22. Post ili post katastrofe?

Kao i uvijek sve pocinje lijepo pa tako i tog petka...vratili smo se s posla i cekali Darrena i njegovog brata Kevina da dodju po nas  da odemo pokupiti jos nesto namjestaja pa na pivo. ( Darren je momak od Kiki, necakinja od frendova kod kojih smo odsjeli kad smo dosli.)  Nakon sto smo pokrcali namjestaj u njegov kamion ( truck koji svi tu voze ) krenuli smo nazad do nas na pizzu i pivo. U tom razdoblju grijalo je sunce i desio se ogromni pljusak u isto vrijeme a mi smo razglabali o tome hoce li nase stvari smrditi po ribi koju Darren voza u trucku cijeli dan: jedna velika, mrtva riba koju je on ulovio " golim rukama" da bi je poklonio Kiki ( da je isprepada i nanervira, kako on kaze: "da svojevoljno  budem u nevolji" ).
I tako tog divnog petka navecer, mi u stanu vidamo stol, i odjednom Jasen - ne prestajuci sarafiti nogu od stola - kaze: ne zelim te uplasiti ali imamo MISA u kuci....sljedeca scena Kiki i ja stojimo na stolicama a muski trojac pokusava uloviti misa. Mis se uvukao u kauc pa su iznjeli kauc u hodnik od zgrade, Darren je pustio Eye of a tiger na mobu, otvorio limenke pive i zatvorio vrata od stana! Na stranu sto su muski bili odusevljeni sto imaju " priliku loviti" ali nakon tri sata i rastavljenog kauca na komade rezignirano su se vratili nazad...navodno je mis u jednom trenu izletio iz kauca ali se potom vratio nazad..a mozda i ne. Vec je bilo 1 iza ponoci, dovrsili smo tu hladnu pizzu koja je stigla prije 3 sata kad ja odjednom vidim misa kako trci od kauca prema zidu i nestaje!! Punih usta pizze nesto vicem na hrvatskom, svi me zbunjeno gledaju ali reagiraju i skacu prema misu koji je nestao...eh sad jedno objasnjenje: mis je bio jako mali, sitan i splasen ( trivia: ovdje nema stakora ) ali ja sam zadnjih 10ak godina provela u betonskoh zgradi na 5. katu gdje je bilo eventualno komaraca i to je to!
Odustanemo svi, oni odu doma, mi na spavanje otvorenih ociju i ja se ustanem za 3 sata ( u 6 ujutro ) da se spremim jer su me zamolili da odradim subotu u juznom ducanu. Prva stvar ujutro ja vidim krajem oka kako se nesto mice u kupaoni i udarim u vrisak i plac! Nabrzinu se spremim i izjurim iz stana sva ljuta pa zakasnim na jedan bus pa uhvatim drugi, presjedam na metro, stizem na posao neispavana i van sebe. Odradila ja tu smjenu nekako i koga god sam pitala za miseve, njima to nije bilo ni priblizno sokantno kao meni. U stilu, dogodi se, drvene su kuce i zgrade, stavi misolovku pa vidi, obicno je samo jedan mis jer oni bjeze od ljudi i bla bla bla....ok. Jasen je u medjuvremenu isao do menadzmenta zgrade da prijavi to, stavili smo neku misolovku ali misa nismo vise vidjeli..budno pratim, osvrcem se preko ramena ..svejedno za mene taj criminal case jos nije zakljucen....

Nedjelja, suncano jutro je i sve izgleda ljepse! Provjerila sam vrijeme na netu i kad sam potvrdila da ce cijeli dan biti suncan obukla sam japanke: sluzbeno, prvi dan! Za 10 minuta :

Kisa lije kao iz kabla, sivi oblaci se rastezu na sve strane i nema im kraja....
Stignemo mi doma navecer u 10 sati, pogledam kroz prozor kad ono:

 

I sad ti budi pametan....

