17. Sretna nam mjesecnica dana!

2. lipnja je sto brojim da smo mjesec dana u "kanada je divna zemlja, jeleni su predivne zivotinje".
Da u kratko rezimiram: 17 postova, premalo slika, prva placa, potpisan najam za stan, stvorena navika pijenja americano kave, odbacena navika pusenja, blago povecanje talijanskog vokabulara i ucestali odlasci u azijski restaurant na pauzi za rucak.

 

Za 7 dolara se najedes rize, klica i piletine da ti pamet stane. To me naucila moja kanadska poljakinja.

Proslo je mjesec dana od kada smo se pozdravljali, izgrilili, isplesali i slicne vesele radnje. I zato, sretna nam mjesecnica! Ekipa iz talijanskog restacha je tu 6 mjeseci i za tjedan dana idu na kolektivni godisnji nazad u Italiju pa se eto i ja nadam da cemo za manje od godinu i mi isto kao i oni. 

Jucer smo potpisali najam za stan i sljedeci tjedan se selimo, otprilike u isto vrijeme kada ce se i posao preseliti sto znaci da cemo imati vise vremena jer ga necemo provoditi u busu. Sto se tice namjestaja i uredjenja stana ovdje svi mijenjaju namjestaj cesto i poklanjaju savrseno dobre komade: primjerice stanari koji se sele iz stana u koji cemo mi useliti ( mlada obitelj, sele u istu zgradu ali veci stan ) ce nam ostaviti lijep ovalni drveni stol za rucavanje jer si oni hoce kupiti drugi....prijatelji kod kojih smo sad ce nam na tu foru dati kauc a ako malo prsvrljas po kijiji-ju ( aka nasa Butiga ) mozes naci sta god....ja se jako veselim i jucer sam isla gledati krevete u jedan store pa sam se lijepo valjala po njima da ih isprobam, pokupila ponude i otisla na posao.

Neki dan smo, vracajuci se s posla, moj dragi i ja sisli s busa u centru grada i usli u ducan s fotografskom opremom. Ja sam uperila prstom u jedan mali objektiv koji je super za fotkati portrete i sl., kupili smo ga i odsetali vani. Samo tako. Bez izrade projekta u stilu " hocemo li, mozemo li, treba li nam".... i sad jedva cekam da uhvatim jedan dan i odem fotkati jer u ovih mjese dana me jedino mobitel sluzio. Zelim podjeliti s vama ovaj veliki kockasti grad. 

Ma isla bih ja odmah sad fotkati ali kisa pada vani. Stvarno. Ma provjerite na accuweather ako ne vjerujete.  

Jucer navecer kad sam se vracala s posla u bus su uletila cetiri amigosa koji kao da su pobjegli iz neke serije....mozda Oz. Obrijanih glava, sa zlatnim lancima, ispeglanim riflama - ma mexico all the way....i onda vade mob ( na touch ) i gledaju neke smjesne filmice sa zivotinjama i smijulje se.  Vozaci buseva pak imaju super smisao za humor pa nas je jedan neki dan sprdao jer smo ga pitali nesto a on je glumio da je sav u cudu jer je mislio da smo kanadjani i da nikad ne bi skuzio po naglasku da nismo. Kidali smo od smijeha svo troje.

Da si skratim vrijeme dok se vozikam onda slusam radio i smijuljim se po tiho da ne zbunjujem ljude oko sebe. Naime, voditelji na radio stanicama zvuce vrlo..pa kao...recimo likovi iz crtica. Ili kao da se netko sprda s naglaskom..najdraza mi je stanica s country mjuzom jer nista ne razumijem.

P.s. cesto sanjam more.