Monday, 24 June 2013

22. Post ili post katastrofe?

Kao i uvijek sve pocinje lijepo pa tako i tog petka...vratili smo se s posla i cekali Darrena i njegovog brata Kevina da dodju po nas  da odemo pokupiti jos nesto namjestaja pa na pivo. ( Darren je momak od Kiki, necakinja od frendova kod kojih smo odsjeli kad smo dosli.)  Nakon sto smo pokrcali namjestaj u njegov kamion ( truck koji svi tu voze ) krenuli smo nazad do nas na pizzu i pivo. U tom razdoblju grijalo je sunce i desio se ogromni pljusak u isto vrijeme a mi smo razglabali o tome hoce li nase stvari smrditi po ribi koju Darren voza u trucku cijeli dan: jedna velika, mrtva riba koju je on ulovio " golim rukama" da bi je poklonio Kiki ( da je isprepada i nanervira, kako on kaze: "da svojevoljno  budem u nevolji" ).
I tako tog divnog petka navecer, mi u stanu vidamo stol, i odjednom Jasen - ne prestajuci sarafiti nogu od stola - kaze: ne zelim te uplasiti ali imamo MISA u kuci....sljedeca scena Kiki i ja stojimo na stolicama a muski trojac pokusava uloviti misa. Mis se uvukao u kauc pa su iznjeli kauc u hodnik od zgrade, Darren je pustio Eye of a tiger na mobu, otvorio limenke pive i zatvorio vrata od stana! Na stranu sto su muski bili odusevljeni sto imaju " priliku loviti" ali nakon tri sata i rastavljenog kauca na komade rezignirano su se vratili nazad...navodno je mis u jednom trenu izletio iz kauca ali se potom vratio nazad..a mozda i ne. Vec je bilo 1 iza ponoci, dovrsili smo tu hladnu pizzu koja je stigla prije 3 sata kad ja odjednom vidim misa kako trci od kauca prema zidu i nestaje!! Punih usta pizze nesto vicem na hrvatskom, svi me zbunjeno gledaju ali reagiraju i skacu prema misu koji je nestao...eh sad jedno objasnjenje: mis je bio jako mali, sitan i splasen ( trivia: ovdje nema stakora ) ali ja sam zadnjih 10ak godina provela u betonskoh zgradi na 5. katu gdje je bilo eventualno komaraca i to je to!
Odustanemo svi, oni odu doma, mi na spavanje otvorenih ociju i ja se ustanem za 3 sata ( u 6 ujutro ) da se spremim jer su me zamolili da odradim subotu u juznom ducanu. Prva stvar ujutro ja vidim krajem oka kako se nesto mice u kupaoni i udarim u vrisak i plac! Nabrzinu se spremim i izjurim iz stana sva ljuta pa zakasnim na jedan bus pa uhvatim drugi, presjedam na metro, stizem na posao neispavana i van sebe. Odradila ja tu smjenu nekako i koga god sam pitala za miseve, njima to nije bilo ni priblizno sokantno kao meni. U stilu, dogodi se, drvene su kuce i zgrade, stavi misolovku pa vidi, obicno je samo jedan mis jer oni bjeze od ljudi i bla bla bla....ok. Jasen je u medjuvremenu isao do menadzmenta zgrade da prijavi to, stavili smo neku misolovku ali misa nismo vise vidjeli..budno pratim, osvrcem se preko ramena ..svejedno za mene taj criminal case jos nije zakljucen....

Nedjelja, suncano jutro je i sve izgleda ljepse! Provjerila sam vrijeme na netu i kad sam potvrdila da ce cijeli dan biti suncan obukla sam japanke: sluzbeno, prvi dan! Za 10 minuta :

Kisa lije kao iz kabla, sivi oblaci se rastezu na sve strane i nema im kraja....
Stignemo mi doma navecer u 10 sati, pogledam kroz prozor kad ono:

I sad ti budi pametan....

Ajmo dalje, PONEDJELJAK ujutro, divan dan ja se budim rano jer se danas otvara ducan ( radno vrijeme ducana je od 9 ali ja idem u 7 da pripremim deli i da ostanem samo do 11 jer ostale dane mi je raspored paklen ). Inace na poslu uvijek imam tenisice ( iako cure obicno nose balerinke i sl. )  ali kao danas cu biti samo pola radnog vremena, toplo je vani, con la calma bi rekli talijani....sljedeca scena:


Ja na hitnoj pomoci na sivanju. Otvarala sam zapakiranu salamu da pripremim frigove i mijenjala sam rukavice svaki put...znate kako sam je "spretna" pa stvarno extra pazim na poslu....no u jednom trenu mi je noz iskliznuo iz ruku i pao ravno na nogu. Pogled na veliku, povrsinsku ranu bio je dovoljan da me jedna cura s posla ubaci u auto i odveze na hitnu. Inace, hitna i velika bolnica su nasuprot nasoj zgradi ( doslovce gledam u nju s prozora ) sto znaci da je i blizu posla / 2 minute voznje autom. I tako sam imala priliku iskusiti kanadsko zdravstvo i vidjeti Misercordia bolnicu. Stavili su me u kolica, uzeli mi podatke na prijemu, uz par posalica i sala, potom me jedan doktor zasio ( 3 sava ) a neki drugi mladi bolnicar, onako visok, mlad, markantan i zgodan ( samo primjecujem, nije do mene stvarno ) mi je previo nogu i dao inekciju protiv tetanusa. U rame.
U medjuvremenu sam javila Jasenu koji se expresno pojavio u bolnici i bio uz mene iako ne voli bolnice. Kad smo se uvjerili da nemam alergijsku reakciju na cjepivo otisli smo doma pa sam vecinu dana drijemala jer od kad mi je anestezija popustila me stvarno boli...sad sepam naokolo s bolnom grimasom na licu, natecenom desnom nogom i bolnim lijevim ramenom od inekcije.


Ovaj petak / subota / nedjelja / ponedjeljak mi je stvarno bio napet i nespretan a s omotanom nogom moram biti bar jos sljedecih 3 - 4 dana.

 Sve u svemu, namjestaj je namontiran i ne smrdi po Darrenovoj ribi. 
Kiki nije bila sretna kad je vidjela mrtvu ribu koju joj je donio na poklon, no on je bio vise nego zadovoljan njenom reakcijom. 

Molim da primjetite moje " cvijece" u kuhinji.

 Mozete obratiti paznju i na trenutnu zamjenu za TV...



Za grandiozni kraj ove katastrofe, evo sto smo Jas i ja vidjeli u ducanu dok smo kupovali hranu:

I sh*t you not, to je tako stajalo na polici.


No comments:

Post a Comment