Ajmo dalje, PONEDJELJAK ujutro, divan dan ja se budim rano jer se danas otvara ducan ( radno vrijeme ducana je od 9 ali ja idem u 7 da pripremim deli i da ostanem samo do 11 jer ostale dane mi je raspored paklen ). Inace na poslu uvijek imam tenisice ( iako cure obicno nose balerinke i sl. )  ali kao danas cu biti samo pola radnog vremena, toplo je vani, con la calma bi rekli talijani....sljedeca scena:

Ja na hitnoj pomoci na sivanju. Otvarala sam zapakiranu salamu da pripremim frigove i mijenjala sam rukavice svaki put...znate kako sam je "spretna" pa stvarno extra pazim na poslu....no u jednom trenu mi je noz iskliznuo iz ruku i pao ravno na nogu. Pogled na veliku, povrsinsku ranu bio je dovoljan da me jedna cura s posla ubaci u auto i odveze na hitnu. Inace, hitna i velika bolnica su nasuprot nasoj zgradi ( doslovce gledam u nju s prozora ) sto znaci da je i blizu posla / 2 minute voznje autom. I tako sam imala priliku iskusiti kanadsko zdravstvo i vidjeti Misercordia bolnicu. Stavili su me u kolica, uzeli mi podatke na prijemu, uz par posalica i sala, potom me jedan doktor zasio ( 3 sava ) a neki drugi mladi bolnicar, onako visok, mlad, markantan i zgodan ( samo primjecujem, nije do mene stvarno ) mi je previo nogu i dao inekciju protiv tetanusa. U rame.

U medjuvremenu sam javila Jasenu koji se expresno pojavio u bolnici i bio uz mene iako ne voli bolnice. Kad smo se uvjerili da nemam alergijsku reakciju na cjepivo otisli smo doma pa sam vecinu dana drijemala jer od kad mi je anestezija popustila me stvarno boli...sad sepam naokolo s bolnom grimasom na licu, natecenom desnom nogom i bolnim lijevim ramenom od inekcije.

Ovaj petak / subota / nedjelja / ponedjeljak mi je stvarno bio napet i nespretan a s omotanom nogom moram biti bar jos sljedecih 3 - 4 dana.

 Sve u svemu, namjestaj je namontiran i ne smrdi po Darrenovoj ribi. 

Kiki nije bila sretna kad je vidjela mrtvu ribu koju joj je donio na poklon, no on je bio vise nego zadovoljan njenom reakcijom. 

Molim da primjetite moje " cvijece" u kuhinji.

 Mozete obratiti paznju i na trenutnu zamjenu za TV...

21. I am broken hearted, I came to poo but I only farted.

To sam danas negdje procitala i zakljucila da je to vrhunsko pjesnistvo.
Nepretenciozno a istinito. Svi se mogu s tim poistovjetiti i lako je pamtljiv stih.
Sto ce reci da se moje kulturno uzdizanje trenutno svodi na Songza aplikaciju na mobitelu ( za slusanje mjuze ) i citanje besplatnih novina koje pokupim na putu do posla i procitam u tih par minuta hoda. Dan po dan, malo po malo....nije da se zalim ali nije uvijek lako.
S obzirom da sam ja poznata po tome da sam ultra strpljiva osoba ( procitati u sarkasticnon tonu ), onda mi je sada na umu nabaviti jos tih par stvari koje su nam potrebne za stan da to skinem s dnevnog reda. Glupo je, znam, jos ovako bez auta ali muheres me kuze.Danas nam je stigao krevet - jeeeej! Dovezli su ga u obecano vrijeme, ubacili kroz vrata od balkona i 5 minuta poslije mi imamo spavacu sobu.
Novi ducan bi se trebao otvoriti u ponedjeljak i mislim da ce biti ok. Izgleda super i jedva cekam da napravim svoju prvu spezu tamo. Ovaj vikend sam trebala biti free medjutim danas su me zamolili da odem odraditi smjenu u juzni ducan u subotu....ipak ostaje mi nedjelja pa super! Jas je rekao da ce me odvesti na dejt :D
Nadala sam se u subotu ujutro piti kavu preko skypea ali nis. Nisam bas sretna zbog toga ali drugom prilikom.
Veceras sam htjela izaci fotkati ali kisa pljusti...ujutro pak nisam bila sigurna trebam li uzeti suncane naocale ili kisobran. Nisam uzela ni jedno. Naravno da je padalo kad sam se vracala doma....hahahaha. Tu stvarno postoji ta mikro klima koja se nalazi na potezu stan - auto - mall. Nije zamisljeno za pjesacenje.
Eh da, kako prelazimo preko pjesackog mosta kad idemo  na posao pa sam htjela otici u predvecer i opaliti neku s dugom ekspozicijom ali nece moci ove noci.
Jedna od zanimljivosti je ta da smo jucer isli kupiti nesto hrane u veliki azijski trgovacki lanac. Izasli smo vani sa soya sosom, obicnim pecivom, vrecicom miso juhe i milju neodgovorenih pitanja jer ne znamo sta je sta...na jednoj vrecici je pisalo SAKI FISH i unutra je bilo nesto sto izgleda kao osusene bejbi lignje. Cisto primjera radi.
Da se opet vratim na temu posla jer to mi je jedini socijalni aspekt zivota -  Peru, Brazil, Italija, Filipini, Kanada....pa tako mi s jedne strane suska jedna zena iz Montreala ( o laa la, oui oui! ) a s druge strane neki mladi AleHandro raznosi kutije po skladistu. I onda kad krenes doma ti se sef zahvali na radnom danu.

