18. Samo jos jedan post ( nema slike, nema tona, nazovite moj broj telefona )

Sunce - kisa, toplo - hladno, smijeh - nervoza, i ostale stvari tog tipa. Kao prvo, kad padne kisa onda udjes u ducan i kupis si kisobran za dolar. Kisobran za javorovim listom naravno, a onda si kupis kekse s istom tematikom i sa sljokicama just because I can. Da fotkam za vas. *

Isto tako, kad se razbolis ( prehladica, curi nos, temperaturica ti zulja oci ) onda se ne ponasas kao doma pa pijes meda, caja, propolisa i limuna nego udjes u ducan i kupis tablete za to: i to pakovanje u kojem su tablete za dan i za noc. Uzela sam jednu prije spavanja ( sanjala jako cudan san ) i ujutro se probudila stabela k'o konj. Ne znam koliko mi je taj lijek koji se ne izdaje na recept ostetio jetru, ali sljaka mila majko. 

Svima nama tu i tamo treba podsjetnik na neke stvari ili barem da nam netko lupi chweger da se razbudimo...to jutro kad sam tako bolezljiva dosla na posao srela sam jednog malca koji isto radi u ducanu: on ima manje od dvadeset godina, sladak je kao bonbon i ima tumor na mozgu. I zivi s tim godinama i svakih par mjeseci ide na preglede neznajuci kakva ce mu biti dijagnoza. Vec je prosao terapije i radijacije a dan prije je bio na jednom od redovnih pregleda na kojem su mu rekli da mu nije ni bolje ni gore. Pitala sam ga kako se osjeca zbog tog odgovora a on mi je rekao: s tim odgovorom mogu zivjeti. Fak ju prehlado, fak ju nadrkani ljudi, fak ju jadikovanje jer se svaki dan truckam s busevima, ovaj malac se svako jutro ustane, obuce i dodje na posao.

Ustala sam se od stola, zagrlila ga ( ili on mene, da me utjesi, nisam sigurna ) i otisla na svoj odjel. Dugo se nisam osjecala tako zivom i tako posramljenom.

Kad smo kod posla, kad radis u firmi s puno zaposlenika, odnosno u odjelu gdje su vecine zena, moze biti vrlo nakostrijeseno, kao danas npr. Jako puno pms-ova u istoj prostoriji....:D To spominjem jer mi se nista zanimljivo nije dogodilo danas niti sam otkrila nesto pametno sto mogu podjeliti s vama. Osim cinjenice da kad razgledavas grad, nema bas potrebe da dignes glavu i pogledas sto je gore, kakve su fasade i balkoni. Sve je vrlo western style, drveno, nisko, ravno i siroko. 

Nakon posla smo dosli doma a nasa Sandra nam je pripremila spagete s gamberima. Sjeli smo u vrt i vecerali uz casu crvenog vina. Bili smo sretni, zahvalni i opusteni. I svaki put kad onaj glasic u meni pocne nesto zanovijetati ja sama sebi lupim mentalni chweger i sjetim se svih dobrih stvari.

Evo za kraj jedna stara "istarska" poslovica u slici. I tru stori je majkemi, rek'o mi je jedan domaci. 

 Pa sam uguglala da provjerim :D

I da ne bi bilo da se ne isplati biti ljubazan, danas je netko u nekom ducanu na nekoj polici ostavio poruku:

Pa, hvala lijepo.