....ma znate vec kako je kad dodju turistici u grad kako zvuce ) Tu postoji tendencija kad zelis da te netko bolje razumije jednostavno pocnes ( nesvijesno ) imitirati njihov naglasak....tako kuzim kad drugi pocnu zvucati kao Borat, ja ih onda pozornije slusam :D. Osim njih i mene, tu su jos peraci sudja i jedan mladi filipinac, pomocnik kuhara kojeg zovemo Tin Tin - ozbiljan je kad radi a komicar kad ima vremena.
A sada malo o ducanu: moja prva misao je bila " Poljska u mom srcu". Drage moje poljakinje, vi ste moja sudbina - to chezs chezs suskanje, vrijeme bi bilo da ga naucim i pricati :D Jedna mlada Agneska je dobila zadatak da me nauci nekim osnovama, sto ona cini strpljivo i sistematicno. Ona je za mene saptacica sirevima. Tu je i jedan stariji gospon koji radi par sati dnevno, jedan mladi amerikanac, otac troje djece sa tetovazama povrca na ruci i jedan talijan fudbalerskog stila. Sve ostalo slavenske zene, kokosinjac, disko atmosfera. Sarena ekipa. Klijentela isto takva, vecinom ljubazni i pricljivi, no postoji postotak nadrkanih i bezobraznih. Pogodite odakle su.
Sat vremena za rucak je obavezan. Marenda nam je besplatna, uzmemo si sta zelimo, stvarno je ok. Tako se tu radi, ako ti je smjena 7 sati ili vise moras uzeti sat vremena pauze....tako ispada da ako radis 8 sati + 1 h za marendu + si dodas jos sat za doci i otici s posla ( ako zivis na pristojnoj udaljenosti ) i to ti je 10 sati dnevno.Ovo napominjem samo da oslikam kakav je ritam zivljenja, da ne bi ispalo da nesto kakarim....i dva dana tjedno su slobodna. Puno ljudi je zaposleno i puno njih radi vec godinama za istu tvrtku,sto znaci da im je dobro a mjesta za napredak stvarno ima. U svakom slucaju nije jednolicno i meni je za sada zanimljivo, ima puno proizvoda i mnogi su mi poznati ( viva famila i eurospin ) a neke stvari se rade tamo, primjerice sendvichi i plate za raznorazne dogadjaje...isto tako izdaje se i casopis od strane ducana u kojem mogu svi sudjelovati sa tekstovima i receptima.
Vise puta sam krenula u djir po ducanu da kliknem koju fotku ali bi uvijek zavrsila u caffeteriji sa kavom u ruci i zabrbljala se s nekim pa eto....nadam se sljedeci tjedan.
Poanta: tu je vrlo raznoliko a generalno su svi na ovaj kontinent stigli sa slicnim idejama i zeljama pa se svi trudimo biti mrvu obzirniji i ljubazniji spram drugih, sto rezultira izrazenim bon tonom i jako niskim tenzijama... veri gud, mi lajk. Haj faajv!
Ranojutarnja kavica u baru u ducanu. Ciaoo! Ili czesc, kako vam draze.
No comments:
Post a Comment