Jesam li ljubomorna na vase statuse o vrucini i komarcima? Mozda jesam ali samo malo. Vi ste sigurno ljubomorni jer ja hodam u jaknici i ne moram brijati noge svaki dan :P.
Meni je vrijeme da se bacim u horizontalu na krevet s kompliciranim imenom i dugogodisnjom garancijom.
Hvala vam puno sto vi mene updejtate sa vasim novostima, dogadjanima i novinama, to me jako veseli!

20. Ako ovaj post nije za moje muheres, onda ne znam koji je!

Subota navecer je, Jasen je isao u djir testirati kanadska piva a ja sam se vratila s posla, otvorila chips s nekim cudnim okusom, natocila si casu Red Horse Canyon vina, pustila mjuzu i krenula vam malo pisati.
Ono sto mi se ovdje svidja jest sto radis koliko zelis, sve dok postujes raspored u smislu da si uzmes slobodne dane i vrijeme za marendu. Trgovina u kojoj radimo svakih nekoliko mjeseci izdaje jedan mali magazin sa dogadjajima, receptima i sl. pa sam danas isla odraditi nekoliko sati pomazuci oko toga. Nakon toga sam svratila u Target kupiti par sitnica koje mogu na ruke donijeti kuci.
Stan nam je odmah do west edmonton malla koji je jedan od vecih u Kanadi  sto nam s obzirom da nemamo auto malo olaksava kretanje i nabavku stvari.
Vecinu stvari za stan kupili smo u Ikei, Wall martu ili Targetu: od usisavaca, kuhinjskog stola, lampa, vjesalica, casa i td....S& G dali su nam dvosjed na razvlacenje i set tanjura i salica (  nasu prvu gift basket za useljenje :) ) a dekice, rucnike, peglu.....police bla bla...svaki dan pomalo.

Ovo je moj Jas za kojeg ste pitale da li jos uvijek postoji - evo ga, spaja stol sa svojim novim alatom, nosi rublje na susenje i pranje i brine se da nam bude lijepo. I svako jutro se brije.
Cisto usporedbe radi, ovdje su stvari dostupnije pa je sve jednostavnije i ima vise izbora - tako sam stvari kao sto su jastucici za kuhinjske stolice, podmetaci i sl kupila u Dollarami dok sam za mokicu Bialetti dala dvajst dolara. Neke mega fensi nozeve je Jas kupio na 80 % snizenja jer se ducan seli ( tu su stalno neka snizenja i spika kupi 1 uzmi 2  i sl. ) pa kad zbrojis i oduzmes, sve je pod kontrolom. Za nesto vise od pola jedne place smo si skoro pa uredili stan. ( slijedi krevet, polica, jos koja lampa i neke sitnice za kuhinju )....lijepo je. Zgrada u kojoj smo je "stara" ( iz 80 tih....) To je kompleks od nekoliko malih zgradica na 2 kata, sa malim parkicem i centralnom zgradom u kojoj je menadzment, teretana i unutarnji bazen. ( Nije nista fensi, to tu tako funkcionira ). Prije nego se netko useli, oni prebojaju zidove, vrata, parom srede tepihe / krem tepisi all over Canada / , fuge u kupatilu, skoljku, promjene zastore i sl. I kad udjes u stan, napravi se kontrola i potpise zapisnik. Crno na bijelo. Voda i grijanje ukljuceni u cijenu. Net - nazoves lika, on se pojavi, rijesi stvar za 5 minuta i ode ca. Nema potpisivanja ni niceg, samo broj stana. Prva 3 mjeseca besplatno.....zakon ej?

 

Jutarnja kavica: ono ste ce vama biti jako zabavno jest to da smo mi u  - prizemlju!!!!! Nema vise stepenica do 5. kata. Kuhinja je jednostavna i ima masinu za sudje ( + frigo,stednjak i napu) . Zbog tih fensi tepiha zbog kojih hodamo bosi je Jas kupio:

 

usisavac koji ima fora ime. Ali super radi. Stan ima ugradbene ormare i ostavu nasuprot kuhinje, a kupaonica je mala ali funkcionalna: nema prozor ( kako sam si ja uvijek prizeljkivala ) ali ima ventilaciju koju palis i gasis pa nema vlage i ima lijepu kadu.

" Plavetnilo" sam ja rijesila. Ovu policu sam dovukla i sama sklopila, sto mi je bila vjezba strpljenja nakon danasnjeg dana. Uspjesno izvedena vjezba.

Sto jos...eh da, fora je sto sobe nemaju centralno svijetlo nego si ti stavis lampice ili sta god zelis pa okidaci za struju sluze da reguliras svjetla koja si sam postavis...drugo je sto je sve vecinom od drveta - razumljivo jer bilo koji materijal koji nije elastican puca pod razlikom niskih i visokih temperatura...zato se tu svako proljece radi na prometnicama koje popucaju po zimi. I oko nas ima dosta zelenila i drveca. 

Sve poznajete nas stari stan...pogled s prozora u kuhinji, naherene  rolete, tuzan linoleum na podu u kuhinji i prozori koji pustaju buru, jugo i sve ostalo. Lako je naviknuti se na dobro pa se svaki dan prisjetim neke sitnice i kazem sama sebi da se ne nerviram. 

Dobro je, za sada sve ide u dobrom smjeru.

Za kraj in real time: obitelj koja je prije zivjela u ovom stanu se preselila u veci stan ( u istom kompleksu ). Jucer sam im odnijela postu koja je stigla na stari broj stana ( sada nas ). Nije ih bilo doma pa sam im gurnula kroz vrata a upravo sam dobila poruku ( bila sam u washroom, kako to kazu tu. Mislim, isla sam na wc -_- ) 

Sta nije to lijepo? 

Stigao mi muz doma, moje muheres, stojte mi dobro i  razmislite si kad vam pase neka skype kava!

 

19. Lijepo nas je bilo vidjeti!

Bio je zadnji dan moje standardne voznje busom i kisa je padala svom silom i nije mislila stati.
Moram priznati da je bila voznja sa stilom.  Svako jutro je kao i ja bus cekala jedna mlada muslimanka sa klincem u kolicima: voznju i pol bi odradile skupa. Tog posebnog dana ja sam stajala na stanici sa mojim malim kisobranom koji mi je Jas kupio - na kanadsku zastavu. Lijep suvenir ali kvaliteta je malo bolja od suncobrancica za koktele. Vidjela sam je kako izlazi iz stana s pokrivenim kolicima i krenula prema njoj da joj ponudim pola mog mega super kisobrana. Mislim da nas je lijepo bilo vidjeti - dve dosljakinje pod javorovim listom i mokre do koze s glupavim osmijesima na nasim licima. Ne znam zasto se ona smjeskala ali znam zasto sam se ja smjeskala - jer sam taj dan nakon posla trebala otici kupiti par potrebnih stvari i prespavati u nasem svjeze izrentanom stanu!
To isto popodne bilo je sveopce upozorenje za tornado koji se priblizava gradu...ja nisam bila toliko uznemirena oko toga koliko oko cinjenice da svo ovo vrijeme mi nitko nikad nije spomenuo da je to ovdje cesta pojava. Pa ni google mi to nije rekao. Samo neke kenje o tom bijelom snijegu i mega minusima....i kad sam pitala kolege koja je procedura u slucaju tornada rekli su mi da idem u podrum. Na poslu nema podruma.
No da se vratim koji dan unazad, npr. u subotu navecer kad sam se vracala s posla:

a vani je jos dan. Fora. Znate sta mi je isto fora? Kad 5 minuta pokusavam skuziti u busu da li stara kineskinja gleda u mene ili spava....na kraju sam suptilno cimala glavom da vidim hoce li reagirati pa sam na kraju skuzila da spava. Ljudi cesto spavaju u busevima. Vozaci cesto zaustave bus u vecernjim voznjama i kazu: ekipa, idem samo po kavu pa cemo nastaviti....i tip upali sva 4, ode do benzinske i kupi si kavu.

Kad sam odradila posao i voznju stigla sam na rostilj taman u ponoc. Kobaje na stapu i pivo...rostiljali smo kod necakinje od nasih prijatelja i bilo je bas fora, lijepo nas je bilo vidjeti oko te vatrice.
Posto su nam nasi dragi S & G pomogli puno, htjeli smo s njima podjeliti nasu srecu kad nam je stigla nasa prva placa pa smo otisli u Cactus club ( neko posh ultra fora mjesto ) gdje su konobarice vitke i plave a za desert se jede white chocolate cheese cake. Sveukupni dojam? Jedva cekam da ponovno odemo tamo!
Osim tornada, odlaska u Ikeu, drugog stanja uma jer radis stvar po stvar i vrijeme tece drugacije nego prije, novost je sto vam pisem sa malog crvenog lakiranog stola koji se nalazi u stanu kojem ce posvetiti sljedeci post.  Proslo je 10 dana od posljednjeg posta a meni se cini kao mjesec dana ali to je zato sto se jos navikavamo na drugaciji ritam zivljenja. Kako nemamo auto onda sve kupujemo po malo i nema neke puljanke koja ti je pod nosom da se zaletis kupiti kruh i mlijeko - sve je u velikim shopovima na vecim udaljenostima pa nam treba vremena da se organiziramo, odemo, napravimo ali u tome je ljepota....svakim danom postaje mrvicu lakse i jedva cekam da uhvatimo jos malo rutine pa da malo vise idemo naokolo ( tematski : koncerti, zooloski, parkovi, kina i sve ostalo sto vole mladi ).

Moram priznati da ponekad hodam ulicom i da zaboravim gdje sam pa gledam u lica prolaznika i cekam na kojem jeziku ce pricati. Ne znam zasto ali stvarno je tako. Jucer sam posluzivala jednu curu i kad je skuzila da "pricam" talijanski me pitala odakle sam - kad sam joj odgovorila ona je prosaptala da je iz Udina i pocela je plakati..mene to rastuzilo a pogotovo kad mi je rekla da su joj najljepsi praznici uvijek bili u nasem gradu i da nikad nece zaboraviti kad je prvi put kao djevojcica ugledala arenu i opisala mi je muzej i uljaru....nije se vracala doma 5 godina. Potom me pitala kako je meni - a ja znam da gledajuci u nju gledam u sebe za par mjeseci pa me steglo u grlu. Za sada mi je super, sve mi je novo i fora. Ne trzam kad cujem hrvatski i spiciram na razno razne okuse, vijetnamske kuhinje i pojednostavljenu birokraciju.
Eto, meni je sad 11 navecer pa idem na spavanac a sutra slijedi nastavak.

18. Samo jos jedan post ( nema slike, nema tona, nazovite moj broj telefona )

Sunce - kisa, toplo - hladno, smijeh - nervoza, i ostale stvari tog tipa. Kao prvo, kad padne kisa onda udjes u ducan i kupis si kisobran za dolar. Kisobran za javorovim listom naravno, a onda si kupis kekse s istom tematikom i sa sljokicama just because I can. Da fotkam za vas. *

Isto tako, kad se razbolis ( prehladica, curi nos, temperaturica ti zulja oci ) onda se ne ponasas kao doma pa pijes meda, caja, propolisa i limuna nego udjes u ducan i kupis tablete za to: i to pakovanje u kojem su tablete za dan i za noc. Uzela sam jednu prije spavanja ( sanjala jako cudan san ) i ujutro se probudila stabela k'o konj. Ne znam koliko mi je taj lijek koji se ne izdaje na recept ostetio jetru, ali sljaka mila majko. 

17. Sretna nam mjesecnica dana!

2. lipnja je sto brojim da smo mjesec dana u "kanada je divna zemlja, jeleni su predivne zivotinje".
Da u kratko rezimiram: 17 postova, premalo slika, prva placa, potpisan najam za stan, stvorena navika pijenja americano kave, odbacena navika pusenja, blago povecanje talijanskog vokabulara i ucestali odlasci u azijski restaurant na pauzi za rucak.

 

Za 7 dolara se najedes rize, klica i piletine da ti pamet stane. To me naucila moja kanadska poljakinja.

Proslo je mjesec dana od kada smo se pozdravljali, izgrilili, isplesali i slicne vesele radnje. I zato, sretna nam mjesecnica! Ekipa iz talijanskog restacha je tu 6 mjeseci i za tjedan dana idu na kolektivni godisnji nazad u Italiju pa se eto i ja nadam da cemo za manje od godinu i mi isto kao i oni. 

Jucer smo potpisali najam za stan i sljedeci tjedan se selimo, otprilike u isto vrijeme kada ce se i posao preseliti sto znaci da cemo imati vise vremena jer ga necemo provoditi u busu. Sto se tice namjestaja i uredjenja stana ovdje svi mijenjaju namjestaj cesto i poklanjaju savrseno dobre komade: primjerice stanari koji se sele iz stana u koji cemo mi useliti ( mlada obitelj, sele u istu zgradu ali veci stan ) ce nam ostaviti lijep ovalni drveni stol za rucavanje jer si oni hoce kupiti drugi....prijatelji kod kojih smo sad ce nam na tu foru dati kauc a ako malo prsvrljas po kijiji-ju ( aka nasa Butiga ) mozes naci sta god....ja se jako veselim i jucer sam isla gledati krevete u jedan store pa sam se lijepo valjala po njima da ih isprobam, pokupila ponude i otisla na posao.

Neki dan smo, vracajuci se s posla, moj dragi i ja sisli s busa u centru grada i usli u ducan s fotografskom opremom. Ja sam uperila prstom u jedan mali objektiv koji je super za fotkati portrete i sl., kupili smo ga i odsetali vani. Samo tako. Bez izrade projekta u stilu " hocemo li, mozemo li, treba li nam".... i sad jedva cekam da uhvatim jedan dan i odem fotkati jer u ovih mjese dana me jedino mobitel sluzio. Zelim podjeliti s vama ovaj veliki kockasti grad. 

Ma isla bih ja odmah sad fotkati ali kisa pada vani. Stvarno. Ma provjerite na accuweather ako ne vjerujete.  

Jucer navecer kad sam se vracala s posla u bus su uletila cetiri amigosa koji kao da su pobjegli iz neke serije....mozda Oz. Obrijanih glava, sa zlatnim lancima, ispeglanim riflama - ma mexico all the way....i onda vade mob ( na touch ) i gledaju neke smjesne filmice sa zivotinjama i smijulje se.  Vozaci buseva pak imaju super smisao za humor pa nas je jedan neki dan sprdao jer smo ga pitali nesto a on je glumio da je sav u cudu jer je mislio da smo kanadjani i da nikad ne bi skuzio po naglasku da nismo. Kidali smo od smijeha svo troje.

Da si skratim vrijeme dok se vozikam onda slusam radio i smijuljim se po tiho da ne zbunjujem ljude oko sebe. Naime, voditelji na radio stanicama zvuce vrlo..pa kao...recimo likovi iz crtica. Ili kao da se netko sprda s naglaskom..najdraza mi je stanica s country mjuzom jer nista ne razumijem.